Bajić: Formula "Igokeinog" uspjeha je timski rad

Proteklog vikenda prekinuta je kratka pauza u takmičenju regionalne košarkaške ABA lige. Četrnaest klubova iz regiona bivše zajedničke države, plus mađarski Szolnoki, nastavili su proljetni dio sezone.

Jesen je završena neočekivanim trijumfom aleksandrovačke Igokee koja je iza leđa ostavila aktualne euroligaše i timove sa mnogo dužom tradicijom, ali i većim budžetima, sa personalno neuporedivo razvikanijim rosterima. Kako su u tome uspjeli pokušavamo saznati od trenera Dragana Bajića.

RSE: Da li ste vi, računajući stručni štab, na početku sezone uopšte računali da ćete formirati ovako moćan sastav?

Bajić: Ne bih se baš složio da smo mi stvorili neki moćan tim, mada se tako razmišlja, po ovom rezultatu koji smo napravili. Ja nisam mišljenja da mi imamo moćan tim. Mi imamo tim, odnosno cjelinu, koju sam sastavio i koja djeluje kao jedna porodica, skup dobrih ljudi, karakternih osoba i karakternih sportista. Mislim da je to jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg smo i napravili ovakav rezultat. Puno je jačih i skupljih timova u ovoj ligi od nas tako da se ne bi moglo reći da smo mi sastavili baš moćan tim.

RSE: U našim klubovima se obično radi po sistemu – daj šta daš ili uzmi šta ima na tržištu. Vi očigledno već duže tešete ovaj roster?

Bajić: Ja sam trener koji voli da zna dosta informacija o igraču kada ga dovodi u klub. Činjenica je da sam ja prošle sezone ostavio devet momaka sa kojima sam radio cijelu godinu i da sam doveo četiri – pet igrača koji su se, na moju sreću, uklopili u tim od prošle godine. Ovo sve dobro funkcioniše iz tog razloga što su svi karakterno slični. Velika se stvar što imamo jako inteligentne momke koji mogu puno mojih zadataka da izvrše na terenu.

RSE: Moram reći da je košarkaškim zaljubljenicima naprosto fascinantan odnos vaših igrača. Niko se nikada ne krije iza onog drugog. Mnogo su brzi u tranziciju, punjenju reketa, disciplinovani prilikom preuzimanja, u skoku. Kako se takvo šta uopšte može postići?

Bajić: Kao što ste i rekli u mom timu postoji velika disciplina i svi dobro znaju šta ko treba da radi. Niko ne bježi od odgovornosti i svi će uvijek preuzeti odgovornost na sebe i priznat će da su pogriješili. Neće nikada prebacivati krivicu na mene ili na nekog svog kolegu, s tim da sam ja čovjek i trener koji nikada neće dati na svoj tim. Kada ide sve dobro, zaslužni su oni zajedno sa mnom i mojim stručnim štabom, kada su loše stvari u pitanju, onda ću preuzeti odgovornost jer smatram da sam ja najveći krivac.

RSE: Kad gledam Igokeu, odmah se opredijelim za tim sa više iskustva. Vaši su tridesetogodišnjaci, da tako kažem, poslušniji od junoša, k tomu ne pokazuju preveliku želju za isticanjem, ne žure za osobnim statistikama.

Dragan Bajić: Naravno. Gledajući statističke podatke kroz ovaj dio ABA lige, pokazuje da smo mi jedan tim gdje igrači ne varaju sami sebe i gdje su svi podređeni timu i pozitivnom rezultatu. Ja sam to ugradio u svoj tim i želim da ovaj tim samo tako i funkcioniše jer samo takav pristup igri može donijeti nešto pozitivno.

RSE: Ja znam da je nezahvalno u ovom trenutku na polovini sezone pitati trenera šta očekuje do kraja, ali smijem se interesovati u vezi sa nivoom igre. Može li ovaj iskusni tim sačuvati ovako visok kvalitet u nastavku?

Bajić: Ja smatram da će to biti jako teško. Gledajući rostere ostalih ekipa i znajući da se bolji timovi sada opredjeljuju samo za jedno takmičenje, to jeste ABA ligu jer su Euroligu završili, ostat će im puno više prostora i za treniranje i za uigravanje, ali, dok ja vodim ove momke, biću optimista jer znam s kim radim i kao trener sam rekao na početku sezone da se ne plašim nikoga. Tako će biti u nastavku i mogu garantovati da će moj tim u svaku utakmicu ući 100% da će se angažovti maksimalno i da će se boriti za boje svoga kluba i da ćemo u svakoj utakmici ići na pobjedu. Nekada i ti segmenti igre i borbenost nisu dovoljni protiv nekih protivnika, ali u svakom slučaju ako se desi poraz, mi ćemo znati da čestitamo protivnicima.

RSE: Ne znam kako je tamo kod vas, ali ljubitelji košarke u Sarajevu sa dosta simpatija gledaju prema Aleksandrovcu. Zato je i pitanje da li imate plan i mogućnost sačuvati postojeći roster i za narednu godinu? Eventualne evropske utakmice uz neka pojačanja?

Bajić: Dobio sam informaciju sa više adresa, od vaših kolega i mojih prijatelja u Sarajevu da se Igokea prati u Sarajevu i stvarno sam prijatno iznenađen i zahvaljujem se svim ljudima. O rosteru za narednu sezonu je sada rano govoriti, imamo još neki dio posla da uradimo, pred nama je puno iskušenja i tek onda kada se završi možemo pogledati šta smo napravili u ovoj sezoni i onda ćemo vidjeti šta ćemo sa rosterom, hoćemo li ga zadržati ili dopunjavati.

RSE: Može li Igokea i čitava bosansko-hercegovačka košarka dobiti trajnu korist od ovog uzleta? Pretpostavljam da sve više mladih ljudi kuca na vaša vrata, ali ima li mogućnosti razvoja. Mali Glišić je sa dvanaest godina otišao u Beograd, a vi ste mu tu na dohvat ruke?

Bajić: To je bila uvijek naša slabost, da je Igokea uvijek zavislila od rezultata, a kada ekipa zavisi od rezultata, teško se može osloniti na mlade momke i pružiti im puno šansi. Ovdje sam u kontinuitetu tek drugu sezonu i pokušavam da uvedem sistem da što više mladih igrača bude u timu. Tako sam gurnuo u vatru i Adamovića iz Aleksandrovca, zatim mladi Radukić, pa Gajević, dečko koji je došao. Ima dosta neafirmisanih igrača. Naravno da ću u narednom periodu pokušati da privučem što više mladih igrača u Igokeu, jer kao što ste rekli mnogi kucaju na vrata, da se ne rasipaju po nekim drugim državama ili klubovima.

RSE: Ima li izgleda da se zaustavi trend odlaska najvećih talenata u susjedne zemlje? Šta bi trebalo uraditi na sistemskom planu po pitanju toga?

Bajić: Mislim da je to jako teško jer i veće sredine i veće države od BiH imaju taj problem. Možete vidjeti primjere iz Srbije ili Hrvatske koje su ipak veće košarkaške sredine od nas pa i kod njih postoji taj problem odlaska mladih igrača u inostranstvo i gdje je novac najbitniji razlog. Ja se sa tim ipak ne bih složio, pogotovo kod tih mladih igrača koji sa 17 – 18 godina počnu razmišljati o novcu, a trebali bi se više koncentrisati dobrom radu i kontinuitetu igranja, za razliku kada odu i inostranstvo gdje nemaju taj kontinuitet.

RSE: Ja se bojim da su tu krivlji roditelji, a ne djeca, zato što roditelji hoće da što prije valoriziraju eventualnu vrijednost svog djeteta.

Bajić: Ko se upoznao sa tim situacijama zna da je tako. U prijašnje vrijeme se nije dešavalo da su roditelji toliko zagriženi i toliko upleteni u to sve, da su postali jedan od većih razloga što se sve tako dešava sa našom košarkom.