Ekonomski kolaps, ustavne promjene, svakodnevna politička prepucavanja - samo su neki od bosanskohercegovačkih nagomilanih problema zbog čijeg nerješavanja, Bosna i Hercegovina, u odnosu na susjede, već godinama stagnira na putu prema Evropskoj uniji i NATO savezu.
Međunarodna zajednica je odlučna da toj zemlji pomogne, ali je uslov svih uslova što skorije formiranje državne vlade, bez kojeg napretka u državi nema.
O svemu ovome bilo je riječi na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja je u Sarajevu okupila brojne evropske i američke univerzitetske profesore, ali i predstavnike nevladinog sektora i međunarodnih organizacija.
Već osam mjeseci političke elite se nisu uspjele dogovoriti o budućoj koaliciji na državnom nivou, zbog čega još uvijek nije formirano Vijeće ministara, a stari saziv radi u tehničkom mandatu.
Kašnjenje u podjeli ministarskih pozicija Bosnu i Hercegovinu svakim danom košta stagnacije u ispunjavanju uslova koje joj je postavila Evropska komisija.
Istovremeno, ekonomija je na koljenima, a nije moguće koristiti ni pretpristupne evropske fondove, niti na tržištu Evropska unije konkurisati sa brojnim prirodnim resursima kojima zemlja raspolaže.
Valentin Inzko na konferenciji o Zapadnom Balkanu, Sarajevo, 13. juni 2011
Posljedice bahatog ponašanja bosanskohercegovačkih političara najviše trpe građani, koji, kako kaže Valentin Incko, žele da imaju ista prava kao i građani Evropske unije.
„U zemljama poput Hrvatske i Estonije postojalo je takmičenje ko će više i brže ispuniti zadane uslove, ali u Bosni i Hercegovini ne postoji politička volja za to jer je podijeljena zemlja. Da nije bilo građana koji su vršili pritisak, vlada ne bi ispunila uslove ni za liberalizaciju viznog režima. Bosna i Hercegovina treba da postane normalna država, gdje će svi raditi prema jednom cilju, a to su Evropska unija i NATO savez“, kaže Inzko.
Od Ustava do ekonomije
Ipak, put ka Evropskoj uniji i NATO savezu, kako ocjenjuju domaći političari, iziskuje fokusiranje na brojne probleme, od promjene Ustava, do rješavanja ekonomskih problema.
Sve to će biti moguće, navodi Martin Raguž, potpredsjednik HDZ 1990, kada političkim liderima prioriteti budu državni, a ne uskostranački interesi. Zbog toga bi i budući ministri u bh.vladi, prema njegovom mišljenju, trebalo da odgovaraju parlamentu, a ne političkim šefovima.
„Nažalost, o ovako značajnim pitanjima ne postoji institucionalni dijalog kao preduvjet postizanja dogovora i kompromisa, nego se nastavlja prividna improvizacija koja stvar iluziju da se ovi problemi žele rješavati, a suštinski se, ustvari, radi o blokadi ove zemlje. Ova je zemlja blokirana“, navodi Raguž.
Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija kaže kako postoji nekoliko scenarija da BiH dobije Vijeće ministara. No, bez obzira koji od njih bude proveden, Lagumdžija ne vjeruje u novi sukob u BiH.
„Želim vrlo jasno da kažem zašto ne vjerujem. Zato što je sukob moguć samo ukoliko neko naruši Dejtonaki mirovni sporazum. Ukoliko neko naruši Dejtonski mirovni sporazum, on će završiti u Hagu, pitanje je samo dana kada. I ja mislim da to svi znaju“, kaže Lagumdžija.
Evropski i američki zvaničnici kažu kako je evroatlantski put dug, ali da će Bosna i Hercegovina imati njihovu podršku u tome. Ipak, najavljuju kako će novi šef delegacije Evropske komisije u BiH Peter Sorensen imati ovlasti i za restrikcije, ukoliko se pokaže potreba za njima.
Sa konferencije u Sarajevu, Saša Toperić, Daniel Hamilton, Patrick Moon i Michael Haltzel, Sarajevo, 12. juni 2011
Gerald Knaus, predsjednik Evropske inicijative za stabilnost, ukazuje i da Evropska unija nije dala dovoljno poticaja BiH u odnosu na druge zemlje koje su nedavno postale članice Evropske unije. Istovremeno, on navodi i kako domaći političari moraju znati u kom pravcu treba da idu:
“Neophodno je da BiH razumije šta je potrebno da uradi kako bi ostvarila ono što je, primjerice, ostvarila Hrvatska. Zemlje koje su postale članice Evropske unije morale su ispuniti uslove koji važe i za BiH. Zbog toga političke elite ne moraju izmišljati šta će učiniti, već trebaju početi da ispunjavaju postavljene zadatke.”
U posljednjih nekoliko godina međunarodna zajednica najčešće je kritikovala domaće političare zbog stagnacije zemlje na evropskom putu. Ipak, Kurt Bisner predstavnik Vijeća za političku demokratizaciju, ocjenjuje kako ni evropski i američki zvaničnici nemaju jedinstven strateški pristup u BiH.
“U Bosnu i Hercegovinu su prije dvije godine dolazili Džozef Bajden i Havier Solana. I dok je Bajden govorio o nagomilanim problemima, Solana je govorio o progresu u BiH, pa se pitam da li su mislili na istu zemlju. To pokazuje da nema strateškog principa. Pojedine poruke koje šalju evropski i američki zvaničnici su različite.To koriste političke elite koje proizvode strah kod građana. Međunarodna zajednica mora stvoriti određene poticaje i kod građana i kod političara koji će im omogućiti da donesu prave odluke. Posljednji primjer za to je Srbija, jer da se uslovi nisu postavljali, Mladić ne bi bio u Hagu. To je način na koji bismo trebali pristupiti problemu i u BiH“, zaključuje Bisner.
Međunarodna zajednica je odlučna da toj zemlji pomogne, ali je uslov svih uslova što skorije formiranje državne vlade, bez kojeg napretka u državi nema.
O svemu ovome bilo je riječi na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja je u Sarajevu okupila brojne evropske i američke univerzitetske profesore, ali i predstavnike nevladinog sektora i međunarodnih organizacija.
Već osam mjeseci političke elite se nisu uspjele dogovoriti o budućoj koaliciji na državnom nivou, zbog čega još uvijek nije formirano Vijeće ministara, a stari saziv radi u tehničkom mandatu.
Kašnjenje u podjeli ministarskih pozicija Bosnu i Hercegovinu svakim danom košta stagnacije u ispunjavanju uslova koje joj je postavila Evropska komisija.
Istovremeno, ekonomija je na koljenima, a nije moguće koristiti ni pretpristupne evropske fondove, niti na tržištu Evropska unije konkurisati sa brojnim prirodnim resursima kojima zemlja raspolaže.
„U zemljama poput Hrvatske i Estonije postojalo je takmičenje ko će više i brže ispuniti zadane uslove, ali u Bosni i Hercegovini ne postoji politička volja za to jer je podijeljena zemlja. Da nije bilo građana koji su vršili pritisak, vlada ne bi ispunila uslove ni za liberalizaciju viznog režima. Bosna i Hercegovina treba da postane normalna država, gdje će svi raditi prema jednom cilju, a to su Evropska unija i NATO savez“, kaže Inzko.
Od Ustava do ekonomije
Ipak, put ka Evropskoj uniji i NATO savezu, kako ocjenjuju domaći političari, iziskuje fokusiranje na brojne probleme, od promjene Ustava, do rješavanja ekonomskih problema.
Sve to će biti moguće, navodi Martin Raguž, potpredsjednik HDZ 1990, kada političkim liderima prioriteti budu državni, a ne uskostranački interesi. Zbog toga bi i budući ministri u bh.vladi, prema njegovom mišljenju, trebalo da odgovaraju parlamentu, a ne političkim šefovima.
"Nastavlja se prividna improvizacija koja stvar iluziju da se ovi problemi žele rješavati, a suštinski se, ustvari, radi o blokadi ove zemlje", tvrdi Martin Raguž.
„Nažalost, o ovako značajnim pitanjima ne postoji institucionalni dijalog kao preduvjet postizanja dogovora i kompromisa, nego se nastavlja prividna improvizacija koja stvar iluziju da se ovi problemi žele rješavati, a suštinski se, ustvari, radi o blokadi ove zemlje. Ova je zemlja blokirana“, navodi Raguž.
Lider SDP-a Zlatko Lagumdžija kaže kako postoji nekoliko scenarija da BiH dobije Vijeće ministara. No, bez obzira koji od njih bude proveden, Lagumdžija ne vjeruje u novi sukob u BiH.
„Želim vrlo jasno da kažem zašto ne vjerujem. Zato što je sukob moguć samo ukoliko neko naruši Dejtonaki mirovni sporazum. Ukoliko neko naruši Dejtonski mirovni sporazum, on će završiti u Hagu, pitanje je samo dana kada. I ja mislim da to svi znaju“, kaže Lagumdžija.
Evropski i američki zvaničnici kažu kako je evroatlantski put dug, ali da će Bosna i Hercegovina imati njihovu podršku u tome. Ipak, najavljuju kako će novi šef delegacije Evropske komisije u BiH Peter Sorensen imati ovlasti i za restrikcije, ukoliko se pokaže potreba za njima.
“Neophodno je da BiH razumije šta je potrebno da uradi kako bi ostvarila ono što je, primjerice, ostvarila Hrvatska. Zemlje koje su postale članice Evropske unije morale su ispuniti uslove koji važe i za BiH. Zbog toga političke elite ne moraju izmišljati šta će učiniti, već trebaju početi da ispunjavaju postavljene zadatke.”
U posljednjih nekoliko godina međunarodna zajednica najčešće je kritikovala domaće političare zbog stagnacije zemlje na evropskom putu. Ipak, Kurt Bisner predstavnik Vijeća za političku demokratizaciju, ocjenjuje kako ni evropski i američki zvaničnici nemaju jedinstven strateški pristup u BiH.
“U Bosnu i Hercegovinu su prije dvije godine dolazili Džozef Bajden i Havier Solana. I dok je Bajden govorio o nagomilanim problemima, Solana je govorio o progresu u BiH, pa se pitam da li su mislili na istu zemlju. To pokazuje da nema strateškog principa. Pojedine poruke koje šalju evropski i američki zvaničnici su različite.To koriste političke elite koje proizvode strah kod građana. Međunarodna zajednica mora stvoriti određene poticaje i kod građana i kod političara koji će im omogućiti da donesu prave odluke. Posljednji primjer za to je Srbija, jer da se uslovi nisu postavljali, Mladić ne bi bio u Hagu. To je način na koji bismo trebali pristupiti problemu i u BiH“, zaključuje Bisner.
