Kako se i zašto dogodilo da nakon nagovještaja prevage socijaldemokratije na opštim izborima prije dvije godine, na prošlonedjeljnim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini ponovo trijumfuju tri stranke nacionalističke prošlosti čije je vezivanje zastava na "prvim slobodnim izborima" 1990. godine bilo politička prethodnica masovnim progonima i "etničkom čišćenju" teritorija? Bosanskohercegovački analitičari ponudili su različita moguća objašnjenja.
Po jednima - socijaldemokrati su od "relativne pobjede" na izborima 2010. propustili da ispune ijedno bitno predizborno obećanje bilo u vezi s evropskim perspektivama bosanske države ili s idealom "države za čovjeka". Po drugima - ubjedljiva prevaga SDA nad SDP-om na nedjeljnim lokalnim izborima kazna je za SDP-ov izbor
Radončićevog Saveza za bolju budućnost za ključnog partnera u pokušaju "prekomponovanja" jedva uspostavljene državne vlade: ta škola mišljenja počiva na logici kako birači jednostavno nisu povjerovali u agresivno ubjeđivanje kako bi neko ko je u godinama poratnog siromaštva stekao besprimjerno bogatstvo simbolizovano u "uvrnutim tornjevima", vlastitom avionu i blindiranim kolima mogao - u partnerstvu sa socijaldemokratima - predvoditi borbu protiv ratnog profiterstva i državne mafije. Po trećima - SDP je sam otvorio put izbornom trijumfu SDA tako što je, osim predsjedavanja nad paralizom državnih institucija u protekle dvije godine, pokazao ozbiljne simptome iznevjeravanja ideala države ravnopravnih naroda i građana što se simbolično manifestovalo u žrtvovanju principa na kojima je
Željko Komšić dva puta biran u državno Predsjedništvo.
Svako od ova tri objašnjenja moguće je potkrijepiti ozbiljnim argumentima.
Ono prvo, o iznevjerenim obećanjima i očekivanjima, dobilo je najsnažniju potvrdu u ovonedjeljnom izvještaju Evropske komisije sa vrlo negativnim ocjenama bosanskohercegovačkog zaostajanja u ispunjavanju uslova za približavanje Evropskoj Uniji: to zaostajanje je tako upadljivo da analiza stanja u Bosni i Hercegovini jedva da može da opravda već i naziv dokumenta - "izvještaj o napretku". Ako Evropa zaključuje kako je u nastojanjima za "prekomponovanje" državne i federalne vlasti napredak zaustavljen, logično je da to ponajviše osjećaju - i kažnjavaju na izborima - sami građani Bosne i Hercegovine.
Drugo objašnjenje, o tome da su socijaldemokrati kažnjeni i zbog izbora partnera u tom "prekomponovanju vlasti", može se potkrijepiti činjenicom da je ta partnerska partija - nakon višenedjeljnog sistematskog blaćenja političkih protivnika, kampanje svedene na neumorno ponavljanje "drž'te lopove" i masovnih predizbornih mitinga na kojima je bilo mnogo više radoznalaca nego stvarnih pristalica - završila s izbornim rezultatom jedva vrijednim pomena: svega dva načelnička mjesta.
Treće, o tome kako je SDP na lokalnim izborima platio i ceh unutrašnjih napuklina, dijelom se može ilustrovati gubitkom načelničkih funkcija u dva nekad solidna uporišta socijaldemokratije: Bihaću i sarajevskoj opštini Novi Grad.
Mladen Bosić, predsjednik SDSx
Mladen Bosić, predsjednik SDS
Od ubjedljive pobjede SDA nad SDP-om u Federaciji još je ubjedljivija pobjeda SDS-a u Republici Srpskoj nad, bar po imenu, drugom partijom socijaldemokratije, Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD): ova stranka je prije četiri godine imala 41 opštinskog načelnika a na ovim izborima, po preliminarnim rezultatima, samo 18.
Povodom ovog izbornog debakla bilo bi ipak pogrešno i brzopleto zaključivati kako su bosanskohercegovački birači odbacili ideju socijaldemokratije i vratili se partijama nacionalizma. Prije će biti da su ideju socijaldemokratije ako ne odbacili onda svakako zanemarili, pa u mnogo čemu i iznevjerili, sami socijaldemokrati - i
Dodikovi i
Lagumdžijini. Oni su, naročito Dodik upornim ponavljanjem "ne damo Srpsku" i nastojanjem da se vlasitita partija projektuje kao "najsrpskija", ali i Lagumdžija i naročito njegovi partneri u do sada paralizirajućem procesu "prekomponovanja" vlasti koji su lokalne izbore najavljivali gotovo kao "biti ili ne biti" i same bosanske države, na neki način "promašili temu" izborne kampanje: umjesto da se ona posveti nadmetanju u idejama za rješavanje problema iz nadležnosti lokalne uprave pretvorila se u nadvikivanje o sudbini države i njenih entiteta a - ako je zaista riječ o borbi za opstanak - onda je to teren, uglavnom pogrešno shvaćenog, patriotizma koji su još od 1990. godine zaposjele SDA, SDS i HDZ. To je utakmica koju socijaldemokrati nisu morali igrati i nikako nisu mogli dobiti.
Ono što je, u ovom slučaju, posebno zabrinjavajuće je to da njihovo reagovanje na rezultate lokalnih izbora pokazuje kako za sada nema znakova ni da je "jutro pametnije od večeri": pokušaji da se izborni debakl nekako predstavi kao uspjeh dovode u pitanje i sposobnost deblokiranja državnih i federalnih institucija za povratak evropskoj domaćoj zadaći čiji bi prvi korak - kako upućuje izvještaj Evropske komisije - morao biti uspostava koordinacionog mehanizma na svim nivoima vlasti koji će omogućiti da Bosna i Hercegovina u vezi s tim evropskim projektom najzad govori jednim glasom.