Dostupni linkovi

Michael Kirby Srbiji: Izvozite robu, a ne mlade ljude


Michael Kirby
Michael Kirby

“Odliv mozgova” iz Srbije već četvrt veka – nažalost – nije vest na ovim prostorima. Iako preti opasnost da za koju deceniju više neće ni imati šta da se odliva. Da „braindrain“ ponovo postane vest u ovoj zemlji pobrinuo se ne srpski premijer, srpski predsednik, ovaj ili onaj ministar i stotine njihovih pomoćnika i savetnika, nego - američki ambasador u Srbiji.

Gospodin Michael Kirby sa panela Kopaonik biznis foruma poslao je ubistveno snažnu poruku:

„Čini mi se da vi najviše izvozite mlade ljude. Treba da nadjete način da ih zadržite, a da drugu robu izvozite što više.“

Pogodjeno tačno u najbolniju metu Srbije sa godišnjeg foruma političara i biznismena, koji se razmetao gromopucateljnim terminima kao što su „fiskalna konsolidacija“, „budzetski deficit“, „ozdravljenje javnih finansija“, „kapitalni izdaci“, „javni dug“, „rebalans budžeta“ i tako dalje i tome slično.

Kad je u pitanju odliv domaće pameti, Srbija je gotovo najgora na svetu. Ovo nije tipično domaće afektivno preterivanje nego kvantifikovana analiza Svetskog ekonomskog foruma, čiji podaci za 2013-2014. godinu pokazuju da je od ukupno 148 posmatranih država Srbija na pretposlednjem mestu. Iza nje je samo Venecuela, ali ta zemlja, za razliku od Srbije, ima razvijenu industriju.

Ivana Milićević sa Kragujevačkog univerziteta otvoreno kaže kolegi Branku Vučkoviću, da će se i sama pridružiti armiji mladih u Srbiji koji su napustili zemlju u potrazi sa budućnošću.

“Domaća pamet nam je glavni izvozni posao. Umesto da svetu prodajemo plodove našeg znanja, mi poklanjamo samo naše mlade stručnjake. Posle završenog Filološko-umetničkog fakulteta u roku, sa prosečnom ocenom 9,5 i dvogodišnjeg čekanja bilo kakvog posla u struci, ja sam odlučila da odem i da potražim sreću van granica Srbije. Znam da su to već učinile neke moje koleginice, koje su odmah po dobijanju diplome spakovale kofere i otišle u Ameriku i Nemačku, a poznajem i dosta lekara iz moje generacije koji su već u Sloveniji i Norveškoj”, kaže Ivana Milićević.

Ivana ne napušta Miloševićevu Srbiju, poput stotina hiljada mladih koji su odlazili početkom devedesetih. To strašno vreme i breme oduvale su demokratske snage, pa je zato još teže shvatiti da za petnaest godina nisu stvorili zemlju koju Ivana i njeni vršnjaci neće napuštati tražeći normalan život.

“Ja sam u Srbiji imala jedan lep i kvalitetan život, dakle, nisam bila ni na jedan način ugrožena, ali sam videla da nema nikakve perspektive i prosto ne želim da živim na račun svojih roditelja. Sumnjam da će se u tom pogledu nešto promeniti i zato odlazim”, odlučna je ova mlada Kragujevčanka.

Nebojša Atanacković
Nebojša Atanacković

Pitanje odliva domaće pameti počelo je da boli pre dvadeset pet godina, od tada je bivalo samo sve bolnije i bolnije, i ono se ne može rešavati „na kašičicu“. Biće potrebno mnogo vremena da se taj problem reši u Srbiji čija je industrija u medjuvremenu totalno devastirana, ocenjuje za RSE Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca Srbije.

“U Beogradu smo 1989-1990. godine imali 242.000 radnika u industriji, a sada ih imamo oko 12.500. A o unutrašnjosti da i ne govorimo – svi gradovi su nam na kolenima, ekonomski skoro neodrživi, iako su ranije u njima postojale fabrike koje su zapošljavale po desetak hiljada ljudi. U ovakvoj perspektivi nije nimalo lako realizovati to što Kirby kaže – da izvozimo robu, a ne mlade ljude”, komentariše Atanacković.

Jaz između tržišta i obrazovnog sistema

Srbija mora napraviti privredni ambijent koji će umesto masivnog “odliva mozgova” omogućiti da najbolji mladi ljudi, obrazovani i talentovani, budu motivisani da ostanu u zemlji. Da bi se smanjio, ili bar ublažio, "odliv mozgova" država mora učiniti sve da bi u zemlju stizale investicije, da bi se stvorila veća stopa ekonomskog rasta koji će dovesti do otvaranja novih radnih mesta.

Ali, bolja poslovna klima nisu samo usvojeni zakoni, nego i manja korupcija i kriminal, sigurnost kapitala, poštovanje ugovora i, pre svega i iznad svega – nezavisno i efikasno pravosudje.

Stvaranje mnogo boljih uslova za realnu privredu i njen rast, što će otvarati nova radna mesta, jedini je izlaz, ocenjuje i Nebojša Atanacković, koji ukazuje i na problem jaza izmedju potreba tržišta i obrazovnog sistama u Srbiji.

“Često govorim da mi nemamo adekvatan obrazovni sistem koji prati potrebe tržišta, tako da kad privreda zapošljava nekoga ko nema dovoljno znanja, onda nema ni dovoljno produktivnosti. Problem odlaska mladih stručnjaka nije lako rešiti, ali je nužno o tome ozbiljno razmišljati i preduzimati prave mere da se to ublaži. Neophodno je, dakle, stvoriti bolje uslove za rast privede, što će voditi većem zapošljavanju”, zaključuje Atanacković.

Najviši srpski zvaničnici vole da ubedjuju mlade nezaposlene ljude da se okrenu sopstvenom biznisu jer ne može država da preuzme odgovornost za sve njih. Zamentu, medjutim, činjenicu da ne samo da im za to nisu omogućili nikakve podsticaje nego da su iz fondova za razvoj, koncipiranih da omoguće povoljne start-up kredite za mali biznis, partijske garniture na vlasti gotovo beskamatne kredite delile ne njima, mladima, nego tajkunima koji ih nikada nisu vratili.

A kad je u pitanju najobrazovanija mlada elita Srbije – podaci su zaista depresivni.

Više od 10.000 naučnika napustilo je Srbiju i verovatno se neće vratiti jer nema čemu da se vrati.

Bivši rektor Univerziteta u Beogradu Branko Kovačević izneo je pre par godina tužan podatak da je školovanje srpske naučne dijaspore, inače najobrazovanijeg dela gradjana Srbije, državu koštalo 12,5 milijardi evra.

Odlazak stručnjaka u inostranstvo u potazi za boljim šansama nijedna zemlja nije zaustavila, ali su ga mnoge minimizovale ulaganjem u razvoj nauke. O tome da se Srbija čak ni ne trudi da shvati koliko gubi i na razvojnom i i na demografskom planu, svedoči podatak da u nauku ulaže svega 0,3 odsto bruto domaćeg proizvoda.

XS
SM
MD
LG