U prelijepom zdanju samostana i duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ na obalama Buškoj jezera u općini Tomislavgrad nalazi se jedinstvena etnografska zbirka nošnji i nakita Hrvata BiH.
Ova, po mnogo čemu, posebna redovnička oaza, centar je kulturološko-duhovne i vjerske naravi u kojoj mjesta ima i za sport i muzejske djelatnosti. Postavljanjem stalne izložbe tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata u Bosni i Hercegovini karmelićani su željeli dati doprinos očuvanju etnografskog naslijeđa, a duša tog hvale vrijednog pothvata je otac Zvonko Martić.
Nošnje je počeo prikupljati koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, a povod je bila revija na kojoj su se diplomatskim predstavnicima u Sarajevu trebale predstaviti nošnje naroda BiH.
„Drugi kolege bili su zaduženi za bošnjačke i srpske nošnje, i tada se došlo do toga da Hrvati u BiH nemaju institucije koja čuva nošnje iz različitih krajeva. Sve samostanske zbirke su zavičajne. Ne postoji nešto gdje možete doći i naći tri nošnje iz različitih krajeva", počinje priču otac Zvonko.
Tako je počelo. Onda je uslijedilo njegovo istraživanje utjecaja bh. naroda jednih na druge, što je u svibnju 2013. rezultiralo izložbom "Tradicijska odjeća i nakit Hrvata, Srba i Bošnjaka u Bosni Hercegovini".
„Danas je to stvarno jedna velika zbirka, preko stotinu i nešto nošnji, hrvatskih kompleta, dvadesetak bošnjačkih, također dvadesetak srpskih, tako da je to već jedna velika zbirka", kaže on.
Svoj doprinos izložbi i tadašnjem kulturnom programu dali su i derviši Rifaijsko-bedevijske tekije iz Vareša. I mi smo bili tada u Karmelu, te se prisjećamo što nam je tom prigodom kazao šeih vareške Tekije Azmir Muftić:
„Ne možemo da nađemo riječi za ovo što smo ovdje doživjeli i vidjeli. Otac Zvonko je inače, kao etnolog i etnograf, posjetio našu Tekiju. Mi smo mu našu malu zbirku stavili na raspolaganje, nešto od toga smo i poklonili za njihovu zbirku u samostanu. Pozvao nas je da sudjelujemo u ovoj manifestaciji i mi smo zaista oduševljeni. Ljubav prema vjeri, ljubav prema Bogu, ljubav prema Bosni i Hercegovini nas je dovela ovdje. Nadam se da su i oni zadovoljni koliko smo i mi", nije krio oduševljenje Muftić.
Za ljubav oca Zvonka derviši, ne samo da su došli u svečanim odorama, koje se inače ne iznose iz Tekije, nego su i nastupili u programu.
„Ja sam ponosan zbog toga. Bilo je nekoliko događaja u životu koji vam nešto izuzetno znače. Taj trenutak tog njihovog dolaska, naše zajedničke molitve, i kod početka sađenja perunika, a onda i molitve Prve večernje od Duhova, te godine za mene je bio jedan događaj koji je djelovao na cijelo moje biće, ne samo meni osobno nego na cijelu našu zajednicu ovdje, u Karmelu sv. Ilije. Te naše prijateljske odnose sa dervišima i dalje njegujemo, a najbolje je o svemu tome prokomentirala jedna žena u Duvnu: 'Šta to sada cvijeće sade derviši i karmelićani, to ne treba ni zalijevati, samo će nebo zalijevati", naglasio je otac Zvonko.
A znači mu i prijateljstvo i rad s umjetničkim fotografom Jasminom Fazlagićem iz Sarajeva. Ovjekovječiše oni narodne nošnje Hrvata, Srba i Bošnjaka Županije 10, a cjelokupno etnografsko blago duboko se dojmilo i dvoje Dubrovčana koji su u Karmel došli odmoriti se.
Gospodarstvenik Anđelko Ćorak kaže da se glas o svemu ovome treba pronijeti što dalje.
„Mi smo se oduševili kad smo ovdje došli i sve to vidjeli, posebno te zbirke nakita, zbirke narodnih nošnji, katoličkih, pravoslavnih, muslimanskih, sve one najbolje što postoji i što su postojale. I pričat ćemo svima i kazat ćemo svima da to vide, jer se to treba vidjeti. Šteta je da ovo bude negdje zatvoreno, da mnogi koji bi to htjeli vidjeti, izučavati, proučavati, a za to ne znaju. U medijima nikad ni ja sam nisam tako nešto mogao saznati i čuti o tome svemu što su mi oči vidjele i osjetile u ovom mjestu i prostoru“, zaključuje Ćorak.
S pravom nam prigovoriše da je ono nedovoljno i medijski i turistički prezentirano. Stoga se nadamo da smo se ovom pričom barem malo iskupili.
