Subota, 19. april/travanj 2014, 03:47 CET

Iz mog ugla

Kurspahić: Godina Ivice Osima

Ivica Osim
Ivica Osim
Veličina slova - +
Ovih dana, kad se uobičajeno svode bilansi godine koja ističe, građani Bosne i Hercegovine u razmišljanju o događajima i ličnostima 2012. imaju utjehu da su doživljavali radosti i uspjehe bar u sporednim stvarima. Štaviše, u „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“: fudbalu.

Bosanskohercegovačka reprezentacija završila je godinu na vrhu svoje kvalifikacione grupe za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, ispred donedavnog evropskog šampiona Grčke, a neki od njenih igrača tokom godine su se pojavljivali u najzapaženijim ulogama u svojim klubovima u jakim evropskim ligama: Edin Džeko postigao je dragocjen gol u utakmici u kojoj je Manchester City osvojio šampionat Engleske; Vedad Ibišević treći je na listi strijelaca Bundeslige; Asmir Begović golman koji je češće nego ijedan drugi ostajao nesavladan u engleskoj Premier Ligi; Miralem Pjanić postaje nosilac igre u Romi i – kao i Begović – sve traženiji na evropskom fudbalaskom tržištu.

Za razliku od političke scene, koja se od izbora 2010. godine nalazi u stanju permanentne krize, a još od torpedovanja takozvanog aprilskog paketa ustavnih promjena u 2006. u nenadoknadivom zaostajanju za svim susjedima u projektu euroatlantskih integracija,  bosanskohercegovački fudbal je pokazao kako ni u duboko podijeljenom društvu nije baš „nemoguća misija“ graditi zajedničke funkcionirajuće  institucije. U nedavnom javnom istupu u Vašingtonu, odgovarajući na pitanje koje to još snage održavaju cjelovitost Bosne i Hercegovine, međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko spomenuo je primjer fudbala i njegovog najistaknutijeg predstavnika Ivice Osima: „(Michel) Platini je zahtijevao da bosanskohercegovački fudbalski savez ima jednog predsjednika i Osim je uspio da to postigne“ – rekao je Inzko.

Osim je taj uspjeh u ujedinjavanju fudbala preko i iznad entitetskih i etničkih podjela i ključeva postigao kombinacijom vrlina kakvih, na žalost, na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni nema ni na vidiku: tamo gdje je to potrebno – išao je u diplomatsku misiju pridobijanja podrške; ako je trebalo pokazati da bosanskohercegovački fudbal ima kapacitet da ispunjava stručne i profesionalne standarde UEFA – Osim je sa saradnicima u svom timu, poput Duška Bajevića i Faruka Hadžibegića, primjerom pokazivao kako je riječ o ličnostima najvišeg evropskog uvažavanja; ako je za misiju ujedinjavanja fudbalske organizacije bilo kritično da se fudbal odvoji od političkih zabrana – ljudski i profesionalni autoritet Ivice Osima bio je dovoljan da stvori atmosferu sporazumijevanja.

Zbog svega toga, nasuprot dvoličnostima godine u bosanskohercegovačkoj politici, Ivica Osim je nesumnjivo ličnost koja je obilježila 2012. u Bosni i Hercegovini.

Ivica Osim sa Kemalom Kurspahićem 1990. godineIvica Osim sa Kemalom Kurspahićem 1990. godine
x
Ivica Osim sa Kemalom Kurspahićem 1990. godine
Ivica Osim sa Kemalom Kurspahićem 1990. godine
On se izdvaja i po jednoj krajnje rijetkoj osobini: po kontinuitetu postizanja  najviših međunarodnih standarda i rezultata u bilo kojoj ulozi. Kao fudbaler – zapamćen je kao nenadmašan dribler čija se umjetnost izražavala u muzičkim poređenjima, od nadimka „Strauss sa Grbavice“ do anegdotske dosjetke radio komentatora Mirka Kamenjaševića: „Loptu je dobio Osim i dok je on ne izgubi slušajte muziku iz našeg studija“; odigrao je 16 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije uključujući i nastup u polufinalu Evropskog šampionata u Italiji 1968. godine u kojem je Jugoslavija pobijedila tadašnjeg svjetskog prvaka Englesku (1:0). Kao trener – postizao je izvanredne uspjehe sa svojim Željezničarem; vodio je reprezentaciju Jugoslavije do četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990; sa Panathinaikosom je osvajao kup Grčke, a sa Sturmom šampionat i kup Austrije; bio je i trener reprezentacije Japana.

Njegova karijera obilježena je gotovo jednako jednim događajem u kojem nije učestvovao kao i svim onim u kojima je bio u glavnoj ulozi. Riječ je o Evropskom šampionatu 1992: Jugoslavija se – pod njegovim vodstvom – kvalifikovala za taj šampionat ali na kraju na njemu nije učestvovala. U nedjeljama pred taj šampionat, u kasnim telefonskim pozivima iz Beograda, Osim se brižno raspitivao kako je noćas u Sarajevu. Pričao sam mu kako pred mojim očima gore tribine na njegovoj Grbavici. I prije nego što je UEFA službeno isključila Jugoslaviju sa šampionata, The New York Times je 3. juna 1992. objavio Osimovu izjavu o napuštanju državnog tima: „Pred ljudskim patnjama ovolikih razmjera, ne mogu pomiriti ono što mi se događa kod kuće s ulogom nacionalnog selektora“.

Njujorški dnevnik je – kritikujući čistunstvo najviših sportskih zvaničnika koji su oklijevali s isključenjem Jugoslavije „jer ne žele miješati sport i politiku“ – objavio kako je već bilo izvjesno da na šampionatu neće nastupiti dotadašnji golman reprezentacije Tomislav Ivković i još četvorica hrvatskih reprezentativaca; Slovenac Srečko Katanec i Makedonac Darko Pančev, s neuporedivih 10 golova u osam kvalifikacionih utakmica, i Sarajlije Faruk Hadžibegić i Mehmed Baždarević.

Osim je i tada i sada ostao dosljedan principu da svoj moralni čin zadrži izvan sfera dnevnopolitičke manipulacije i da autoritet – zasnovan na takvim principima – stavi u službu zajedničkog dobra.

Kemal Kurspahić

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova “The Connection Newspapers”, osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik “Oslobođenja” u Sarajevu od 1988. do 1994.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Anonimni posjetilac
29.12.2012 00:43
U slcaju da BiH bude u situaciji bivse Jugoslavije, HB- reprezentaciju ne bi sigurno niko napustao. Zasto?
Odgovor

Ime: Loptica nazad
29.12.2012 13:04
Tvoj postulat. Ti daj odgovor.

Ime: Standard uvijek
28.12.2012 20:22
Osim je imao svoje "Za sta a protiv cega" 1992 i danas.

Mnogi danas kada dobiju glasacke listice nemaju to svoje "Za sta a protiv cega", mada ponekada Bosanci i Hercegovci misle. No to danas je "Moje nacije/vjere", "to je tetak od zenine mi....", u najboljem slucaju: iz "moje mjesne zajednice".

Ivica je druga fela, kvalitet ispred svega.

Ime: Anonimni posjetilac
28.12.2012 12:59
Bravo za Svabu! Ljudina.

Ime: hamidovic
28.12.2012 12:28
jako dobat text ,sto se tice Ivice Osima treba mu odati najveca priznanja,veci je bosanac i hercegovac od vecine politicara i ministara,covjek prije svega ,meni licno je ostao u sjecanju njegov oprostajni govor sa exs yug selekcijom i ostavkom kada je prozborio "da ne moze voditi jednu selekciju zemlje ciji generali ubijaju njegov grad Sarajevo"trebalo je biti hrabar i jak pa to prozboriti tada,,zivjeli i Sretna Nova svima koji slave"
Odgovor

Ime: eh
29.12.2012 16:38
Hamidovic kazes:

meni licno je ostao u sjecanju njegov oprostajni govor sa exs yug selekcijom i ostavkom kada je prozborio "da ne moze voditi jednu selekciju zemlje ciji generali ubijaju njegov grad Sarajevo"
*****************************************************

- A ja pitam sto nije drzao oprostajni govor godinu dana prije dok je ta Jugoslavija napala Hrvatsku, vec je bilo okupirano 25% Hrvatske, razoren je bio Vukovar i vec je bilo poginulo 6 000 hrvatskih civila i 7 000 vojnika. Uz sve to navedeno ostao je na mjestu izbornika i nije ni pomilsljao na ostavku ili na nekakve govore sve dok nije zapucano i po njegovom gradu godinu dana kasnije.
Odgovor

Ime: Jasar Grad: Svedska
30.12.2012 09:02
eh@
U to vrijeme nije ni mogao drzati govor,kad je Hrvatska u pitanju.
U to vrijeme govori su bili rezervisani samo za elitu,kao sto su
Tudzman,Susak i ostali .
Optuzivati I.Osima za nesto sto se desavalo u Hrvatskoj je van
pameti.
Odgovor

Ime: Eimen
30.12.2012 06:26
Podsjetimo se utakmice u Zagrebu 03.06.1990 kada je cijeli stadion navijao za Holandiju, a zvizdao i himni i reprezentaciji Jugoslavije koju je vodio Osim. Jugoslavija je izgubila 2:0 na ogromnu radost hrvatskih navijaca. Reprezentacija Jugoslavije igrala je u sastavu:

Tomislav Ivković (Spo; Por)
Zoran Vulić (Mal; Spa)
Mirsad Baljić (Sio; Sui)
Predrag Spasić (Par)
Faruk Hadžibegić (Soc; Fra)
Davor Jozić (Ces; Ita)
Safet Sušić (PSG; Fra)
Srečko Katanec (Sam; Ita)
Dejan Savićević (Czv)
Dragan Stojković (Czv)
Zlatko Vujović (PSG; Fra)

Zamjene:
59' Dragoljub Brnović (Met; Fra)
59' Robert Prosinečki (Czv)
75' Darko Pančev (Czv)

Primijetimo da je broj Srba u ovoj reprezentaciji bio skoro pa nikakav. Reakcija Zagreba dakle nije bila protiv generala nego protiv Jugoslavije od Triglava do Djevdjelije. U Zagrebu je Jugoslaviju rusila Hrvatska, a u bombardovanjem Sarajeva Srbija sakrivena iza imena Jugoslavija. Eto to je razlika.
Odgovor

Ime: ICJ
29.12.2012 21:12
Zašto bih se BIH mješala u rat 1990/91 između Miloševića/SANU i Tuđmana/HAZU? To je još bila tuča pjanih u jednoj kafani i u njihovim dvorištima.
Odgovor

Ime: Jez
31.12.2012 07:26
@ICJ
Najezim se kada ovi kao ICJ napisu "Zašto bih se BIH ... itd". Pobogu, ko vas nauci da se kaze "bih" za trece lice jednine? Ovo je postalo toliko masovno da je to strava. Molim RSE da stopira ovakve. RSE "bih" se osevapila da to ucini.

Ime: P. A.
28.12.2012 09:58
Ima jos jedan segment bosanskog drustva koji odlucno funkcionise i preko nacionalnih granica. Sta vise, funkcionisao je i u vrijeme najljucih borbi. Kriminalci.
Politicko bice Bosanca (i Hercegovca, i Hercegovca!) je razvijen o do pola. Razumije i zna da svo zlo dolazi jedino i iskljucivo od politicara (i dijela njihovih novinara), ali ona druga polovina, nikada razvijena, svijest o svojoj moci kao politickog subjekta, ne radi. Nista. Nikada nije ni imao. Da je srece trebao je to razviti od 1945. do 1985., ali nije iz poznatih razloga. Ostao je objekat, umjesto subjekta. Umjesto na glasackim mjestima, politicki "djeluje" samo u kafani.

Ime: Sana
28.12.2012 09:45
Sve što je van politike , dobro je bilo i ostalo.Svi dobri ljudi su ostali van politike,sklonili se ,i ostali ljudi.Politika je u BiH - hajdučija.Nikad nismo shvatili da i politika može biti umjetnost.I tako smo izgubili dušu.Dobar i ljekovi tekst.Hvala autoru.
Odgovor

Ime: Doc Grad: Sydney
28.12.2012 12:56
Ivica Osim je bio i ostao legenda bh. fudbala. Covjek, koji voli svoju zemlju i narode u njoj, obavlja svoj posao strucno i predano, pravedan i autoritativan, zasluzuje sve epitete koji mu i pripadaju. Dobro bi bilo da i politicka scena u Bosni i Hercegovini krene putevima bh. fudbala pa da na celu ima jednog predsjednika, cestitog i sposobnog, nepristrasnog i 'neobojenog' - mislim da bi se nasa posrnula drzava brzo oporavila i krenula stazama uspjeha i prosperiteta. Lijepo kaze ona izreka: "gdje je puno baba kilava su djeca".
Dejtonsko ustrojstvo BiH napravilo je od nase zemlje strvinu, koju lesinari trgaju i cupaju i to kako oni u njenom 'dvoristu' tako i vise oni izvan 'plota' praveci od nje tzv. 'Alajbegovu slamu'.
Dejtonski sporazum je, naime, zaustavljajuci rat proizveo i gomilu politickih lesinara nacionalno obojenih, kojima je osnovni cilj da sebe dobro uhljebe, a sve pod plastom 'zastite nacionalnog interesa'. Sta ce biti sa drzavom i gradjanima BiH, njih to uopste ne tangira.
Osim je osoba na koju bi se svi politicari trebali ugledati Neka mu Bog podari dobro zdravlje i svako dobro u Novoj 2013. godini i dalje kako bi uspjesno vodio nasu reprezentaciju i svima nama omogucio radost i zadovoljstvo u pobjedama njegovih izabranika.