Žana Kovačević(u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo u Sarajevu)
Prijeratni sarajevski privredni gigant Energoinvest, osim ratne štete i tranzicijske pljačke, pretrpio je milionske dugove i zbog nenaplaćenih potraživanjima širom svijeta. Gubici su procjenjuju na oko 250 miliona američkih dolara.
Od ukupnog duga jedan dio je naplaćen, ali veći je prodat za minimalan procenat. Čini se da su najbolje prošle finansijske kuće i fondovi koji su dugove utjerivali jer su im za to plaćene višemilionske provizije. Čitav slučaj ispitivala je Finansijska policija Federacije, ali nadležno tužilaštvo tu prijavu nikada nije uzelo u rad.
Ukupna predratna potraživanja sarajevske kompanije Energoinvest od 19 država širom svijeta iznose oko 350 miliona američkih dolara. Neka od njih su u poratnom periodu naplaćena, ali veći dio nije, ili ako jeste - onda za minimalan procenat ukupnog duga.
Nedžad Branković
Tako je Energoinvest pod vođstvom Nedžada Brankovića prije 10 godina prodao dug od gotovo 30 miliona dolara Demokratske Republike Kongo za nešto više od 3 miliona. Umjesto da provede već započeti arbitražni postupak pred Međunarodnim trgovačkim tribunalom u Parizu, Energoinvest je dug ove afričke države ustupio Hemisphere Associates fondu iz New Yorka.
Od tog iznosa tek treba da naplati je 2,7 miliona dolara, dok je preko 700.000 dolara pripalo advokatskoj kancelariji iz Washingtona Debt Advisory International, koja je posredovala u prodaji duga.
Slučaj prodaje potraživanja istražila je finansijska policija Federacije Bosne i Hercegovine, nakon čega je podnijela Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu krivični izvještaj protiv bivšeg generalnog direktora Nedžada Brankovića i još trojice rukovodioca.
„Ovlaštena je neka agencija vani da može da vrši naplatu za jedan određeni iznos -10, 20 posto od ukupne vrijednosti. Nisu koristili arbitražni sud ili svoje upravne organe da konsultuju vezano za te potrebe. 2004. smo poslali Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo izvještaj o počinjenom krivičnom djelu - i od tada nemamo nikakvih povratnih informacija“, kaže glavni inspektor finansijske policije Zufer Dervišević.
Branković je, kako tvrde u finansiskoj policiji,osumnjičen za zloupotrebu položaja jer je bez saglasnosti upravnog odbora naložio prodaju potraživanja od Konga. Na teret mu se stavlja i to da je neovlašteno proglasio tajnost postupka prodaje.
Irak najveći dužnik
U izvještaju se navodi da je preduzeću, koje se nalazi u većinskom vlasništvu Vlade FBiH, pričinjena šteta u iznosu od gotovo 27 miliona dolara. U Kantonalnom tužilaštvo tvrde da je predmet u fazi predistrage.
Džemail Vlahovljak, koji je Brankovića naslijedio na funkciji direktora 2002. godine, kaže da je teško procijeniti da li je dug trebalo prodavati ili ne:
Energoinvest, upravna zgrada
„Neka iskustva koja imamo sa naplatom naših potraživanja zbog kojih smo angažovali najjače svjetske ili vrlo jake advokatske kuće pokazuju da sve to skupa traje po 17, 18 godina - i zato ne znam, ne mogu vam reći je li trebalo ili nije. Mi imamo u Siriji sudsku presudu na devet miliona dolara već dvije godine i ne postoji pravni način da vi realizirate tu presudu sem dobrovoljnosti druge države ili druge firme. Ili, recimo, imamo Zambiju u kojoj smo angažovali jaku advokatsku kuću - to traje isto tako od 1997., 1998. godine, i najmanje narednih šest, sedam godina sigurno nećemo uspjeti to realizirati - ako realiziramo.“
Stručnjaci iz ove oblasti, međutim, tvrde da dug Konga nije trebalo prodavati za tako mali procenat ni kom slučaju, već sačekati sa se stabilizuju prilike u toj zemlji. Danas Kongo ima značajnu pomoć Zapada i velike zalihe rude i dragog kamenja, a prodati dug sada vrijedi 100 miliona dolara.
Irak je bio najveći dužnik Energoinvestu - sa više od 145 miliona dolara, ali je 80 posto ovog duga sarajevska kompanija otpisala prihvatajući odluku Pariskog kluba. Ostatak je 2006. godine zamijenila za 21,7 miliona dolara u obveznicama. Obveznice će biti naplaćene do 2028. godine, kaže nedavno smijenjeni direktor Vlahovljak:
U izvještajima finansijske policije navodi se i da je Energoinvest plaćao ogromne provizije kućama i fondovima koji su za njih utjerivali dugove.
„Mi smo to finalizirali, javili smo se na tender iračke vlade i mi smo naplatili, apsolvirali sva naša dugovanja, odnosno potraživanja od Iraka u obveznicama iračke vlade. A nije moglo drugačije. Kad smo se javili na tender prije pet godina, onda je to samo moglo tako. Imamo Zambiju koja može biti šest, a može biti 21 ili 22 miliona dolara. Imamo Kubu nekih 20 milona kanadskih dolara, imaju neka potraživanja i do Burme, sve su to vrlo egzotične zemlje.“
Nadalje, potraživanja od Etiopije, preko posredničke firme, u visini od više od 43 miliona dolara prodata su za oko milion i po dolara, što je oko šest posto ukupnog duga.
U izvještajima finansijske policije navodi se i da je Energoinvest plaćao ogromne provizije kućama i fondovima koji su za njih utjerivali dugove. Jedan od inspektora finansijske policije, koji je zbog upućenih mu prijetnji želio ostati anoniman, navodi da su direktori Energoinvesta od 1995. do 2007. godine sklapali ugovore i o naplati predratnih potraživanja od državne tanzanijske firme Tanseco.
Dug je utjerivala Amsa House iz Londona, kojoj je iz godine u godinu provizija povećavana - od početnih 20 do 33 posto ukupnog duga. Kao rezultat ovih ugovora na 13 i po miliona dolara naplaćenog duga Energoinvest je Amsa Houseu platio nešto više od 6,4 miliona dolara. Nijedna od rukovodećih struktura Energoinvesta nije pokrenula napatu duga od Kube od 20 miliona dolara, za koje se vjeruje da nikad i neće biti moguće naplatiti.
Energoinvest je više puta vršio procjenu ukupnih predratnih potraživanja i stepena njihove naplativosti. Prema informaciji koju je 2005. godine napravio Sektor za finansije Energoinvesta, sarajevska firma je od 19 država potraživala ukupno 347 miliona dolara, od čega je bilo naplativo 103 miliona dolara.
