Petak, 28. novembar/studeni 2014, 04:00 CET

Iz mog ugla

Između Emira i Nemanje

Geniji poput Emira Kusturice su važniji od njihovih izjava i njihovih političkih izleta. I sve je to prihvatljivo do tačke kad se stvari obrnu - pa kad nacionalistička retorika prestane da bude izlet i postane opredjeljenje.

Nenad PejićNenad Pejić
x
Nenad Pejić
Nenad Pejić

Negdje davno pred rat, a i uoči izbora u BiH, Emir Kusturica je dao nekoliko komentara (mislio sam tada neopreznih) koji su ga vezali za jednu političku opciju, onu blisku SDS-u i Miloševiću. Kako mi je osobno bilo nespojivo da se jedan takav briljantan reditelj veže za jednu nacionalnu stranku razgovarao sam sa Emirom i ponudio mu termin na TV Sarajevo gdje bi imao prilike da se "stvarno" politički opredjeli. Iskreno - htio sam ga spasiti. Pristao je uz uvjet da ja budem taj koji će voditi intervju.

 

Nedavno mi je jedan kolega u Sarajevu pričao kako je Emir Kusturica negdje kod Užica napravio nacionalni park "Mokra Gora" te da se tamo živi potpuno zdrav život. "Čak i ako hoćeš recimo Coca-Colu ne možeš je dobiti jer ona - nije prirodna, svi su sokovi u restoranima bez konzervansa!" Hrana je 100% «bio», sve je od drveta, nema cementa i slično. Moje kolege sa radija Slobodna Evropa kažu da je samo ove godine Mokru Goru i Kusturičin "Drvengrad" posjetilo 60.000 turista. Nisam se otuda ni začudio kad se pojavila vijest da je Emir dobio titulu počasnog gradjanina Užica jer je zaslužio. Htio je, medjutim, da proširi svoj Drvengrad ali su se susjedi usprotivili. Nebi ni to bila tema jer je pravo mještana da budu protiv kao što je pravo Emira Kusturice, da se bori za proširenje nacionalnog parka. Protest lokalnih mještana pretvorio se, medjutim, u šovinističke uvrede Kusturici povodom njegovog bošnjačkog porijekla, iako je on još 2005-e godine promijenio vjeru, prešao u pravoslavlje i uzeo ime Nemanja.

 

Njegov susjed ovako danas govori: "Gospodin Kusturica hoće da proširi svoj emirat ili pašaluk, kako bih ga ja nazvao, na 7.000 hiljada hektara. Malo li mu je?! Neka ide tamo gde treba. Ima Istambul, ima Novi Pazar, ima Sarajevo, i neka ostavi ovo naše ovde."

 

Kusturica poručuje: "Imam jako dobru kondiciju jer ovo nije prva pljuvačka u mom životu." Ali, ipak revoltiran, Kusturica je vratio titulu počasnog gradjanina. U razgovoru za Radio Slobodna Evropa objašnjava:  "To su ljudi za prezir, oni koji snižavaju nivo vrednosti čitavog jednog naroda. To su, na sreću, izolovani slučajevi i ne možemo reći da je to karakteristika ljudi koji žive u Kremnu i drugim mestima. Nivo stanovništva koje vrlo teško komunicira i sa samim sobom, a kamoli sa svetom." 

 

I tu počinje priča ove kolumne. Slažem se sa Kustom, odvratno je slaganje ili neslaganje sa jednom idejom ili proširenjem jednog nacionalnog parka svoditi na nacionalno pitanje, još je gore upotrebljavati uvrede i lijepiti šovinističke etikete svom protivniku. Tim gore ako ti je protivnik jedan rediteljski genije sa čijim se filmovima s pravom ponosilo Sarajevo i BiH. Jer, genijima se moraju opraštati nemudri izleti i izjave, recimo o politici. Oni imaju pravo na glupost jer ih jednostavno trebamo kao svoje idole, jer su oni mjera uspjeha zemlje u kojoj živimo. Mi se sa njima identificiramo, ONI su MI, oni su kriterij, a kriterij nema granica, još manje nacionalnih ili ne daj bože nacionalističkih. Konačno, oni predstavljaju uspjeh, dakle ono čemu svi težimo.

 

Tako sam i ja bio sklon razumjeti Kusturicu kad je u ono predizborno vrijeme pravio neshvatljive političke izlete u korist SDS-a i zato sam mu i ponudio onaj TV intervju. Mislio sam, a i danas mislim, da velika imena Bosne i Hercegovine, kao i velika imena bilo koje druge zemlje, nemaju pravo da pripadnu samo jednoj strani jer to nije samo pripadati jednima, nego to znači i oduzimati te genije drugima. Ne može onaj ko je na vrhu piramide uspjeha mijenjati imena, vjere, stavove - ako želi na vrhu piramide ostati. Oni na vrhu piramide uspjeha su iznad svakodnevnog života.

 

Njegovi filmovi neće nikad biti “nečiji” pa ma koliko ih neki posvajali i imenovali “srpskim”. Kao što Kusta može promijeniti ime kako god želi ali će uvijek ostati Emir.

 

Geniji poput Emira Kusturice su važniji od njihovih izjava i njihovih političkih izleta. I sve je to prihvatljivo do tačke kad se stvari obrnu - pa kad nacionalistička retorika prestane da bude izlet i postane opredjeljenje. To je trenutak kad genije prestane biti kriterij, kad se njegova sopstvena identifikacija samo sa jednom stranom života u politici pretvori u tu politiku. Tu se MI prestajemo identificirati sa NJIMA. Kusturicu niko nije oduzeo drugima on se sam odrekao toga, on se u bivšoj Jugoslaviji više ne prepoznaje po rediteljskom geniju nego po političkoj pripadnosti jednom nacionalističkom pokretu. I nije više na vrhu piramide nego dolje - sa nama ostalima.

 

Na Mokroj Gori Kusturicu je stiglo prokletstvo sopstvenih izjava, ono što je on govorio za druge sad govore za njega. Onako kako je on ugrožavao druge sada drugi ugrožavaju njega. Pravo je Emira Kusturice da se opredjeli za jednu vjeru, njegovo je pravo da tu vjeru i mijenja. To su osobne stvari i nisu za javnu raspravu. Ja sam, medjutim, sklon tvrdnji da će gradjani Bosne i Hercegovine, pa i Emir Kusturica, kad mijenjaju vjere i države, u svojoj prvoj generaciji, gdje god otišli i kakvu god vjeru uzeli, uvijek ostati samo Bosanci na istoku i Hercegovci na zapadu bivše nam države.

 

U onom intervjuu sa početka priče Emir Kusturica je do kraja stao uz reformiste Ante Markovića, otklonio sumnje i Sarajlije su mu brzo oprostile kratkotrajni izlet ka agresivnoj srpskoj nacionalnoj opciji. Nažalost, ispalo je da sam ga uzaludno "spašavao". Sve prije i poslije tog intervjua je bila stvarnost, a moj intervju s njim je u stvari bio tek kratkokrajni izlet ka gradjanskoj političkoj opciji.

 

Nikada mi neće biti jasno kako jedan genije može prihvatiti jednu agresivnu i osvajačku politiku Miloševića i SDS-a, niti će mi biti jasno kako je moguće da se neki genij služi govorom netolerancije prema zemlji i narodu iz kojeg je potekao. Problem je valjda u tome što ne možeš biti genije u svemu.

 

Već je odavno BiH izgubila Emira kao što je Emir izgubio BiH. I oboje su na gubitku iako ni BiH ni Emir to neće priznati. Ako se Nemanjin Drvengrad prestane razvijati radi primitivnih nacionalističkih napada vezanih za njegovo bošnjačko porijeklo izgubiće i Drvengrad i  Nemanja. 

 

Tako Kusturica, u stvari,  samo nastavlja svoju životnu plovidbu izmedju Emira i Nemanje. I ta se plovidba neće nikad završiti htio to on ili ne. Pred rat je bio Emir ali ga je proganjao Nemanja, a evo sad,  taman kad je pomislio da je konačno postao Nemanja ponovo ga je sustigao Emir.


Nenad Pejić

Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.