Aleksis Cipras - čovjek kojeg se Evropa boji

Aleksis Cipras odbacuje mjere štednje i ima sve šanse da bude novi grčki premijer - prije nedjeljnih izbora ovaj lijevo orijentirani antipolitičar predstavlja se kao izvorni pobornik demokratije. Ali ako pobijedi, biće to konačni slom ekonomije i pad eura, procjenjuju svjetski ekonomisti i politički analitičari.

Aleksis Cipras privlači pažnju kao nijedan evropski političar. On vodi ljevičarsku SYRIZA koaliciju ka konačnoj pobjedi na izborima, odbijajući neophodne mjere štednje, čime uzrokuje definitivno protjerivanje eura iz Grčke. Njegova kampanja, i predviđanja ishoda dovoljan su razlog da Cipras postane, za mnoge, persona-non-grata.

Osim njemačke kancelarke Angele Merkel, sastanak s njim odbio je i francuski predsjednik François Hollande, iako dijeli njegove kritike stalnog insistiranja na štednji. Mnogi ovog 37-godišnjaka opisuju kao “ispraznog govornika i bezopasnog pseudorevolucionara”.

Uz sve to, ne djeluje Cipras na prvi pogled uopšte kao neki zli duh euro-krize. Naglašeno miran i strpljiv predstavio se novinarima na press konferenciji u samom centru Atine, zbijajući s njima povremeno i šale. Jednom novinaru koji ga je pitao da li možda i predstojećim parlamentarnim izborima prijeti pat-pozicija, zahvalio se na pitanju “kojeg su sigurno poželjeli postaviti i svi ostali". Dobrovoljno je priznao kako njegova stranka nije Harry Potter i da ne mogu “isčarobirati” nova radna mjesta.

Dvije činjenice idu u prilog lideru Syrize. Prvo: ispitivanja javnog mnjenja kažu da koalicija ide rame uz rame s konzervativcima iz Nea Demokratia. Drugo: i izvan Grčke raste broj protivnika teze da se samo štednjom može spasiti situacija, za šta se i dalje zalaže Njemačka.

“Svakog dana sve više političara i ekonomista u Evropi uviđaju da politika štednje samo uništava zemlju”, kazao je Cipras. Financial Times čak tvrdi da će EU, nakon nedjeljnih izbora, vjerojatno ublažiti paket štednje i ponovno pregovorati s Grcima.

Moguće je da Ciprasova kritika nije usamljena u Evropi i svijetu, ali unutar njegove zemlje mu to neće puno pomoći. Njegov populistički način vođenja politike, njegova obećanja Grcima da će ih izvesti iz krize, zapravo su ista ona politilka koja je tu zemlju u krizu i dovela.

Tokom nastupa Cipras se koncentrira samo na socijalna pitanja. Uvijek ponavlja kako se mora ponovno uvesti minimalna plata, a da će njegova premijerska i plate svih njegovih ministara biti prepolovljene. Zvuči kao častan potez, ali potez koji će teško riješiti nagomilane probleme grčke privrede.

Upravo suprotno. U planu Syrize, u devet tačaka se kaže da će nova Vlada te koalicije odmah zaustaviti sve privatizacije i pojačati nacionalizaciju u svim važnijim granama industrije kakve su energetika, telekomunikacije, aerodoromi... Ekonomisti pak kažu da je državni udio već ionako suviše visok, te da je to jedan od najvećih problema Grčke. Već sada, svaki četvrti Grk je na državnim jaslama, što ljevičare očigledno ne zanima.

Politika kao partija šaha

U nedavnom interview za njemački Spiegel Cipras je ustvrdio da “zna probleme grčke države”. Ali pred novinarima u Atini, probleme ne pominje, nego svoje reforme predstavlja kao “model na kojeg će se ugledati i drugi”.

Cipras opetovano ponavlja kako se ne bori samo za Grčku nego i za sve građane EU.

“Mi možemo vratiti demokratiju u svaku zemlju, iz ove u kojoj je i rođena”, kaže grčki ljevičar. Koliko god gordo zvučalo, ipak je u pitanju ista patriotska mantra koju koriste i demokrati i konzervativci širom svijeta, čim dodje do krize. Bez da to ikad rezultira nekim poboljšanjem.

Alexis Cipras ne pripada ni socijalističkom PASOK-u, niti konzervativcima Nove demokratije. I to je tajna njegova uspjeha. Umor vlada među ljudima koji su siti dvije etablirane partije koje desetljećima vodi par familija. Često se među srednjovječnim Grcima čuje kako su “jedina država u kojoj su na vlasti isti koji su tu bili i u vrijeme njihova rođenja”. Četrdesetogodišnjaci sada hoće glasati za Ciprasa, jer vjeruju da si je u zadatak dao da ne bude političar.

Ali Cipras je, što je jasno vidljivo u njegovim nastupima, politiku učio od malih nogu. Kao mladić je pripadao komunističkoj omladini, kasnije je bio studentski aktivist. Karijera političara, samo mimo establišmenta.

“Inteligentan, nasmijan, vedar mladić, s ozbiljnim, izgrađenim političkim stavovima”, kaže za Ciprasa najpoznatiji grčki karikaturista Stavropulus od kojeg je mladi Aleksis svake večeri preuzimao crteže za politički magazin Syriza omladine.

Može li ovaj ljevičar s vremenom naučiti biti tolerantniji, prilagodljiviji? Mogu li se njegovi radikalni predizborni zahtjevi smekšati - česta su pitanja u briselskim kuloarima. Nekih pokazatelja za pozitivan odgovor ima. Na primjer:

Nakon što su evropski partneri tokom vikenda obećali španskim bankama milijarde pomoći za reforme, portparol Syrize pozvao je Brussels na razgovore o novim grčkim zahtjevima. To svakako zvuči manje radikalno od stava iz partijskog programa “da se program štednje mora odmah ukinuti”.

Jedni smatraju da je Syriza novi PASOK. Osnivač Socijalističke stranke Andreas Papandreu na počecima je bio radikalni ljevičar. Htio je Grčku “izvući” iz NATO-a i Evropske ekonomske zajednice, sve dok se nije lagano zaokrenuo prema političkom centru.

Drugi pak tvrde da će Cipras i kao premijer ostati vjeran svojim sadašnjim stavovima, čak i ako se pritisak evropskih partnera pojača. Oni te stavove temelje na dvije teze.

Prva po kojoj je Cipras dobro utreniran jer je i sama koalicija, čiji je šef, bila teška i složena za spajanje. A druga je moto ovog mladog grčkog ljevičara da politiku uglavnom vidi kao igranje šaha. Cipras, ali i puno njegovih sljedbenika uvijek ponavljaju: “Možete mijenjati pozicije, ali ne i svoje principe".