"Gornji horizonti" i dolina Neretve: Ima li cijenu prirodno bogatstvo

U nekoliko bh. gradova proteklih mjeseci održano je niz okruglih stolova sa samo jednom temom: Gornji horizonti i prijetnje opstanku doline rijeke Neretve. Stručnjaci su, naime, zabrinuti da će realiziranje ovog, milijardu dolara vrijednog, hidroenergetskog projekta proizvesti štetne ekološke, kulturološke i demografske posljedice na cijelom području bosanskohercegovačkog i hrvatskog juga.

Projektom “Gornji horizonti” predviđeno je oduzimanje voda pritoka rijeke Neretve, te niza manjih i većih vrela radi njihovog prisilnog prevođenja u sliv Trebišnjice. O investiciji, začetoj još prije 40 godina, kritičke osvrte pisao je veliki hercegovački pjesnik Mak Dizdar strahujući da će se njegova velika i moćna Modra rijeka, zbog profita i industrijalizacije, pretvoriti u običan prljavi potočić.

Hidroenergetski megaprojekat Gornji horizonti predstavlja kompleksne i velike hidroenergetske zahvate u slivu rijeke Trebišnjice na području istočne Hercegovine u RS-u. Sistem se sastoji od sedam hidroelektrana, šest akumulacijskih bazena, te kanala i tunela kojima se sakuplja voda slivnog područja rijeke Trebišnjice u energetske svrhe.

Problem koji je neretvansku dolinu ujedinio i digao na noge je taj što rijeka Trebišnjica, nekada najveća rijeka ponornica u Europi, danas betonirana u dužini od 65 kilometara, nema dovoljno hidropetencijala. Zbog toga su u Elektroprivredi RS odlučili nasilno prevesti dodatnih dvije milijarde kubika vode godišnje iz sliva rijeke Nereve, što bi, upozoravaju stručnjaci, od plodne neretvanske doline moglo napraviti slanu pustinju.

„Pojaviće se deficit vode kad dođe do preusmjeravanja vodotokova, znači kad voda koje je vijekovima tekla u sliv rijeke Neretve završi u Trebišnjici i u moru. Taj čitav hidrosustav biće poremećen. To će ostaviti nesagledive posljedice na prirodu i na čovjeka“, ističe Dalibor Balian, predsjednik Centra za prirodno naslijeđe.

Gornji horizonti su projekat, čija je realizacija započela u bivšoj Jugoslaviji 1956. godine kada su izgrađene tri HE na području Trebinja i Čapljine. Radi jačanja elektroenergetskog potencijala, službene vlasti u Banjoj Luci odlučile su ga nakon 40 godina po svaku cijenu realizirati. Završetkom projekta, vrijednog gotovo milijardu dolara, RS bi postala najveći izvoznik struje u ovom dijelu Evrope. Balian kaže:

„Kad imate mala ulaganja, a veliku dobit, svi će vrlo lako dati sredstva za to. Znači, ovdje je u pitanju samo financijska dobit.“

No pod koju cijenu? Amer Medar, iz Udruženja za obnovu građanskog povjerenja Stolac, upozorava da se već sada mogu osjetiti posljedice. Rijeka Bregava koja protiče kroz Stolac veći dio godine je bez vode, dok se mnoge poljoprivredne kulture više ne mogu uzgajati zbog slane vode koja prodire u Neretvu.

„Danas se u Počitelju lovi cipol, u Metkovićima se lovi čisto morska riba, nema više slatkovodne ribe. Poljoprivrednici iz doline Neretve se već žale da na sistemima za vodonatapanje izlazi slana voda“, navodi Medar.

Potpuna promjena krajolika

Ekološki aktivista Ivo Lučić, doktor nauka o kršu, upozorava i na stanište velikog broja biljnog i životinjskog svijeta u Parku prirode Hutovo Blato, koje bi moglo u potpunosti nestati. Slična strahovnja ima i za jedinstvenu spilju Vjetrenicu i brojne izvore koje su posebnost kraškog polja.

„Ovakvi pristupi tzv. revalorizacije prirode za ovakve projekte dosad preziru njegove najvažnije, ključne prirodne vrijednosti krša u kojem se grade“, kaže Lučić.

Voda je neizostavan dio prirodno-graditeljske cjeline kraškog života Hercegovine. Ukoliko dođe do realizacije Gornjih horizonata, doći će i do potpune promjene historijsko-urbanog krajolika za 131 nacionalni spomenik ili, kako upozorava Amra Hadžimuhamedović iz Komisije za nacionalne spomenike BiH:

„Od toga je od pet dobara od međunarodnog značaja, kao što su Počitelj, Blagaj, Most i Stari grad Mostar koji su već upisani na Listu svjetske baštine, za koje je BiH preuzela odgovornost da osigura sve mjere da ih zašitit od bilo kakvog ugrožavanja. Republika Hrvatska ima obavezu, također, kao potpisnica Konvencije o svjetskoj baštini.“

Kako RH shvata svoje obaveze, najbolje svjedoči nedavno potpisani memorandum o razumijevanju za izgradnju HE Dubrovnik 2 između eleketroprivreda RS i Hrvatske. Time je, ocjenjuju stručnjaci, data prešutna saglasnost za nastavak projekta Gornji horizonti.

„Ja sam u Briselu imao razgovor sa predstavnicima ministarstva iz Hrvatske, gdje je u jednom periodu postojala incijativa da se zvanično Hrvatska obrati nadležnom ministarstvu BiH zbog kršenja Expo konvencije. Dogovor je pao oko HE Dubrovnik 2 i jednostavno Hrvatska se povukla iz toga. Vidio sad da su se i lokalne vlasti u Metkoviću povukle“, rekao je Miodrag Dakić, iz Centra za životnu sredinu Banja Luka.

Što se na kraju moze učiniti? U federalnom Ministarstvu okoliša i turizma nedavno su podnijeli krivičnu prijavu nadležnom sudu u Banjoj Luci jer nisu usvojene njihove primjedbe na javnoj raspravi o izgradnji HE Dabar, jedne od hidroelektrana u sistemu. Josip Dolušić, savjetnik resornog ministra, kaže:

„Mi smo osporili dosta navoda iz studije o procjeni uticaja na okoliš zato što studija nije cjelovita i još nemamo nikakav odgovor.“

Iako postupak prevođenja voda iz jednoga slivnog područja u drugi nije već dugo zabilježen u Europi, što je, između ostalog, i protivno odredbama okvirne evropske direktive o vodama, projekat Gornji horizonti čini se biće nastavljen. Činjenica da se pritom krše mnoge međunarodne konvencije, zvaničnike u RS mnogo ne zanima.