Isplivalo je na površinu i da bi izvjesna ruska nevladina organizacija, sa Putinovim blagoslovom, željela da u centru Cetinja izgradi duhovno-bankarski centar. Nakon dužeg ćutanja, konačno se ovim povodom oglasio i predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović, kao promoter izgradnje nove crkve, međutim nijednu od dilema nije razriješio. Umjesto toga, ponovio je da bi crkva donijela turistički procvat prijestolnici, a kritike načina na koji se želi sprovesti ovaj projekt nazvao je destrukcijom. Ovim povodom je naš gost istoričar umjetnosti sa Cetinja, profesor Aleksandar Čilikov.
RSE: Predsjednik Crne Gore, Filip Vujanović, je kritičare ideje o izgradnji novog hrama na Cetinju optužio za destrukciju. Jeste li se prepoznali u neimenovanim centrima destrukcije?
ČILIKOV: Mislim da je to malo olako izrečena riječ. Pažljivo sam pročitao taj tekst i mislim da izjava predsjednika republike uopšte nije destruktivna. On javno podržava neko svoje mišljenje i neke svoje ideje. Dobro je što se pojavila ta izjava, jer je čitav taj projekt odavno obavijen nekom mistifikacijom. Potpuno prihvatam ulogu destruktivnog, jer spadam u protivnike načina na koji se sve ovo radi.
RSE: Namjera o izgradnji hrama u blizini Cetinskog manastira objavljena je početkom ljeta 2007. godine. Glavni promoteri su bili predsjednik Filip Vujanović i mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Amfilohije. Vujanović izgradnju hrama vidi kao najveću šansu preporoda Cetinja. Kao istoričar umjetnosti, ali i kao Cetinjanin, što kažete na tu vrstu preporoda u jezgru crnogorske prijestolnice?
ČILIKOV: Niko nije protiv toga da se izgradi hram, objekt ili svetilište, da se te tri svete relikvije objedine i da dobiju neku svoju pristojnu prezentaciju, da su na raspolaganju i vjernicima i zainteresovanoj publici, ali reći da je šansa Cetinja u tome, Cetinja koje postoji od kraja XV vijeka, u kome je čitava istorija države Crne Gore, gdje postoje najznačajnije institucije kulture, umjetničke škole. Ako je Cetinje spalo na to, bolje da ga nema. Kao Cetinju treba napraviti tri trake do Budve i treba napraviti uspinjaču koja je pomenuta i treba ga revalizovati kulturno i turistički. Gdje su u Cetinju institucije kulture za koje se već sedam-osam godina govori da će doći? To Cetinju treba. Ne kažem da mu na treba i uspinjača, ali nije to jedna jedina stvar koja je sada postavljena, kao da sudbina Cetinja zavisi od toga. Sudbina Cetinja nikada nije zavisila od takvih stvari, niti će ikada zavisiti.
RSE: Još jedna odlika ovog slučaja je da se predsjednik države zalaže za sporni hram koji ne nalazi u urbanističkom planu prijestolnice. Može li se to nazvati "budvanizacijom" Cetinja? Tako se izgradila i nova Budva - urbanistički planovi su se prilagođavali već izgrađenom.
ČILIKOV: Dobro je što ste to pomenuli. Inače sam veliki skeptik što se tiče budućnosti i očuvanja arhitektonskih vrijednosti Cetinja. Tu već postoji neki sindrom hercegovačke ulice. Vrlo lako to može da primijeti svako kada ide centrom Cetinja, a u kontekstu toga govori se o velikoj budućnosti Cetinja i radovi su počeli. Izvršeno je popločavanje.
Kada su Sveti Petar i Njegoš zidali cetinski manastir, ovaj sadašnji, i kada je Njegoš zidao bilijardu, pozvani su najbolji mogući klesari, odvajalo se od usta da se to napravi. Sada je ispred cetinskog manastira jedan bijedni pločnik sa utopljenim tankim pločama, kao da je ovo neko selo. Ovo je grad od kraja XV vijeka. Tu treba da bude pločnik kao što je na Stradunu ili Kotoru. Sa mnom se slažu duhovni iz cetinskog manastira. Neću da im pominjem imena, neka oni daju izjave u svoje ime. Zaključili smo da to nije pločnik, nego priprema za neki pločnik. Ne mogu da shvatim da je neko dozvolio da se takav pločnik pravi pored bilijarde i cetinskog manastira.
Ne želim da se neko stručno mišljenje prevodi na teren politike u smislu - predsjedniku je u pravu, ili sam ja u pravu. Postoje samo argumenti. Pločnik ne odgovara ni arhitekturi Cetinja, ni nekoj dimenziji tog projekta koji treba kao da preporodi Cetinje. To se radilo na jedna način koji nije dobar. Sve se radilo polu-tajno. Sada su počele razne priče. Oni koji su protiv ovakvog načina rada podržavaju Međugorje, u smislu da ne bi Cetinje konkurisalo Međugorju, ili pravoslavci katolicima. To su neke gluposti. Došli smo do toga da se to dešava samo iz razloga što se ovo nije radilo apsolutno javno. Zašto direkcija javnih radova neće da da određene informacije na osnovu čega je raspisala konkurs i sve detalje oko toga. Valjda je to neki javni dokument. Mislim da u ovakvim stvarima nema nikakve potrebe da se bilo što daje. Ljudi saopšte određena mišljenja i nađe se neko zajedničko rješenje. Ovako je to sada prevedeno na neki teren politike i neki teren vjerske politike.
RSE: Može li se desiti i ono što je već uobičajena praksa u Crnoj Gori - da se postave temelji ovog projekta, koji će, zbog protesta dijela javnosti, ići sporije nego što je planiran i biti završen za desetak godina, kao i svaka druga divlja gradnja?
ČILIKOV: Ne mogu da domislim tako veliku stvar. Radi se o relikvijama koje su poznate u svijetu, koje imaju svoj istorijat i radi se o gradu koji je zaštićen posebnim zakonom. Radi se o gradu koji je srž istorije Crne Gore i njene državnosti. Ne vjerujem da će to da se postavi pa da prođu neke godine. Podržavan mišljenje da se ta stvar izvede na čistinu. Možda mi, koji nismo za ovakav način rada, samo nismo dobro informisani. Trebali bi da vidimo te projekte, da se otvori neka rasprava, neka kažu stručnjaci neku svoju riječ. Ne idem linijom manjeg otpora, ali mi nije ni na kraj pameti da otvaram neke tenzije ili rasprave. To je potpuno bespotrebno. Nikada neću prihvatiti teze da je Cetinju spas u tome. Takva teze niti piju vodu, niti se mogu argumentovati na bilo koji način. Cetinje ima toliko mogućnosti za razvoj, samo treba uložiti u njega malo više novca.
