Kada je specijalni predstavnik Evropske Unije u Bosni i Hercegovini
Peter Sorensen završio izlaganje naslovljeno "Bosna i Hercegovina i Evropska Unija: Put naprijed" prošle nedjelje u vašingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije, i kad se prešlo na pitanja iz publike, jedno od prvih zapažanja glasilo je: "Zvuči nekako preoptimistićno (za nekoga ko govori o Bosni)".
"Izvinjavam se zbog optimizma", odgovorio je Sorensen i objasnio kako je razlog za njegov optimizam to što Evropska unija ima detaljan plan za Bosnu i Hercegovinu; evropsko prisustvo nikad nije bilo tako vidljivo - sa 160 zaposlenih misija u Sarajevu je veća nego ijedna druga u svijetu - i postavljeni su jasni "znaci pored puta" za približavanje Evropi.
Sa iskustvom iz dvije decenije iznevjerenih međunarodnih obećanja i predskazanja, lako bi bilo odbaciti i optimizam još jednog međunarodnog diplomate. Ali, Sorensenov nastup u Vašingtonu - uključujući i njegove razgovore u sjedištu američke diplomatije i kabinetu potpredsjednika
Bajdena (Biden) - ponudio je argumentovan odgovor i na stvarni i na ideološki inspirisani "euroskepticizam" koji se širi u BiH i njenom balkanskom okruženju. Na primjedbu iz publike kako "opada privlačnost Evrope", odgovorio je kako "privlačnost" - za investicije i evropske vrijednosti - treba da dokazuju zemlje aspirantkinje na članstvo u Uniji, a ne Evropa; na sumnju kako bi sadašnja dužnička kriza sa svim mogućim posljedicama za jedinstvo Unije mogla blokirati proces proširenja, rekao je kako će nakon očekivanog prijema Hrvatske za godinu dana ionako nastupiti pauza u prijemu novih članica od šest do osam goidina i da su "pospremanje evropske kuće" - u vezi s finansijskom krizom - i prijem novih članica dva odvojena procesa; a na opasku kako je dalje postojanje funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika "ozbiljna prepreka" približavanju BiH Evropskoj Uniji, rekao je kako je uloga visokog predstavnika da štiti Dejtonski sporazum a uloga evropskog predstavnika da radi na procesu pridruženja ...
Pa, kako - po evropskom predstavniku - izgledaju "znaci pored puta" za bosanskohercegovačko približavanje Evropskoj Uniji.
Sorensen kaže da vjeruje kako je realistično očekivati da se do kraja ove godine podnese zvanični zahtjev za pristupanje Uniji. Čak i dok je trajala kriza u formiranju vlasti nakon izbora 2010. godine, Evropska Unija je radila na vlastitoj listi poslova koji se moraju uraditi i uspostavljena je saglasnost svih 27 članica u prilog politici proširenja koja obuhvata i balkanski region, uključujući i BiH, i pojačavano je evropsko prisustvo u Bosni i Hercegovini.
Peter Sorensen
Ako se ispuni očekivanje o podnošenju zahtjeva za pridruženje ove godine, slijedila bi provjera podobnosti za kandidaturu u kojoj se od Bosne i Hercegovine očekuje da uspostavi mehanizme za zastupanje države u ispunjavanju evropskih kriterija jer Unija posluje samo s državama a ne i njihovim dijelovima, uz napomenu važnu za sve koji će odmah vidjeti "bauk centralizacije": Za Evropsku Uniju to nije problem - i u njenom članstvu ima i centralizovanih i decentralizovanih država. Ali, evropski standard - pored ostalog - podrazumijeva uspostavu jedinstvenog bosanskohercegovačkog tržišta: država sa dva ili vište tršišta bila bi nekompatibilna s Evropom otvorenih granica za protok kapitala, roba i usluga.
Ambasador Sorensen je u nastupu u Vašingtonu dva puta koristio izraz "rentgenski snimak" kad je govorio o provjeri podobnosti za kandidaturu, naglašavajući kako se radi o vrlo tehničkom, a ne ideološkom poslu. Poruka je jednostavna: ako želite pridruženje Evropi - vaše pravosuđe mora počivati na evropskim standardima vladavine prava a ekonomski država mora biti sposobna da izdržava vlastitu strukturu vlasti. U skladu s tim insistiranjem na tehničkoj prirodi provjere podobnosti za članstvo, Sorensen nije prihvatio da se upušta u nagađanja kakve će sve promjene u ustavnom uređenju biti neophodne za "eurokompatibilnost" bosanske države: "
Koje će promjene biti neophodne, reći će eksperti. Mi hoćemo funkcionalnu državu, jer ne želimo unositi nefunkcionalnost u Evropsku Uniju, bar to smo naučili iz dužničke krize. O tome šta mora da se mijenja znaćemo na kraju tog procesa".
Kao diplomata s iskustvom službovanja u Beogradu, Zagrebu, Skoplju i Prištini, Sorensen naglašava značaj regionalne dimenzije u bosanskohercegovačkim evropskim aspiracijama: one se ne mogu posmatrati izolovano od regionalnog konteksta u kojem će s prijemom Hrvatske Bosna i Hercegovina imati više od hiljadu kilometara granice i direktnog dodira s Unijom i u kojem, kako naglašava Sorensen, i Srbija, Crna Gora, Makedonija, pa i Kosovo - iako još nepriznato od nekih članica Unije - teže vlastitoj evropskoj budućnosti.
Kao pozitivan poticaj perspektivama pridruženja, spomenuo je i perspektive pristupanja NATO-u: rekao je kako je riječ o paralelnim procesima u kojima ako napreduje jedno napreduje i drugo. A to "ako" je - podrazumijeva se - posao i odgovornost domaćih, a ne međunarodnih predstavnika.