Morton Abramowitz (National Interest), priredila:
Mirjana Rakela
Nacionalist Tomislav Nikolić, prošloga tjedna je službeno postao novi predsjednik Srbije. Dužnosnici u EU i SAD su se nadali da će biti izabran lider spreman na rješavanje problema Kosova, posebno u svijetlu mogućeg pridržavanja Srbije EU. No, pitanje je da li je takvog političara moguće naći u Beogradu. Nikolić sigurno nije ono čemu se nadao Zapad.
Snažna podrška Bruxellesa i Washingtona nije mogla spasiti bivšeg predsjednika
Borisa Tadića, nakon loših ekonomskih rezultata i načina na koji je vodio svoju stranku, a što je u narodu percipirano kao korpucija. Umjesto toga, ishod je bio onakav kakav nisu očekivali, a ni željeli ni u SAD, ni glavna povjerenica EU za vanjsku politiku lady
Ashton. Ona je dala sve od sebe da bi Tadić ponovno bio izabran, uključujući i pridobijanje Amerikanaca da prisile vladu Kosova da prihvati manje popularan dogovor o spornom graničnom pitanju, što je omogućilo Tadiću početak pregovora o pridruživanju Srbije EU.
No, nezadovoljni srpski birači imali su drugačiju ideju i izabrali su lidera naprednjaka Nikolića.
Zapad tretira Nikolića kao gubavca zbog njegove bliske suradnje s haškim optuženikom za ratne zločine
Vojislavom Šešeljem i njegove podrške srbijanskom suverenitetu nad Kosovom - iako je on raskinuo s Šešeljem, osnovao vlastitu političku stranku i snažno podupire težnje Srbije prema EU.
Karikatura Predraga Koraksića Coraxa "Promena"x
Karikatura Predraga Koraksića Coraxa "Promena"
Njegov stav o Kosovu se bitno ne razlikuje od Tadićevog. EU će se očito morati „nositi“ s obojicom, budući da izborni poraz nužno ne znači i kraj Tadićeve političke karijere. Moguće je da će nova srpska vlada biti koalicijska, sa ili bez Nikolićeve stranke, ali u njoj će Tadićeva stranka imati ključnu ulogu. Tadić bi mogao biti premijer sa daleko većom moći ukoliko predsjednikova stranka ne bude u koaliciji.
No, pristupanje EU neće biti Srbiji najpreča briga. Umjesto toga, glavni zadatak će biti spriječavanje daljnjeg pogoršanja ekonomije. Grčki debakl i ukupni pad u euro zoni stvaraju dodatne poteškoće. Ekonomija je navodno bila glavni razlog Nikolićevog odlaska u Moskvu, da od
Putina osigura financijsku pomoć, iako je prethodno izjavio da je opredeljen za EU i najavio brzi posjet Bruxellesu. Možda bi poziv Washingtona Nikoliću mogao pomoći da se problemi lakše prevladaju.
Porast napetosti na Balkanu
Međutim, koliko god da se nova srpska vlada bude bavila obnovom ekonomije, i dalje će se morati nositi s kosovskim pitanjem. Prvo, tu je vrlo težak problem Srba sa sjevera Kosova. U konačnici, morati će biti riješen status Kosova prije nego što Srbija bude primljena u EU.
Vojnici KFOR-a na Kosovux
Vojnici KFOR-a na Kosovu
Unija ima strukturni problem jer pet članica ne priznaju Kosovo, što otežava Bruxellesu da odlučno djeluje. Možda se to može i promijeniti, ali srpski politički čelnici vjeruju da će EU učiniti isto ono što je učinila s podijeljenom Ciprom i omogućiti Srbiji da uđe u EU s neriješenim pitanjem nezavisnosti Kosova.
Evropska unija se nada da će velika financijska pomoć i obećanje o pristupanju, s vremenom promijeniti političku klimu u Srbiji, te će političko vodstvo Srbije priznati nezavisnost Kosova. Ali teško je vjerovati da će politički lideri tako nešto prihvatiti bez nekog ustupka, a posebno neke vrste podjele sjevera Kosova. Nije iznenađujuće da je Nikolić, kao i njegov prethodnik, svima stavio do znanja da nikada neće priznati nezavisnost Kosova. Ali on je također ponudio mogućnost da se srpski narod na referendumu izjasni o članstvu u EU i odnosu prema Kosovu, što bi moglo ispasti realnije od postupka dosadašnjeg vodstva. Bruxelles se nada prolongiranju ovog pitanja. EU odbija igrati „tvrdo“ s beogradskom političkom klasom, koja je i dalje usredotočena na to kako očuvati lošu prošlost.
Ipak, ne smije se zaboraviti jedna stvar – a to je da je „okidač“ promjena na Balkanu često bilo nasilje. Najizravniji problem je sjever Kosova, gdje je realan sukob. Mnogo je više potrebno za unaprjeđenje pregovora Srbije s EU i odnosa Kosova i EU. Čak i postignuti dogovori prije srpskih izbora sada postaju upitni.
Poteškoće na Kosovu proizlaze iz demografskih podataka. Oko 30.000 Srba ne žele biti dio Kosova i ni na koji način ne žele biti povezani s Prištinom.
Ne postoji čarobni štapić, a moguća podjela sjevera Kosova, kao preduvjet većoj neovisnosti je neprihvatljiva Zapadu. Dakle, sljedeći zadatak pregovora s EU mogao bi biti uvjeriti dvije strane da prihvate virtualnu autonomiju za Srbe na sjeveru Kosova. Više nema one ograde kakva je postojala uoči izbora i sve bi moglo postati mnogo eksplozivnije.
S neriješenim bitnim pitanjima, Zapad bi se mogao suočiti s novim poteškoćama na Balkanu. Ne smijemo zaboraviti na nestabilnost u Makedoniji i pogoršanje političke situacije u Bosni, a sve to u uvjetima loše ekonomske perspektive u regiji. Ništa se ne može uzeti zdravo za gotovo kada su u pitanju etničke podjele. S pravom ili pogrešno, teške odluke se uvijek mogu izbjeći, kao što je to Zapad učinio u Daytonu, i na kraju rata na Kosovu.
No, vrijeme je da se Europa zajedno s Amerikancima prestane kladiti na to da će vrijeme i novac riješiti sadašnje teškoće.
* Morton Abramowitz je viši suradnik zaklade The Century Foundation i član savjetodavnog vijeća National Interesta.