Bosanskohercegovačke vlasti u proteklom četverogodišnjem mandatu, ako se porede sa zemljama u regiji, skoro da nisu ništa radile. To pokazuje i broj usvojenih zakona u državnom parlamentu.
Za mandatni period od 2010. do 2014. ova zakonodavna institucija je usvojila svega 85 zakona. To je, praktično, deset puta manje od Sabora Hrvatske ili šest puta manje od srbijanskog parlamenta.
U nevladinoj organizaciji Centri civilnih inicijativa, koja prati rad bh. parlamenta, kažu kako je ovo najgori rezultat u proteklih petnaestak godina.
„Zastupnici i zastupnice Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao od građana izabrani predstavnici vlasti, pretvorili su se u ponižavajući servis stranačkih lidera koji misle i odlučuju umjesto njih“, ocjenjuje Ivica Ćavar, konsultant CCI.
Iako su se sve stranke na vlasti klele u evropske integracije, najveći broj zakona iz ove oblasti ostao je neusvojen. Među njima su izmjene Ustava, koje bi omogućile nacionalnim manjinama kandidovanje na izborima. Nisu usvojene ni izmjene Izbornog zakona, kojim bi bilo omogućeno raspisivanje vanrednih izbora ukoliko se vlast ne oformi u određenom roku.
„Posljedica loše vlasti u Bosni i Hercegovini i izgubljenih godina, u kojima ta vlast nije uradila ništa značajno za svoje građane, uključujući i neispunjavanje ozbiljnih međunarodnih obaveza, su krajnje zabrinjavajuće“, ističe Majda Behrem Stojanov iz Centara civilnih inicijativa.
Bh. parlament i Vijeće ministara, uprkos svojoj neefikasnosti, sve su dobro naplatili. Njihova mjesečna primanja su iznosila od dvije do četiri hiljade eura, a pojedini ministri su, osim plate u bh. vladi, uzimali novac i od funkcija koje su obavljali pored ove. Ivica Ćavar navodi i primjer.
„Zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara i ministar finansija Nikola Špirić, koji je po funkciji predsjednik Upravnog odbora za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pored mjesečne plaće, toplog obroka, odvojenog života i troškova smještaja, ima i dodatnu zaradu u iznosu od 2.288 KM, kao presjedatelj Upravnog odbora spomenute uprave, što mu donosi mjesečna ukupna primanja u iznosu od osam tisuća maraka“, pojašnjava Ćavar.
No, da jako dobro znaju braniti svoje plate, pokazala je i poslanička rasprava u državnom parlamentu kada su se na dnevnom redu jedne od sjednica, proljetos, našla, čak, tri prijedloga za njihovo smanjenje. Izdvajamo polemiku poslanika Adnana Bašića iz SBB-a i Vesne Krstović Spremo iz PDP-a.
„Nismo mi dežurni krivci za to što ova država finansijski stalno pada na dno. Mi smo najmanje za to krivi“, kaže Bašić.
„Taj dug štednje ne postoji nigdje. Gdje su agencije, gdje je izvršna vlast i svi drugi oblici vlasti. Nekako, postaje degutantno da se sva priča baca na leđa poslanika Parlamentarne skupštine koji su, zaista, ne kažem previše uspješni, ali nismo ni neuspješni“, poručuje Krstović Spremo.
Za razliku od poslanika, bivši ministar finansija BiH Fuad Kasumović misli drugačije.
„U državi gdje imate preko 500 hiljada ljudi nezaposlenih, gdje imate neuređen sistem u svakom smislu te riječi, očigledno da ljudi koji vode određene resore i određene vlade, nisu dorasli ovakvom sistemu da mogu napraviti nekakav boljitak ovoj državi“, ističe Kasumović.
Inače, tokom četverogodišnjeg mandata, izabrani predstavnici vlasti u BiH imali su više pauza nego sjednica. U jednom trenutku, bh. parlament nije zasijedao skoro tri mjeseca, no, niko se od njih pretjerano zbog toga nije nasekirao. Profesor na banjalučkom univerzitetu Ivan Šijaković pojašnjava i zašto nije.
“Oni su rešili da sebi prvo podele dobre plate, dobra primanja i različite druge honorare. To im je rečeno od njihovih glavnih političkih ekspozitura. Ja mislim da je to isto uradila i međunarodna zajednica koja im je dala taj signal- vi nemojte ništa raditi, blokirajte sve, neka to tako bude, razvlačite, odugovlačite dok vam mi ne damo jedan drugačiji signal”, ocjenjuje profesor Šijaković.
Evo šta građani kažu o ovdašnjim političarima.
U ovom trenutku niko ne želi prognozirati da li će nova vlast u Bosni i Hercegovini biti bolja. Sudeći prema dosadašnjim rezultatima stare, gora teško može biti.
