Dostupni linkovi

Nakon Vučićevićevog tvita, na redu je tužilaštvo


Sporni tvit Dragana Vučićevića
Sporni tvit Dragana Vučićevića

Poruka Dragana Vučićevića, glavnog urednika lista “Informer”, koji je na Tviteru napisao da “Srbin koji, posle svega, letuje u Hrvatskoj, kupuje u ‘Idei’ i pije ‘Janu’, zaslužuje da opet bude zaklan”, jeziv je govor mržnje, saopštilo je Nezavisno udruženje novinara Srbije i najoštrije osudilo tu poruku, ocenivši da je njegov autor prekršio ustavne i zakonske norme i da zaslužuje i krivično gonjenje i javnu kritiku i prezir. I advokat-krivičar, sagovornik RSE, smatra da tužilaštvo već sada ima dovoljno razloga da se pozabavi tom porukom.

Nakon oštre osude ove Tviter poruke od strane Nezavisnog udruženja novinara Srbije, njen autor Dragan Vučićević uzvratio je da u svom tvitu nije koristio govor mržnje i optužio NUNS da njegove reči izvlači iz konteksta i zlonamerno tumači. "To je”, napisao je, “moj lični, nikako redakcijski, stav o srpsko-hrvatskim odnosima u kojima već decenijama jedna strana plaća da bi uvek iznova bila žrtva jezivih zločina".

"Ako uopšte vredi objašnjavati”, dodao je prvi čovek “Informera” u odgovoru pomenutom novinarskom udruženju, “nisam lud da zaista pozivam na ubistvo bilo koga. U pitanju je metafora inspirisana srpskom nacionalnom, ekonomskom glupošću koju je pesnik Bora Đorđević odavno opisao na sličan način: Srbin je lud, Srbin je proklet, jednom ga ubiješ, on hoće opet".

Dragan Janjić, potpredsednik NUNS-a, za Radio Slobodna Evropa kaže da je Vučićevićeva poruka govor neskrivene mržnje, da je ona to čak i kao metafora i da pokazuje koliko je javni diskurs u Srbiji zagađen. Podseća i da i Ustav i zakoni Srbije sankcionišu govor mržnje i da bi nadležni organi trebalo da reaguju.

“To je otvoren govor mržnje, praktično pozivanje na ubistvo onih koji ne pristanu da mrze. Meni je potpuno jasno da gospodin Vučićević pokušava da se opravda da je to bila metafora, al , to ostaje u potpunosti neprihvatljivo čak i kao metafora jer sugeriše ideju da je potrebno sprovoditi segregaciju. Osim toga, Ustavom i zakonima ove zemlje zabranjeno je otvoreno propagiranje mržnje protiv drugih nacija i to su stvari zbog kojih bi nadležni organi trebalo da preduzmu odgovarajuće mere. U svakom slučaju, ova izjava pokazuje do koje mere je javni diskurs u Srbiji postao zatrovan i neprihvatljiv za normalnog i pristojnog čoveka. Otuda bi bilo jako dobro da se što više ljudi, a svakako i novinarskih udružnja, vrednosno odredi prema ovoj stvari”, kaže Janjić.

Na drugoj strani, Petar Jeremić, izvršni sekretar Udruženja novinara Srbije, ne misli da poruka Dragana Vučićevića na društvenim medijima zaslužuje pažnju novinarskih udruženja i to ovako obrazlaže:

Ja lično mogu da mislim da novinar ne treba tako da se izražava i da je novinar uvek novinar, ali je vrlo tanka granica između slobodne izražavanja i jezika i govora mržnje. To je njegov lični stav, pa stoga mislim da bi on morao da vodi računa o tome šta radi na tviteru. Ja se nikako ne slažem sa tim što je on napisao, ali smatram da to ne zaslužuje reakciju novinarskog udruženja zato što to nije objavio u medijima nego na društvenoj mreži. Dakle, to je njegov privatni stav, a na njemu je da misli da li je novinar uvek ili je to samo kada uređuje novine i objavljuje u njima. Ja mislim da novinar treba da se ponaša kao novinar uvek i da ne treba da radi takve stvari, ali, opet, ta granica je vrlo tanka i mi ne bismo da idemo u to da se borimo za nekakvu cenzuru i uskraćivanje slobodne mišljenja”, ističe Jeremić.

Inače, Dragan Vučićević je i autor emisije “Teška reč” na TV Pinku, koja je postala prepoznatljiva i po čestim pozivima i višesatnim gostovanjima premijera Srbije Aleksandra Vučića.

Šoškić: Razmotriti da li je u pitanju teško krivično delo

Slobodan Šoškić, predsednik Advokatske komore Beograda, smatra da Vučićevićeva poruka, ukoliko je autentična, zapravo p(r)oziva pravosuđe da reaguje.

“Izjava data u takvom tonu izaziva sama po sebi raspirivanje nacionalne mržnje. Pošto raspirivanje nacionalne, verske ili religijske mržnje postoji kao krivično delo u našem krivičnom zakonu, onda se iz konteksta povodom kojeg je data takva izjava, a i na osnovu onoga što sama za sebe ona znači, može izvoditi zaključak i u tom pravcu – da se vidi da li je tu po sredi odnosno krivično delo na koje sam ukazao”, kaže Šoškić, koji ovako odgovara na pitanje ima li tu posla za tužioca:

“Apsolutno. Ovakva jedna izjava, ma od koga da je data, zaslužuje pažnju tužioca. Tužilac, štaviše, već sada ima dovoljno razloga da se bavi tom porukom, da je razmotri sa krivično-pravnog aspekta i da zaključi da li je u pitanju postojanje osnove sumnje da je izvršeno krivično delo i da se krene u postupak ili ne. Dakle, tužilac je jedini ovlašćeni organ u našem pravnom poretku koji pokreće taj postupak. Svi mi možemo da mislimo ‘jeste’, a da tužilac smatra da ‘nije’, ali biće onako kako tužilac kaže, sto ne znači da će to uvek biti ispravan stav; nekad tužilac i zbog svog neispravnog krivično-pravnog stava izostavi nešto da goni, što je šteta u jednom širem društvenom, a ne samo u kriminalno-političkom smislu“, ističe Šoškić i dodaje da u ovoj stvari nije ni od kakvog značaja gde je problematična poruka objavljena – u medijima ili na društvenim mrežama:

“Ako je u pitanju autentična poruka onoga ko se pojavljuje kao njen nosilac, onda treba da se delujei prema onome ko ju je objavio, pa makar i na društvenoj mreži; ako je objavljeno na društvenoj mreži, to ne znači da je to neka virtuelna stvar koja, zapravo, ne postoji; postoji onaj ko je tu izjavu izneo i nije teško utvrditi njegovu autentičnost, odnosno, njegovu istovetnost, i shodno tome odlučiti da li u odnosu na njega preduzimati nešto ili ne jer sama za sebe, jedna tako konstruisana izjava, povlači razloge za ozbiljno razmatranje da li je u pitanju jedno tako teško krivično delo ili ne”, kaže Slobodan Šoškić.

XS
SM
MD
LG