Četvrtak, 31. juli/srpanj 2014, 09:24 CET

Intervju

Darko Močibob: Glas koji je saopštio mir u BiH

Darko Močibob
Darko Močibob
Dejtonski sporazum, zvanično je potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Prethodno su 21. novembra, dokument parafirali  tadašnji predsjednici BiH, Hrvatske i Srbije – Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević.

Građanima BiH, praktično, mir je objavio prevodilac Mirovne konferencije, dr Darko Močibob. Ovaj Sarajlija danas  radi u  Političkom odjelu UN-a, u New Yorku.

Uz godišnjicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, elektronski mediji emituju iz arhive snimak prevoda Mirovne konferencije a posebno poruke tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Izetbegovića, koji je pored ostalog rekao:

“Danas je istorijski dan za BiH i ostatak svijeta  a posebno za BiH jer se nadamo da će rat biti zamijenjen mirom. U situaciji kakva jeste, i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut. Bog je naš svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nepravdu za naš narod i za našu zemlju”.

RSE : Kakav je  osjećaj, gospodine Močibob, kad čujete ovaj snimak?

Močibob: Iskreno govoreći ovo je prvi put da sam čuo snimak i svoj glas, kako  prevodim. Ali se dobro sjećam i tog dana i nekoliko dana prije toga. Bilo je neizvjesno kada će tačno biti  parafiran sporazum u Dejtonu. Bilo je očigledno mnogo problema i čekalo se  svaki dan, ali je bilo neizvjesno kada će to tačno biti. Ja sam pitao svoje pretpostavljene za dozvolu i s obzirom da se radilo o značajnom događaju, dobio sam  je. Kada su me pozvali u zgradu Televizije BiH, ušao sam u jedan studio i prevodio  direktno sa onog što je slala TV kuća  CNN International.

Sa ove vremenske distance, zaista je tako da je moj glas bio taj koji je građanima u BiH prenio ono šta su lideri govorili, i kako je svaki iz svoje perspektive označio da je  došao kraj ratu.

RSE : Završili ste Medicinski fakultet i kao ljekar ste željeli pomagati  u humanitarnim akcijama  u gradu zahvaćenom ratom. Ipak, desilo se da ste počeli s prevodilačkim radom.

Potpisivanje Dejtonskog mirovnog ugovora u Parizu 14. decembra 1995. godinePotpisivanje Dejtonskog mirovnog ugovora u Parizu 14. decembra 1995. godine
x
Potpisivanje Dejtonskog mirovnog ugovora u Parizu 14. decembra 1995. godine
Potpisivanje Dejtonskog mirovnog ugovora u Parizu 14. decembra 1995. godine
Močibob: Za vrijeme parafiranja i  popisivanja Mirovnog sporazuma ja sam bio u posljednjim  mjesecima rada za UNPROFOR. Poslije toga su snage NATO pakta – IFOR, zamijenile pripanike UN tako da sam i ja promijenio posao. Prešao sam da radim za NATO i bio sam prevodilac  prvog komandana kopnenih snaga IFOR-a za BiH, u Sarajevu.

RSE: Kada ste otišli iz Sarajeva?

Močibob: Godine 1997. sam dobio posao za UN kao međunarodni službenik, nisam više radio kao prevodilac i otišao sam raditi kao humanitarni posmatrač u Irak. Irak je tada bio pod međunarodnim sankcijama, pa je  potpisan jedan sporazum između UN i Iraka „nafta za hranu”. Kao dio sporazuma, tim humanitarnih posmatrača je raspoređen u Irak, a među njima sam bio i ja.

RSE: Imali ste u Iraku, nešto kasnije, jednu pravu ratnu situaciju?

Močibob: Tokom rata u BiH, u mojoj neposrednoj blizini, bilo je mnogo snajperskih metaka i granata, srećom ništa mi se loše nije odgodilo. Međutim, 2003. godine sam ponovo otišao u Irak, nakon Drugog zaljevskog rata. Radio sam u Bagdadu u ljeto te godine u komandi, ili, glavnoj zgradi UN, to je  tzv. Canal hotel. 19. avgusta je izvšen teroristički napad kamionom bombom na ovu zgradu, U tom napadu je poginuo tadašnji specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za Irak Serđo Vijera de Melo (Sergio Vieira de Mello), koji je poznat u BiH jer je radio kao visoki zvaničnik UN za vrijeme ratnih godina.Uz njega je poginula još 21 osoba a ja sam bio među stotinjak povrijeđenih, srećom povrede su bile lakše i brzo sam se oporavio.

RSE: Šta danas radite?

Močibob: Nakon Bagdada vratio sam se u zgradu UN u Njujorku, gdje sam uglavnom radio na programu za Irak, u okiviru nove misije pomoći toj zemlji. Jedno vrijeme sam bio na čelu tog “ iračkog tima”. Prije  dvije i po godine  sam prešao u kancelariju Podsekretara za političke poslove Džefrija  Feldmana, koji je glavni politički savjetnik generalnog sekretara UN. Trenutno sam vršilac dužnosti šefa kabineta podsekretara za političke poslove.

RSE : Koliko je u zgradi UN u Njujorku prisutna BiH, odnosno, po čemu se više pominje: po dobrom ili lošem?

Močibob: Radi se o mješovitoj slici. Upoređujem to sa mojojm predodžbom u vrijeme rata, da je BiH u centru svjetske pažnje. Kada sam prvi put izašao iz  Sarajeva negdje početkom 1994. godine, očekivao sam da smo “top tema” u svim vijestima. Međutim, već od Zagreba sam shvatio da to nije tako. Bilo je vijesti, ali u trajanju od 30 sekundi do, najviše, dvije minute, a nama je izgledalo da cijeli svijet misli na nas. Sad primjećujem da se sve manje govori o BiH u svjetskim medijima. U UN povremeno se govori o situaciji u zemlji, još uvijek imamo Vijeće za implementaciju mira te međunarodni perdstavnik redovno podnosi izvještaje pred  Vijećem sigurnosti. Drugo, BiH je dvije godine bila članica Vijeća  sigurnosti, što je zaista veliki uspjeh. Zemlja “slučaj” na Vijeću sigurnosti, postala je njegovim članom i jedan mjesec je predsjedavala  Vijećem. Tada je ambasador bio mladi čovjek Ivan Barbalić i imao je uspješan rad.

RSE : Predlažem da se vratimo Dejtonskom mirovnom sporazmu  i onom što je donio BiH – kakva su Vaša rauzmišljanja nakon 17 godina?

Močibob: Ja od 1997. ne živim u Sarajevu, ali dolazim povremeno jer je tu moja majka, rodbina i prijatelji. Iz tog razloga  ne želim da budem previše kritičan, jer imam drugu perspektivu i viđenje onog što se događa u BiH. Ipak, podvlačim da je Dejtonski sporazum  donio mir  što je veoma važno. Samo nekoliko mjeseci ranije je  izgledalo da će se rat nastaviti pa i širiti. Ovaj sporazum je kompromis, i to je predsjednik Izetbegović rekao u snimku koji smo čuli – da se bolji mir nije mogao postići. Kao kompromis nije savršen. Tako će  mnogi reći da je to komplicirani sporazum o prekidu vatre, a ne zapravo mirovni sporazum, jer se nije pozabavio osnovnim, fundamentalnim razlozima zbog kojih je rat počeo i zbog kojih se odvijao. To se na žalost vidjelo kasnije, i ti nedostaci i dalje zamućuju situaciju u BiH. I ja kako vidim, problemi se nastavljaju u politici, što vuče BiH nazad. Svijet, Evropa i region idu naprijed, a  BiH stoji u mjestu. Nadam se da neće ići dalje unazad, iako mislim da politički, zaista tapkamo u mjestu.
RSE : Kao prevodilac u BiH, sretali ste brojne svjetske i domaće zvaničnike, velike ličnosti, komandante, zapovjednike. Među njima su i oni  koji  su optuženi ili osuđeni za  ratne zločine. Ako se odlučite da javnosti kažete neke detalje, to bi zaista bilo zanimljivo štivo...

Močibob: To je tačno ali kao prevodilac, a danas kao zaposlenik UN, po Ugovoru, ne smijem otkrivati ono što se događalo za vrijeme mog rada. Ali je tačno da sam sretao različite ljude, da sam upoznao mnoge ćudi i to bi zaista mogla biti zanimljiva studija o ljudskoj psihologiji, o ponašanju ljudi  za vrijeme rata.

Gordana Sandić-Hadžihasanović

sandicg+rferl.org

Bila urednik Prvog programa Radio sarajeva do 1993. godine. Uređivala informativne i specijalne emisije. Saradnik Radija Slobodna Evropa postala 1996. godine. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica pod nazivom Radio 27, što je jedan od zapaženijih projekata Radija Slobodna Evropa.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Osman Grad: Republika BiH
16.12.2012 03:34
Dejtonski sporazum: mir da; takozvani 'dejtonski ustav' - najvece zlo koje se moglo desiti Republici BiH a negovi potposnici (Alija Izetbegovic i ostali nazovi bosnjacki politicari) najveci izdajnici Republike BiH!!
Odgovor

Ime: Slobodna Bosna Grad: Maribor
20.12.2012 22:42
Tako je Osmanaga, trebo je Aljo da nastavi Rato pa da ratujemo sljedecih 15 godina kao naprimjer Libanon, 30 (trideset) godina.
A sto se ti Osmanaga ne udruzis sa ljudima istomisljenicima pa podjes u sumu malo pa glumis Zagora umjesto sto kao nezadovoljno gundjas i ti i tebi slicni .