Sekulić: BiH treba vanredne izbore za ustavotvornu skupštinu

BiH je i 15 godina nakon potpisivanja mirovnog sporazuma nepomirena zemlja jer mediji kao ni naučnici nisu uradili ništa da bi se istine iz proteklog rata objelodanile, saznale i na kraju prihvatile, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa prof. emeritus Univerziteta u Sarajevu Gajo Sekulić.

RSE: Gospodine Sekuliću, posljednjih dana svjedoci smo takoreći medijske histerije koja se širi Bosnom i Hercegovinom, a inicirana je hapšenjem Ejupa Ganića. Kakve posljedice psihološke, etičke, ekonomske, kulturalne, političke iz ovog mogu nastati?

SEKULIĆ: To je samo dio već dugo trajuće, po mom mišljenju, izrazite medijske histerije s političko-etničkim akcentom na tlu BiH, a vjerovatno to važi i za region. Da bih odgovorio na vaše pitanje moram reći nešto o nekim pretpostavkama da bi se razumio moj principijelni stav, koji su već neki iznijeli u javnosti, da je ova stvar - stvar suda i da politika ne treba da se političkim sredstvima, pogotovu medijskim moralizmima miješa u ovaj slučaj. Ja vjerujem ako je Ganić pravedan, da će se u daljoj proceduri to tako razriješiti. Kao čovjek saosjećam s njim i sa njegovom kćerkom i porodicom jer je on član univerzitetske zajednice. Međutim, mediji su u velikoj nevolji u čitavom regionu, možda u svjetskim razmjerama.

RSE: Zastupate teoriju o dvije velike laži koje traju godinama, a koje su BiH dovele u situaciju u kojoj se danas nalazi. O čemu je riječ?

SEKULIĆ: Ja već godinama pokušavam znanstveno da dokažem - na tlu Jugoslavije dogodilo se dosad, s Kosovom, sedam etnonacionalističkih, nasilnih revolucija radi stvaranja čiste nacionalne države. Na tlu BiH i na tlu Jugoslavije dogodila se serija građanskih ratova i agresija. U Bosni se dogodila i, ono što se obično zove napadačkim ratom - agresija, agresija je napad, ali i građanski rat u kome su sudjelovali bosanski Srbi, bosanski Hrvati i bosanski Bošnjaci, moram tim riječima da preciziram stvari. Mediji su, kao i znanost, izloženi dvjema najvećim lažima koje dugo traju, od početka rata. U Federaciji samo se čuje agresija i ništa više. U RS građanski rat - i ništa više. To su sve poluistine, a nisu pune istine. Na tim dvjema lažima počiva budućnost BiH i budućnost svih medija. Najveću krivicu za to snosi znanost.

Šminkanje Ustava

RSE: Ima li neka pozadina iza toga - zašto? Je li to dio nečeg šireg?

SEKULIĆ: Mislim da su ljudi suočeni što se tiče medija s preživaljavanjem. U starome sistemu bio je jedan sistem prilagođavanja, čak i kod najvećih opozicionara. Osim Đilasa, Jugoslavija nije imala nijednog demokratskog, lijevog, liberalnog disidenta koji je išao do kraja. I oni najveći, kao recimo praksisovci, ostajali su na fakultetu. Ja sam imao nevolja, ostao sam na fakultetu. I ljudi su se i u drugim strukama, intelektualci, morali prilagođavati. Ja sam čitav život po povratku očevom iz Golog otoka slušao od njega: „Pazi šta pričaš, otićeš u zatvor, ti ne znaš šta je to.“ U novim uslovima kad niko ne zna šta se zbiljski događalo ili neće da zna, kad ljudi žive u siromaštvu, kad su novinari, posebno mladi kad volontiraju neplaćeno ili potplaćeno, kad su žrvnju privatnih medijskih kuća u kome nema etike, ima vjerovatno i izuzetaka, onda u takvim uslovima ljudi zaboravljaju na principe.

RSE: Još jedan od problema u BiH je i kultura dijaloga - koje nema, naročito među političarima.

SEKULIĆ: Ta kultura dijaloga recimo u Parlamentu - šta će uopšte priča o Ganiću? Šta će Lagumdžiji svađa sa Kalabićem? To je budalaština. Tu nije mjesto. Zna se šta ima Skupština da radi. Imate blizu milion nezeposlenih, u Federaciji oko pola miliona. Pa sram ih bilo! Moraju se maći s tog mjesta - neka dođu nezaposleni da formiraju strategije političke, a da ne pričaju o budalaštinama. I da ne lažu, izvinjavam se - „svi drugi su krivi, moja strana i moja nacija nije kriva.“ Kad su svi krivi, niko nije kriv. I ti živiš u laži. Dosta mi je te laži, ljudi moji!

RSE: U izbornoj smo godini. Kako predviđate da bi se politička situacija i odnosi u BiH na tom polju dalje mogli razvijati?

SEKULIĆ: Mislim da će izbori ponoviti sve ovo staro, ostaviti na vlasti etnonacionalne stranke, možda neke male promjene. Ali ono što mene zanima i što sam predlagao 1997. sa grupom istomišljenika - Bosnu mogu izvući samo vanredni izbori za ustavotvornu skupštinu BiH po analaogiji sa ZAVNOBIH-om, ne bi se išlo pješke, ali pored postojećih partija koje nisu položile istorijski ispit, uključujući i SDP u BiH - i nijedna SDP u regionu nije položila ispit - bi trebalo da dođu do izražaja, u tim vanrednim izborima za ustavotvornu skupštinu koja će napraviti državu, i jedne originalnije iz civilne neposlušnosti metode onih reprezentanata koji bi tamo učestvovali. Ali to je za mnoge utopija. A ja mislim da nije utopija. Ovo šminkanje Ustava, Prud, Butmir - oni će izdati interese živoga, maloga čovjeka radi svojih sitnih interesa.