Dostupni linkovi

Kusturica - od Miloševića do Vučića


Emir Kusturica
Emir Kusturica
Na vest da je Emir Kusturica za Andrićgrad u Višegradu dobio od Aleksandra Vučića novac, postavljamo pitanje da li se nastavlja neprekinuti zagrljaj proslavljenog reditelja sa vlastima u Srbiji - od Miloševića, preko Koštunice i Tadića, do Aleksandra Vučića, uz Dodika kao nepromenljivu banjalučku konstantu?

Povod za ovu priču je vest da je Aleksandar Vučić, predsednik SNS-a, uručio donaciju Kusturičinom projektu u susednoj BiH, Andrićgradu u iznosu od 100.000 evra. Novac je prikupljen, kako je saopšteno, od strane članova ove partije.

Dramaturg Nenad Prokić za RSE komentariše fenomen Kusturice i njegove bliskosti sa svim režimima u Srbiji od 90-ih godina do danas.

“To je stari odnos umetnika i aktuelne vlasti. Jedni su uvek druge podupirali, ili da kažem teži izraz, iskorišćavali jedni druge. Očigledno su umetnici potrebni političarima, ako sa druge strane i politika hoće da iskoristi svetskog umetnika za svoju promociju. Ne bih bio ni previše surov prema svemu tome pošto umetnost uvek, na kraju krajeva, opravdava tako nešto”, kaže Prokić, ali odmah iza toga dodaje:

Andrićgrad
Andrićgrad
“Nije dodeljena donacija, kao što je Milošević dodeljivao, od naših para, to su oni skupili i to je potpuno legitimno. Oni imaju potpuno pravo da skupe pare među sobom, ako je to zaista tako, i da poklone. Svako ima pravo da radi sa svojim parama šta hoće, pa i da daju Kusturici.“

Jadranka Joksimović, narodna poslanica i član najužeg rukovodstva SNS-a za RSE kaže da nije upoznata sa tom stranačkom akcijom, ali da ne vidi u tome ništa sporno:

“Ako mene lično pitate, mene nikada ne bi opredelilo to što je na čelu toga gospodin Kusturica. To mi nikada ne bi bio povod. Mislim da projekat nije loš. Odlično je ako ga vodi Kusturica. Ja ne unosim politizaciju u to, i ako je i bilo, ja nisam u tome učestvovala.”

Na pitanje da li je učestvovala u doniranju, ona je odgovorila da nije, ali bi u svakom drugom slučaju učestvovala, u ovom jednostavno nije bila uključena.

Pravljenje kulisa

Svaka vlast, to nije tajna, imala je i ima svoje umetničke mezimce, postavlja ih za upravnike kulturnih institucija, daje im novac za projekte, a zauzvrat umetnici prihvataju svoja mesta na predizbornim tribinama i raznim prijemima, učestvuju u partijskim dogadjajima, rečju, pokazuju, nekad i otvorenim zagrljajima i zajedničkim cupkanjima na koncertima, nekad na diskrentiji način, svoju privrženost baš toj političkoj opciji koja je na vlasti. I jedni i drugi imaju od toga koristi.

“Meni je sve to artificijelno, i prilično tužno. Zbog toga što on pravi makete Sarajeva. Prvo na planini, a sada pored reke. Sarajeva u koje ne može da ode. I neko drugi plaća te makete. Mislim da su to malo Potemkinova sela i meni je to tužno. Tužno za njega, ali i tužno za sredinu u kojoj se to događa. Neke kulise se prave”, kaže Dramatug Nenad Prokić o donacijama Kursturičiniom Andrićgradu.

Kusturica je, ipak, specifična figura jer je on najpre svetski priznati umetnik čije prijateljstvo na političkom tržištu ima nemerljivu težinu u odnosu na minorne estradne zvezdice i nešto ozbiljnije domaće umetnike koji su se motali i motaju oko moćnih ljudi. A sa druge strane, to je čovek čiji su projekti, zauzvrat, bili sve skuplji i prema oceni dela kulturne javnosti sasvim u nesaglasju sa siromaštvom u Srbiji u kojoj se doteralo do politike “nula za kulturu”. Nisu to više bili skupi filmski projekti već gradnja domaćih sela i gradova koji su nikli, jedan sa ove, drugi niče sa one strane Drine.

Direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević kaže da ovaj kontinuitet odnosa poznatog reditelja sa svim režimima u Beogradu otkriva zapravo kontinuitet u sistemu vrednosti od 90-ih do danas.

“To govori o nepromenjenosti politike u odnosu prema ratu, u odnosu prema nacionalizmu, u odnosu prema patriotizmu. To pokazuje da ne postoji nikakva kulturna, niti svetonazorna, niti moralna promena u odnosu vlasti prema državi u državi koja se zove Emir Kusturica.”
XS
SM
MD
LG