U nedjelju, uz Dan oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, na ulicama grada povampirio se fašizam. Grupu mladih ljudi koji su pokušavali ukloniti neofašističke poruke i poruge ispisane na antifašističkim spomenicima, napali su neki drugi mladi ljudi koji očigledno nisu savladali prvu lekciju iz čitanke savremenog svijeta. Onu da antifašizam nije nikakva ideologija nego veliko civilizacijsko dostignuće.
Napadom huligana Robert Jandrić, predsjednik neformalne grupe građana „Kreaktiva“ nije iznenađen. U gradu fizički odvojenih škola, ulica koje nose nazive po fašističkim ideolozima i u kojem se antifašistička tradicija ignoriše ili prešućuje nešto slično bilo je očekivano:
„I zašto gradske vlasti Mostara ne obilježavaju Dan solobođenja, nije ni to slučajno. Naravno, zato što oni ne dijele antifašističko nasljeđe.“
Jandrić upozorava kako Mostar jeste specifičan grad, ali ne jedini u BiH u kojem je zabilježena pojava fašističkih i nacističkih obilježja, ali i organizacija:
„Evo ja poredlažem da potražite svi na Googleu ’Nova zora’ Prijedor, neonacistička organizacija, poziva se na Ljotićevo nasljeđe, www bosnacentar.com, to je tzv. bosanski pokret nacionalnog ponosa kao neka vrsta bosanskog nacionalističkog pokreta u nastajanju. A kao što smo vidjeli jučer, takva grupa postoji i u Mostaru. Kažu da su imali vidljivo istaknuta neonacistička obilježja.“
Za većinu građana Mostara pojava fašističkih grafita stvar je kućnog odgoja i naobrazbe koju djeca u školi nemaju. U mostarskoj policiji dodaju - i odraz društva u kojem živimo. Iako su istražne radnje pokazale da su i posljednji incident skrivili maloljetnici, Srećko Bošnjak, iz MUP-a HNK-a, naglašava:
Nema odustajanja od borbe za normalan grad
„Mogao bih kazati da bi čak i političke stranke mogle ključnu ulogu odigrati u tome da se to događa ili ne događa. Nažalost, ako govorimo 2010. godine o koketiranju sa fašizmom, mislim da je to žalosno.“
Devastirano Partizansko spomen-groblje i „svastike“ na fasadama škola uobičajena su slika grada Mostara. Natpise poput „Ubij Židova“, koji su prošle godine osvanuli u centru grada, niko od političara nije osudio. Erna Cipra, predsjednica Židovske općine Mostar:
„Ja šest mjeseci nisam prolazila preko Bunurskog mosta jer je krupnim slovima, lakirano, pisalo ’Gazi Židove’.“
U gradu koji je pretrpio velike ratne tragedije ispisivanje antisemitskih i profašističkih poruka za neke je neshvatljivo. Za Radmila Andrića, člana SUBNOAR-a, očekivano. Andrić, čiji su otac i bliža porodica nastradali u nacističkim i ustaškim logorima, također je mišljenja da je krajnje vrijeme da se vladajuće politike izjasne na čijoj su strani:
„U ovome gradu u kome je pobijeno 1.700 nevinih građana Mostara, danas ulice nose njihovih krvnika imena. Ja bih otvoreno pitao tu gospodu iz tih stranaka jesu li oni fašisti, neofašisti ili su demokrati.“
Bez obzira na sve navedeno, utješno zvuči da Mostar 2010. ipak ima mlade ljude poput članova „Kreaktive“ koji dolaze iz svih naroda i koji su prepoznali značaj antifašizma. Od svoje brobe za normalan grad neće odustati, bez obzira na huliganske napad.
Pročitajte i ovo:
Osnovan Bosanski pokret nacionalnog ponosa
Napadom huligana Robert Jandrić, predsjednik neformalne grupe građana „Kreaktiva“ nije iznenađen. U gradu fizički odvojenih škola, ulica koje nose nazive po fašističkim ideolozima i u kojem se antifašistička tradicija ignoriše ili prešućuje nešto slično bilo je očekivano:
„I zašto gradske vlasti Mostara ne obilježavaju Dan solobođenja, nije ni to slučajno. Naravno, zato što oni ne dijele antifašističko nasljeđe.“
Jandrić upozorava kako Mostar jeste specifičan grad, ali ne jedini u BiH u kojem je zabilježena pojava fašističkih i nacističkih obilježja, ali i organizacija:
„Evo ja poredlažem da potražite svi na Googleu ’Nova zora’ Prijedor, neonacistička organizacija, poziva se na Ljotićevo nasljeđe, www bosnacentar.com, to je tzv. bosanski pokret nacionalnog ponosa kao neka vrsta bosanskog nacionalističkog pokreta u nastajanju. A kao što smo vidjeli jučer, takva grupa postoji i u Mostaru. Kažu da su imali vidljivo istaknuta neonacistička obilježja.“
Za većinu građana Mostara pojava fašističkih grafita stvar je kućnog odgoja i naobrazbe koju djeca u školi nemaju. U mostarskoj policiji dodaju - i odraz društva u kojem živimo. Iako su istražne radnje pokazale da su i posljednji incident skrivili maloljetnici, Srećko Bošnjak, iz MUP-a HNK-a, naglašava:
Nema odustajanja od borbe za normalan grad
„Mogao bih kazati da bi čak i političke stranke mogle ključnu ulogu odigrati u tome da se to događa ili ne događa. Nažalost, ako govorimo 2010. godine o koketiranju sa fašizmom, mislim da je to žalosno.“
Devastirano Partizansko spomen-groblje i „svastike“ na fasadama škola uobičajena su slika grada Mostara. Natpise poput „Ubij Židova“, koji su prošle godine osvanuli u centru grada, niko od političara nije osudio. Erna Cipra, predsjednica Židovske općine Mostar:
„Ja šest mjeseci nisam prolazila preko Bunurskog mosta jer je krupnim slovima, lakirano, pisalo ’Gazi Židove’.“
U gradu koji je pretrpio velike ratne tragedije ispisivanje antisemitskih i profašističkih poruka za neke je neshvatljivo. Za Radmila Andrića, člana SUBNOAR-a, očekivano. Andrić, čiji su otac i bliža porodica nastradali u nacističkim i ustaškim logorima, također je mišljenja da je krajnje vrijeme da se vladajuće politike izjasne na čijoj su strani:
„U ovome gradu u kome je pobijeno 1.700 nevinih građana Mostara, danas ulice nose njihovih krvnika imena. Ja bih otvoreno pitao tu gospodu iz tih stranaka jesu li oni fašisti, neofašisti ili su demokrati.“
Bez obzira na sve navedeno, utješno zvuči da Mostar 2010. ipak ima mlade ljude poput članova „Kreaktive“ koji dolaze iz svih naroda i koji su prepoznali značaj antifašizma. Od svoje brobe za normalan grad neće odustati, bez obzira na huliganske napad.
Pročitajte i ovo:
Osnovan Bosanski pokret nacionalnog ponosa
