Borba za drugo mjesto

Napisala: Ines Šaškor

U Hrvatskoj se u nedjelju održavaju predsjednički izbori. Natječe se 12 kandidata. Favorit prvog kruga je socijaldemokrat Ivo Josipović, a glavni su mu konkurenti nezavisni kandidati Milan Bandić, Nadan Vidošević i Dragan Primorac, te HDZ-eov Andrija Hebrang i HNS-ova Vesna Pusić. Glavna bitka predizborne kampanje vodila se zapravo za – drugo mjesto.

U završnici predizborne kampanje na drugo mjesto po prognozama izbio je Milan Bandić, SDP-eov otpadnik. Ukoliko on doista bude protivnik Ivi Josipoviću u drugom krugu, 10. siječnja, svi su izgledi da će i pobijediti. HDZ-eov službeni kandidat Andrija Hebrang, otpočetka je u nemogućoj misiji - stranka je doživjela tektonski poremećaj Sanaderovim odlaskom i poplavom korupcionaških skandala, a pojavila su se čak dvojica stranačkih otpadnika, obojica nekadašnji ministri – Nadan Vidošević i Dragan Primorac.

Samom kampanjom najviše je profitirala Vesna Pusić, ali joj rejting ne doseže 10 %.

Hrvatska je u dubokoj ekonomskoj krizi i u kaotičnim političkim prilikama. Prosječni birači su se zaljuljali u populističkom smjeru – upravo onamo gdje ih je dosadašnji način upravljanja zemljom gurnuo. A to su opasne vode. Bijesni su na političare, korupciju, nemoral, a lako bi se moglo dogoditi da izaberu onoga koji će tu korupciju i taj nemoral zacementirati.

Zato je Ivo Josipović papirnati favorit. Za njega se opredjeljuje do 30 posto ukupnog biračkog tijela – dovoljno za prvi krug. U drugom izbori počinju ispočetka.

KANDIDATI I KAMPANJA

Josipović može u drugom krugu računati na još 10-tak posto sigurnih glasova. Sve ostalo je više nego upitno. A tada nastupa i već dobro oprobani politički inženjering – birača je na izbornim spiskovima, po procjenama Misije OESS-a u Hrvatskoj, i do 900 tisuća više nego što ih stvarno ima. U Bosni i Hercegovini otvoreno je 6 puta više biračkih mjesta nego što ih je bilo 2000-te godine. Financiranje kampanje potpuno je netransparentno – izvještaji se trebaju predati, ali nema kontrole, nema revizije, nema sankcija. Mnogi su predsjednički kandidati pred licem cijele nacije lagali o svojoj imovini, financijama, novcu u kampanji. A nema zakona po kojemu mogu biti kažnjeni.

Računa se da se u „sivoj zoni“ može osvojiti i do 5% ključnih glasova. U tom neredu u pravilu profitiraju kandidati desnice i populisti. Pristojni i zakonu privrženi Ivo Josipović na tom terenu može samo izgubiti. A njegova stranka, SDP, dok je bila na vlasti, nije preuredila izborno zakonodavstvo, niti sredila biračke popise.

Takav sustav, osmišljen u Tuđmanovo doba, služio je HDZ-eu za glatke pobjede. Trebalo je skupiti dvije trećine biračkog tijela – kao što se jedini put dogodilo 2000-te godine – i pobijediti HDZ. Ivo Sanader je taj sustav usavršio. Stranka, uz pripadajuće veteranske i slične udruge bila je samo izborna logistika, aktivisti su nagrađivani sinekurama iz budžeta, a Sanader je vladao sam, uz pomoć unutarnjeg kruga povlaštenih.

To je shvatio Milan Bandić i preuzeo dosadašnju HDZ-eovu logistiku, osobito veteransku i onu iz dijaspore i doseljenika, uz diskretnu asistenciju Katoličke crkve i javne televizije. Vaša novinarka ne misli da je Bandić HDZ-eov kandidat iz sjene. Ne, on će glatko preuzeti sve pokrovitelje i klijente HDZ-ea. Milan Bandić je svojevrsna kombinacija Vladimira Mečiara i Lecha Kaczynskog. Komunistički aparatčik postao je populistički mag. S njim kao predsjednikom Hrvatska bi mogla nastaviti tranzicijsko životarenje na periferiji Evrope.

Predsjednički kandidat vladajućeg HDZ-a Andrija Hebrang našao se u čudu. Vodstvo stranke na staklenim nogama, a baza se rasprostrla na tri strane. Od njega smo čuli rečenice kojima je svoju stranku ogolio do kraja. „Da nismo lagali, ne bi bilo Hrvatske“, kazao je u jednoj televizijskoj emisiji. Priznao nelegalnu kupovinu oružja i laganje o tome. U Argentini se vodi postupak protiv bivšeg predsjednika zbog prodaje oružja Hrvatskoj! Priznao je i prisustvo u BiH za vrijeme rata. Hebrang je svoje dojučerašnje kolege iz vlade počastio terminimam „izdajnik“, i „profiter“. Za kampanju je kazao da se vodi „krvavim novcem“, ekonomsku politiku zemlje posljednjih 10 godina ocjenjuje katastrofalnom. Njegova stranka vodila je zemlju 6 od tih 10 godina, a on u njoj je bio i potpredsjednik i ministar.

U predizbornoj kampanji najkorektnije su se kao kandidati za predsjednika države predstavili Vesna Pusić, Ivo Josipović i Nadan Vidošević. Govorili su u okvirima predsjedničkih ovlasti. Pokazali su i zadovoljavajući evropski, reformski i demokratski kapacitet, obrazovanje i pristojnost. Vesna Pusić najuspješnije. Riječ je o visokoprofiliranoj političarki, liberalne političke orijentacije. Takav kandidat u Hrvatskoj trenutno nema dovoljnu izbornu bazu. Ivo Josipović se pokazao hladnokrvnim i upućenim zagovarateljom Ustava i zakona. Hoće li mu hladnokrvnost biti dovoljna za drugi, neizbježno prljavi krug? Nadan Vidošević iskusni je i uspješni zagovornik zdrave tržišne ekonomije, razvoja na bazi proizvodnje i izvoza. Poznaje svijet i okruženje. Ali nije uvjerljivo uspio dokazati da je svoje enormno bogatstvo stekao samo radom i dobrim ulaganjima.

Dragan Primorac je instant-kandidat, nepoznatih pokrovitelja i financijera.

KAKO ĆE SE GLASAČI OPREDIJELITI U KRIZNOJ SITUACIJI?

Vratimo se na početak. Kako će se glasači opredijeliti u trenutku velikog ekonomskog i političkog kaosa u zemlji? Svi gospodarski pokazatelji idu nizbrdo, Vlada Jadranke Kosor je nestabilna. Premijerka javno preživljava, ali već uz pomoć poznatih medijskih i lobističkih smicalica. Nikakva strateška vizija niti osmišljeni program izlaska iz krize ne postoji. Jedan dan je bivši premijer Ivo Sanader na putu povratka na vlast, drugi dan je na putu u zagrebački istražni zatvor Remetinec. Tako nekako glavinja i politika.

Jedan od prvaka istočnoevropskog disidenstva Adam Michnik, primajući uglednu evropsku nagradu Erasmo svojedobno je kazao: „Poljaci su vjerovali u nacionalnu emancipaciju koja je rezultirala šovinizmom, u vjersku emancipaciju koju je Crkva svela na tvrđavu netolerancije, u emancipaciju radnika koja je zaoštrila diktaturu novca i u emancipaciju civilnog društva, koja je osnažila korupciju“.

Mnogo od izrečenog vrijedi i za Hrvatsku. Domoljublje je najčešće kamuflaža sirovog nacionalizma, ratni profiteri postali su prvi kapitalisti, Katolička crkva preuzela je ulogu ideološkog žreca, a obespravljeni radnici, ratni veterani, izbjeglice, doseljenici glasački stroj populističkih kandidata.
Najnovije istraživanje Instituta za migracije, provedeno među studentima društvenih znanosti Zagrebačkog sveučilišta, govori da studenti vjeruju najviše vojsci, predsjedniku i crkvi, a najmanje političkim strankama, Saboru i Vladi. Drže da Hrvatskoj treba jak i neustrašiv vođa – vide ga ponajprije u Milanu Bandiću. Polovica ih smatra da će hrvatski nacionalni interesi u EU biti ugroženi, a čak 25 % da postoji urota nekih nacija i zemalja protiv Hrvatske. Studentska populacija iz oblasti društvenih znanosti, buduća „sol nacije“, zastupa stavove bliske ruralnom stanovništvu niže naobrazbe. Politika im je kriva za sve i nevjerodostojna, a glasat će za – Bandića!

Ovo istraživanje potvrđuje Michnikove ocjene. Društvo koje je stvoreno na ruševinama staroga vrijednosno je i socijalno zapušteno. Hrvatsko društvo nije osposobljeno sebe situirati u vremenu i prostoru, prepoznati svoj posebni i zajednički interes u suvremenom svijetu. Takvo, podložno je manipulaciji.
Nekoliko kandidata u sadašnjoj predsjedničkoj kampanji svjesno je toga i pokušalo je govoriti o krupnim pitanjima razvoja i budućnosti Hrvatske i animirati građane za reforme i promjene. Moćni politički i poslovni krugovi, glavni mediji uprli su se banalizirati i obezvrijediti kampanju. U tome je prednjačila javna televizija.

Hoće li hrvatski birači znati prepoznati tko ih je povukao za nos, a tko bih ih umio predstavljati u svijetu i okupljati najkreativnije glave u zemlji?