Dostupni linkovi

Koju igru igra Ivica Dačić


Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto Ivica Dačić, lider Socijalističke partije Srbije, u poslednje vreme sve više zaoštrava retoriku.

Sagovornici su bili Zoran Stojiljković, profesor Fakuleta političkih nauka, i sociolog Stjepan Gredelj.

Bilo je reči o tome da li sadašnja Dačićeva retorika podseća na onu iz Miloševićevog vremena, da li takav nastup može povećati šanse Socijalističkoj partiji na izborima planiranim za proleće iduće godine, šta se krije iza Dačićeve izjave da Srbija ne sme da kaže da nikada neće ratovati za Kosovo, koliko je Socijalistička partija Srbije još uvek vezana za Miloševićevo nasleđe, da li je Dačić uspeo da se opere od onoga što je radio u Miloševićevo vreme, da li lider socijalista okreće leđa svom koalicionom partneru Borisu Tadiću i da li će i nakon sledećih izbora od Dačića zavisti ko će formirati vladu - Boris Tadić ili Tomislav Nikolić.

Omer Karabeg: Već nekoliko meseci Ivica Dačić zasipa javnost izjavama koje podsećaju na retoriku funkcionera iz Miloševićevog vremena. Kako to tumačite? Da li Dačić tako govori zato što očekuje da će mu takav nastup doneti dosta glasova na prolećnim izborima ili je to povratak na stare pozicije?

Zoran Stoiljković: Najbliže istini je reći da je to deo predizborne retorike. Inače, sve što se u Srbiji dešava u poslednjih mesec i po dana, a tako će
Prvi put je broj građana, koji su orijentisani ka Evropskoj uniji, pao ispod polovine. Dačić upravo to ima u vidu.
biti do izbora u aprilu ili maju iduće godine, imaće uticaja na rezignirano i indiferentno biračko telo, koje gotovo nikome više ne veruje. Istraživanja pokazuju dramatičan razlaz između građana i političkih elita i političari sada pokušavaju da reanimiraju građane i izvedu ih na birališta. Svako radi ono što misli da će mu povećati rejting. Građani su u suštini za evropske integracije, ali smatraju da nas Evropa uporno kažnjava postavljajući nam svaki put nove zahteve. Čini se da odlaganjem kandidature i preteranim zatezanjem omče oko vrata ključni igrači Evropske unije slabe krhko proevropsko biračko telo u Srbiji, o čemu najbolje govori činjenica da je prvi put broj građana, koji su orijentisani ka Evropskoj uniji, pao ispod polovine. Dačić upravo to ima u vidu.

Pošto je Dačić dobio ogroman prostor u političkom polju Srbije, on to vrlo vešto koristi. Naravno da ovde u Srbiji ne funkcioniše meka, demokratska retorika
Stjepan Gredelj: Mislim da se radi o vrlo inteligentnom političaru, koji tačno poznaje ljude koji sačinjavaju njegovo biračko telo. A to su uglavnom Miloševićevi nostalgičari. S druge strane, svako igra onoliko koliko mu daju prostora. Pošto je Dačić dobio ogroman prostor u političkom polju Srbije, on to vrlo vešto koristi. Naravno da ovde u Srbiji ne funkcioniše meka, demokratska retorika. Znamo kakva je politička kultura ljudi i koliko još uvek ima agresivnosti i tvrdoće. To što Dačić sada radi jeste nekakva priprema za izbore, to je pre svega bitka da očuva vlastito biračko telo.

Omer Karabeg: Dačić je nedavno izjavio da Srbija ne sme da kaže da neće ratovati za Kosovo. On je prvi od srpskih političara nakon pada Miloševića koji se usudio da pomene rat kada je u pitaju Kosovo. Šta je Dačić time hteo da postigne?

Zoran Stoiljković
Zoran Stoiljković
Zoran Stoiljković: To je opasna i vrlo skliska politička retorika. Slažem sa gospodinom Gredeljom da je Dačić jedan od naših najveštijih i najpametnijih političara. To i sam mogu da potvrdim, jer je na Fakultetu političkih nauka bio jedan od najtalentovanijih i najintelegentnijih studenata. On je, međutim, u ovom slučaju potpuno nepotrebno zaigrao previše visoko. Jer - niti on, niti bilo ko u Srbiji, ne misli da bi se nekim kvazi oružanim sredstvima ili protestima koji imaju elemente nasilnog suprotstavljanja, kao što su bile ove barikade, moglo bilo šta postići. Jedina karta na koju Srbija može da igra je jačanje njenih pregovaračkih kapaciteta i izlazak iz duboke socijalne, ekonomske i političke krize u kojoj se nalazi.

Omer Karabeg: Neki su Dačićeve izjave nazvali zveckanjem oružjem.

Stjepan Gredelj: Čime to Dačić može da zvecka? Koje mi to oružje
Čime to Dačić može da zvecka? Koje mi to oružje imamo? Koju mi to vojsku imamo? Koliko u Srbiji ima ljudi koji bi bili spremni da u toj ludosti učestvuju.
imamo? Koju mi to vojsku imamo? Koliko u Srbiji ima ljudi koji bi bili spremni da u toj ludosti učestvuju, ne računajući ratoborne desničarske, pseudodesničarske i ostale grupe tog tipa? Ko želi ratove? Kako da ratuje zemlja koja je ekonomski totalno propala, koja nema vojsku, koja nema oružje, ako ne računamo ono što imamo u Vojnom muzeju na Kalemegdanu? S kim da ratuje? Nisu u pitanju samo dobro naoružani i obučeni kosovski Albanci. Ne zaboravimo ono što postoji u američkoj bazi Bondstil na Kosovu, ni činjenicu da je Srbija faktički okružena NATO zemljama. U slučaju bilo kakvog pokušaja pribegavanja oružju, reakcija bi bila vrlo brutalna.

Omer Karabeg: Ako Dačić sve to zna, zašto onda tako govori? Kojoj se on populaciji obraća kada pominje rat?

Stjepan Gredelj: On se obraća generaciji Miloševićevih staroboraca, koji ne mogu da stignu ni do doma staraca, a kamo li do bojnog polja. Ali takvim izjavama on ostavlja utisak čvrstog i odlučnog vođe, a to na ovom Balkanu često vrlo dobro zveči. Prazne reči dobro zveče u praznim glavama.

Zoran Stoiljković: To je neka vrsta inadžijske retorike u smislu -nećemo mi samo moliti i čekati da nas neko pozove da pregovaramo, možemo mi i drugačije. Međutim, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je čak i u trenucima najveće napetosti, u vreme proglašenja nezavisnosti Kosova, samo pet do
Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je čak i u trenucima najveće napetosti, u vreme proglašenja nezavisnosti Kosova, samo pet do deset posto građana, i to ultradesdničara, bilo spremno da razmišlja o ratnoj opciji.
deset posto građana, i to ultradesdničara o kojima govori doktor Gredelj, bilo spremno da razmišlja o ratnoj opciji. Za takvo nešto nema podrške u Srbiji. U Srbiji, ponavljam, postoji ogromna količina frustracije praćene siromaštvom i ekonomskim propadanjem. Upravo tu situaciju koristi Ivica Dačić. Jakim rečima i oštrom retorikom on želi da pokaže da ume da bude tvrd i prema moćnicima, što može da prija uhu frustriranog biračkog tela.

Omer Karabeg: Koliko je Socijalistička partija još uvek vezana za Miloševićevo nasleđe?

Zoran Stoiljković: Ma nije. Dačić je tip pragmatičara i reformiste. Njemu je bilo jasno da mora da legitimiše svoju poziciju. On je doveo jedan broj mlađih ljudi sa doktorskim titulama, koji su radili na programu njegove partije. Socijalistička partija je bila najbolja udavača nakon izbora 2008. godine i mnogi su se upleli u igru oko prebacivanja socijalista na Tadićevu stranu, uključujući i visoke funkcionere Socijalističke internacionale. To je put bez povratka.

Pranje prošlosti

Omer Karabeg: Međutim, koliko znam, Milutin Mrkonjić, istaknuti funkcioner Socijalističke partije i ministar u vladi Srbije, još uvek drži Miloševićevu sliku u svom kabinetu.

Stjepan Gredelj: To je druga strana cele ove priče. Tačno je ovo što
Na ključna mesta u vladi, koja su socijalistima pripala po koalicionom sporazumu, raspoređeni su stari Miloševićevi kadrovi - od tragikomičnog Mrkonjića, preko ministra prosvete Obradovića, do Škundrića i Bajatovića.
je kolega Stojiljković rekao da je Socijalistička partija u znatnoj meri podmlađena, ne samo kalendarski nego i u mentalno, no, s druge strane, na ključna mesta u vladi, koja su socijalistima pripala po koalicionom sporazumu, raspoređeni su stari Miloševićevi kadrovi - od tragikomičnog Mrkonjića, preko ministra prosvete Obradovića, do Škundrića i Bajatovića. To su sve ljudi iz istog šinjela. Da li će ministar za infrastruktutu, Mrkonjić, po osamnaesti put otvoriti petlju na autoputu kod Feketića - ne znam, ali tih ljudi se nije lako osloboditi.

Omer Karabeg: Može li se može reći da je Dačić, koji je za vreme Miloševića bio istaknuti funkcioner, uspeo da se opera od grehova Miloševićevog režima?

Zoran Stoiljković: Naravno da nije. Ali Socijalistička partija Srbije traži svoje mesto pod suncem. Nakon petooktobarskih promena ta partija se našla u vrlo delikatnoj situaciji. Nije nikakva tajna da su partije DOS-a, to jest Demokratske opozicije Srbije, htele da je politički unište. Dačić se tada našao pred gotovo nemogućom misijom - da transformiše partiju, a da u isto vreme zadrži postojeće biračko telo, koje su sačinjavali fanovi Miloševića. On je to vešto izveo i socijalisti su preživeli. Onda su nakon izbora 2004. godine ušli u spoljni omotač vlasti, a nakon izbora 2008. i u samu vlast, što ih je stabilizovalo.

Stjepan Gredelj: Pranje prošlosti je isto kao i pranje para. Zavisi s kojim ciljem to radite. Činjenica je da se Dačić emancipovao od načina mišljenja, koje je bilo dominanto u staroj Socijalističkoj partiji. Ali u svakom slučaju jedno je oprati samo glavu. a drugo je kompletno pranje tela.

Omer Karabeg: Ko je više profitirao od postizbornog saveza Demokratske stanke i Socijalističke partije? Boris Tadić ili Ivica Dačić?

Zoran Stoiljković: Ja bih najviše voleo da su od te koalicije profitirali građanke i građani Srbije, ali vi me pitate ko je od njih dvojice više profitirao. Profitirali su i jedan i drugi sve do 2008. godine, kada je talas svetske ekonomske krize potpuno ogolio skrivene elemente domaće krize. Sada više nikakvog profita nema.

Stjepan Gredelj
Stjepan Gredelj
Stjepan Gredelj: Kao u svakom braku iz računa i jedna i druga strana i gubi i profitira, ali mislim da je ipak više profitirao Dačić. Uvek više profitira onaj ko više uzme sa političke trpeze, a u ovom slučaju to su bili Socijalistička partija i Ivica Dačić. Pogledajte samo koje su sve resore dobili.

Omer Karabeg: Da li Dačić danas okreće leđa Tadiću? Ono što on izjavljuje o Kosovu, Evropskoj uniji i međunarodnoj zajednici - u priličnoj je suprotnosti sa onim što govori Boris Tadić.

Stjepan Gredelj: Pomenuo sam maločas brak iz računa. Partneri u takvom braku povremeno okreću leđa jedan drugom, ali to ne znači da su se rastali i da će se odmah razvesti. Tadić je omogućio Dačiću da raspolaže velikim ucenjivačkim potencijalom i ovaj to koristi. Dačić može povremeno Tadiću da okrene leđa, ali sigurno dobro pazi da se taj brak ne raspadne, jer Tadić bi mogao da se prikloni i Nikolićevoj stranci, a onda bi Socijalistička partija izgubila sve što je do sada stekla.

Omer Karabeg: Ivica Dačić izjavljuje da će posle prolećnih izbora njegova stranka biti treća po snazi u Srbiji. Je li to realno?

Zoran Stoiljković: U Srbiji ima nekoliko kandidata za tu treću poziciju. Pored Socijalističke partije, na toj poziciji bi se mogla naći i Koštuničina Demokratska partija Srbije, koja se stabilizovala nakon odlaganja odluke o statusu kandidata i pada pozitivnog raspoloženja građana prema Evropskoj uniji, a na tu poziciju pretenduju i Ujedinjeni regioni. Prema tome, za treće mesto se bore najmanje tri igrača.

Stjepan Gredelj: Ne treba zaboraviti ni Liberalno demokratsku partiju, ma koliko to u ovom trenutku može zvučati utopijski. Ta partija polako, ali sigurno raste, najverovatnije zahvaljujući svojoj doslednosti, da ne kažem tvrdoglavisti, što ponekad u politici može biti dobra opcija. Dakle, bara je mala, a krokodila je mnogo u toj ustajaloj vodi.

Omer Karabeg: Mislite li da će i nakon sledećih izbora od Dačića zavisiti ko će formirati vladu - Boris Tadić ili Tomislav Nikolić, kao što je to bilo nakon izbora 2008. godine? Da li bi se Dačić priklonio Nikoliću i sa njim formirao vladu, ukoliko bi Srpska napredna stranka dobila većinu na narednim izborima?

Zoran Stoiljković: Mislim da će nakon sledećih izbora biti moguće različite kombinacije formiranja vlasti. Sigurno je da nijedna od stožernih stranaka,
Mislim da će se socijalisti u velikoj meri pitati prilikom formiranja vlade nakon sledećih izbora i oni će ponovo biti najbolja udavača u Srbiji.
a to su Demokratska i Srpska napredna stranka, neće moći da formiraju vladu bez koalicionih partnera. Sigurno je, takođe, da su i Liberalno demokratska partija, i Radikali, i Demokratska partija Srbije skoro bez ikakvog koalicionog potencijala. Prema tome, ostaje Socijalistička partija sa svojom koalicijom, koja je upotrebljiva i za jedne i za druge. Mislim da će se oni u velikoj meri pitati prilikom formiranja vlade i ponovo će oni biti najbolja udavača u Srbiji ili neka vrsta Demi Mur, kod koje nijedna ponuda nije nepristojna. To Dačić zna, ali zna i to da tu ulogu može da igra samo ako osvoji 150 do 200 hiljada glasova i ako uspe da u svojoj maloj koaliciji zadrži i Partiju ujedinjenih penzionera Srbije i Jedinstvenu Srbiju.

Omer Karabeg: Niste mi odgovorili da li bi on išao sa Tomislavom Nikolićem, ako bi njegova stranka dobila najviše glasova na izborima?

Zoran Stoiljković: Ako bi rezultat partija okupljenih oko Demokratske stranke bio lošiji od onog koji je postigla Srpska napredna stranka, a socijalisti bili teg na vagi onda bi se tu, pretpostavljam, pojavili i drugi igrači - ambasade zemalja koje su igrale ulogu i na prošlim izborima, neki predstavnici krupnog kapitala, kao i grupacija socijalista u Evropskom parlamentu. Politički prijatelji mogu da vam
Mislim da Dačić nije nije gadljiv ni na jednu opciju, pa ni na koaliranje sa Nikolićem. Mada bi mu, bez obzira na njegovu demagošku sposobnost, bilo nešto teže da tu svoju odluku suvislo obrazloži.
upute direktnu ili indirektnu poruku gde bi vam, po njima, moglo biti mesto i šta je vaša perspektiva. Verujem da bi se u tom slučaju socijalisti privoleli carstvu u kome već jesu.

Omer Karabeg: To znači privoleće se Demokratskoj stranci?

Zoran Stoiljković: Pa naravno, ako blok koji ona predvodi osvoji toliko glasova da bi sa socijalistima mogao da formira vlast, što je vrlo moguće.

Stjepan Gredelj: Izvesno je da će od Ivice Dačića zavisiti ko će formirati vladu, ali ne samo od njega. Ima tu i čitav niz drugih partnerki koje se šminkaju za budući izbor mis. Ništa nije nemoguće, ali izvesno je da su u ovom trenutku Dačićevi socijalisti u najboljoj poziciji. Kažem u ovom trenutku, jer ko zna šta se sve može desiti do prolećnih izbora

Omer Karabeg: A da li bi Dačić išao u koaliciju sa Tomislavom Nikolićem, ako njegova Srpska napredna stranka pobedi na izborima?

Stjepan Gredelj: S obzirom na njegov pragmatizam, mislim da on nije gadljiv ni na jednu opciju, pa ni na koaliranje sa Nikolićem. Mada bi mu, bez obzira na njegovu demagošku sposobnost, bilo nešto teže da tu svoju odluku suvislo obrazloži. Međutim, ne napušta se brod koji uspešno plovi, bez obzira kakve rupe imao na sebi, jer stvaranje nove koalicije podrazumeva ponovnu borbu za pozicije, a veliko je pitanje da li bi u novoj koaliciji Dačić dobio ono što sada ima.
XS
SM
MD
LG