Politička osuda zločina kasni za pravosudnom

Unatoč pozitivnim pomacima Hrvatska je tek na polovici puta u procesuiranju ratnih zločina, a njezino pravosuđe još uvijek ispravlja greške iz '90 godina kada se teški ratni zločini, počinjeni s hrvatske strane, nisu procesuirali, a osumnjičenim pripadnicima srpskih vojnih i paravojnih formacija sudilo uglavnom nekritički i u odsutnosti, istaknuto je na press konferenciji triju nevladinih udruga za ljudska prava i suočavanje s prošlošću čiji su monitori, od 2004. godine do kraja 2009. pratili 68 sudskih postupaka, što je 77 posto svih predmeta koji su u u Hrvatskoj, u tom razdoblju, vođeni za ratne zločine.

Hrvatsko je pravosuđe u 2009. godini učinilo značajne pomake u procesuiranju ratnih zločina, ali sve je to još uvijek nedostatno, a nema ni prave političke volje i strategije za učinkovitije procesuiranje, ističe se u godišnjem izvješću Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, Građanskog odbora za ljudska prava i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

Oko 670 okrivljenika još uvijek je bez presude, a golem broj zločina nije još ni istražen, kazala je voditeljica Dokumente Vesna Teršelić:

„Od 703 kaznene prijave još uvijek su 402 predmeta u predistražnoj fazi i to su sve koraci koji još predstoje. I, ova je godina u pravosuđu opet bila obilježena ispravljanjem pogrešaka iz pravosuđa '90-tih, kada je u brojnim neprofesionalnim i etnički pristrano vođenim postupcima velik broj osoba osuđen u odsutnosti.“

Predstavnici nevladinih udruga pozitivnim ocjenjuju odluku Državnog odvjetništva iz 2004. godine o obnovi nekih postupaka iz '90-tih, neki su, ističe Mladen Stojanović iz osječkog Centra za mir nenasilje i ljudska prava, obnovljeni, a neki već i završeni.

„Naime, tada su ukupno u odsutnosti, u 118 predmeta, osuđene 464 osobe. Državno je odvjetništvo krajem 2008. i početkom 2009. napravilo svojevrsnu internu reviziju tih predmeta te podnijelo zahtjeve za obnovu postupka za 80 osuđenika, a radi se o 14 kaznenih predmeta. Neki, na taj način, obnovljeni postupci su već završeni i svi su završeni odbijajućim presudama ili obustavama. Naime, Državno je odvjetništvo odustajalo od optužbe ili kazneno djelo prekvalificiralo u oružanu pobunu pa se primjenjivao Zakon o općem oprostu.“

Obeštećenja po standardima EU

U izvješću se negativno ocjenjuje ponašanje Hrvatskog Sabora i izravno miješanje u djelovanje sudske vlasti u slučaju Branimira Glavaša osuđenog za ratne zločine u Osijeku, koji je zahvaljujući upravo saborskoj uskrati odobrenja za njegovo pritvaranje (zastupnički imunitet) pobjegao u BiH gdje i danas izbjegava pravdi. Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić kaže da su se u povodu tog slučaja obratili i Ustavnom sudu.

„Zahtjev smo podnijeli još 2008. godine, a odgovor od Ustavnog suda smo dobili tek prije par dana. Ustavni sud se proglasio nenadležnim!? Ne čini mi se da Ustavni sud može biti 'nenadležan' u slučaju kad se zakonodavno tijelo miješa u područje sudske vlasti. Činjenica je," zaključuje Pusić, "da politička osuda zločina, kasni za pravosudnom.“

Katarina Kruhonja iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, založila se da se kroz ustavne promjene utvrdi da zastupnički imunitet ne može štititi od progona za kaznanena djela sa zatvorskom kaznom dužom od 5 godina, što važi i za ratne zločine.

„Iskustvo koje smo imali s okrivljenim Glavašom svi znamo i ne slažemo se s argumentima, pozicije i opozicije, da to u Ustavu ne treba mijenjati jer da je to 'bio jedan politički skandal koji se više neće dogoditi'. Mi mislimo da to treba izmijeniti."

Nevladine udruge ukazuju i na nepravdu prema obiteljima koje su zatražile odštetu za ubijene članove obitelji, a sudovi uglavnom odbijaju njihove zahtjeve prije nego što je presuđeno za ratni zločin, pa ljudi, koji su izgubili svoje najbliže, umjesto naknade moraju još plaćati i sudske troškove. Traže od Sabora da kroz zakone osigura puno obeštećenje svih žrtava ratnih zločina.

„U najmanju ruku očekujemo da će se u obeštećenju svih žrtava rata ići do standarda koji je već zacrtan zakonom koji će stupiti na snagu onog dana kad Hrvatska postane članicom EU. Mislimo da se obitelji i preživjeli svih ratnih zločina od '91. do '95. moraju, u najmanju ruku, obeštetiti na taj način i u tome očekujemo uključivanje i Sabora i Vlade, jer mislimo da je pravni put, koji je otvoren zakonskim promjenama iz 2003. godine, stranputica, a ne put priznavanja patnji žrtve i obeštećenja", kaže Vesna Teršelić.