Opštinski sud u Travniku odbio je tužbu za utvrđivanje diskriminacije učenika postojanjem tzv.„dvije škole pod jednim krovom“ u Srednjobosanskom kantonu, koju je toj pravosudnoj instituciji podnijelo Udruženje „Vaša prava BiH“. Iz pomenutog udruženja poručuju da će na ovu presudu uložiti žalbu, te da će ako treba ići i do Evropskog suda za ljudska prava kako bi se utvrdilo da diskriminacija postoji.
„U njih hemija, u nas kemija.“
„Ja mislim da trebamo ići razdojeno jer smo različite vjere.“
„Pa ne ide mi se sa njima.“
Ove izjave zabilježili smo tokom posjete osnovnoj školi Brestovo, u okolini Kiseljaka, u srednjoj Bosni. U toj, kao i ostalim školama na području Srednjobosanskog kantona, djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ne idu u isti razred. I to ne samo u osnovnim, već i srednjim školama.
Amela Pokvić učenica je četvrtog razreda Mješovite srednje škole u Gornjem Vakufu. Tokom cijelog svog školovanja nije klupu ili razred dijelila sa svojim vršnjacima hrvatske nacionalnosti:
„Kada je veliki odmor, apsolutno nemamo nikakvog kontakta. Mi se sa tim učenicima bukvalno i ne pozdravljamo – kao da uopšte ne pohađamo nastavu u jednoj ustanovi. Tako smo podijeljeni i navikli smo na to“, priča Amela.
Uprkos brojnim apelima Vijeća Evrope kako su u pojedinim bosanskohercegovačkim kantonima na djelu diskriminacija i segregacija jer su djeca dvije različite vjeroispovijesti fizički odvojena, Opštinski sud u Travniku ne dijeli to mišljenje.
Ta pravosudna institucija odbila je tužbu Udruženja „Vaša prava BiH“ za utvrđivanje diskriminacije učenika postojanjem tzv. dvije škole pod jednim krovom.
„U postupku sudu su dokaze dostavljali Osnovna škola Jajce i Osnovna škola Jajce, Srednja škola Jajce i Srednja škola Jajce. Faktički tužene strane pojavljuju se kao dva različita pravna subjekta sa pregledom po nacionalnoj strukturi upisanih i zaposlenih iz kojih se sasvim jasno vidi da je etničko razdvajanje obrazovanja“, kaže direktor Udruženja direktor Udruženja Emir Prcanović.
Odlukom travničkog opštinskog suda ništa manje nisu iznenađeni ni zaposleni u školstvu na području Srednjobosanskog kantona. Direktor Mještovite srednje škole u Vitezu Sead Hrustić kaže za naš radio da je podjela u školi evidentna na svakom koraku. U istom školskom objektu postoje dvije škole - jedna je ona čiji je direktor Hrustić, a druga srednja škola radi prema hrvatskom planu i programu:
„U školi postoje kabineti hemije, bilogije, fizike, informatike, geografije, opremljeni za izvođenje te nastave. Djeca Mješovite srednje škole nemaju pristup tim kabinetima. Obilježja u zbornici su: na jednoj strani zida je grb BiH, a na drugoj je obilježje hrvatskog naroda.“
Politika upravlja obrazovnim sistemom
Svakome ko nije iz Bosne i Hercegovine, u 21. vijeku, teško je objasniti činjenicu postojanja obrazovanih ustanova u kojima se djeca razdvajaju samo zbog toga što nisu iste nacionalnosti.
No, ako se u obzir uzme činjenica kako je to posljedica dugogodišnje politike koja se vodi na ovim prostorima, to i nije neko iznenađenje. To potvrđuje i izjava Grete Kune, bivše ministrice obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu. Ona je, svojevremeno, izjavila kako se „kruške i jabuke ne mogu miješati“.
Kao odgovor na tu tezu, oformljena je Mreža vijeća učenika BiH, koja se bori protiv segregacije. Upravo na tom tragu bila je i odluka Opštinskog suda Mostar da se od ove školske godine “dvije škole pod jednim krovom” ukinu na području Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ovo je prva presuda u Bosni i Hercegovini vezana za etničku segregaciju djece u školama, koja ni do danas nije provedena. Na pitanje zbog čega, odgovara Nerin Dizdar, dugogodišnji aktivista nevladine organizacije Forum mladih Stolac:
„Ovdje je problem očigledan. Jednostavno one političke snage koje su uvele segregaciju u školski sistem i dan-danas upravljaju obrazovnim sistemom, tako da smo suočeni s očitim opstrukcijama od strane konkretno Ministarstva obrazovanja HNK-a. Zaparvo zvuči nevjerovatno da su iz tog ministarstva uložili apelaciju, odnosno žalbu na presudu koja se tiče ukidanja diskriminacije u školstvu - i tu je sasvim jasno i očigledno da vladajuće strukture, konkretno SDA i HDZ, nemaju niti želju niti volju da provedu presudu u djelo.“
„Pokušava se podvaliti da je nacionalna i jezička grupa predmeta fizika, hemija, matematika, biologija, da je nacionalna grupa predmeta tjelesni odgoj – da djeca ne mogu šutati loptu zajedno. Ovo je duboko politički problem. Međunarodna zajednica se mora uključiti intenzivnije, od OHR-a do OSCE-a“, kaže ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH Damir Mašić.
No, da će OHR i OSCE reagovati kada su u pitanju dvije škole pod jednim krovom” uprkos tome što se zakoni krše, teško je povjerovati. To potvrđuje izjava Maje Maričić, predstavnice Misije OSCE-a u BiH, koja kaže kako ta međunarodna institucija nema konkretan plan ukidanja takvog obrazovnog sistema, iako ga je upravo ona uspostavila:
„Mi nastavljamo da sarađujemo sa ministarstvima obrazovanja na različitim nivoimada vidimo kako se ovaj problem može riješiti, ali je, na kraju-krajeva, na njima da se pozabave time.“
I dok domaći političari čekaju da problem segregacije u školama riješe stranci, a ovi da na tome trebaju raditi domaći predstavnici vlasti, generacije mladih ljudi iz takvog obrazovanog sistema izlaze ko zna sa kakvim stavovima o drugom i drugačijem.
„To je tako smiješno, tako primitivno. Ja prva živim u okruženju gdje su mi komšije Hrvati i odlično funkcionišem s njima, i stvarno nemam nikakvih problema. A kada sam u školi, mi se skoro i ne pozdravljamo. To je jednostavno tako, isto kao da nam je urođeno. Imam osjećaj, baš kad sam s jednom prijateljicom razgovarala govorim joj, da njima ravnatelj ne dozvoljava da oni komuniciraju s nama, da ako vide da neko komunicira, smanjiće im se vladanje. Već četvrtu godinu se borim s tim problemom i vjerujte mi, ne mogu reći da mi je pao moral, ali kad vi vidite da nemate obostranu želju da se to riješi, onda jednostavno i vama više dodije da se borite“, navodi Amela Pokvić.