Usvojene dopune zakona o staroj deviznoj štednji

Predstavnički dom Parlamenta BiH, na sjednici u Sarajevu, 8. oktobra je prihvatio principe Prijedloga zakona o dopunama zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, predlagača Vijeća ministara BiH.

Predloženim dopunama zakona utvrđuje se rok za naknadno podnošenje zahtjeva za verifikaciju u trajanju od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, a agencije su dužne okončati postupak po podnesenim zahtjevima u roku od pet mjeseci , nakon što zakon stupi na snagu.

Definirano je i da, izuzetno, entiteti i Brčko Distrikt mogu, u skladu s dostignutim stepenom verifikacije, propisati i nove dodatne rokove za podnošenje zahtjeva za verifikaciju, u trajanju od najmanje dva mjeseca godišnje, s tim da se postupak verifikacije mora završiti do 31. decembra 2010. godine.

Zamjenik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović je, komentarišući Prijedlog zakona o dopuni Zakona o staroj deviznoj štednji, na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH izjavio da odluka Ustavnog suda BiH u vezi sa starom deviznom štednjom nije u saglasnosti sa odlukom Suda BiH i Doma za ljudska prava.

Kasumović smatra da odluka Ustavnog suda – prema kojoj izdavanje obveznica u Republici Srpskoj (RS) za izmirenje stare devizne štednje nije suprotno Ustavu – nije u saglasnosti sa odlukom Suda BiH i Doma za ljudska prava, koji su tražili od Vijeća ministara da jednoobrazno u BiH riješe ovo pitanje:

«Dvadeset dana prije izdavanja obveznica na nivou Bosne i Hercegovine, Republika Srpska je izdala svoje i njima se već trguje», naveo je Kasumović i dodao da Ministarstvo finansija i trezora ne želi da taj posao radi za Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH).

Kasumović je najavio sastanak za predstavnicima Republike Srpske, Federacije BiH i Ureda visokog predstavnika (OHR) u vezi sa rješavanjem problema stare devizne štednje.

Rasprava o izmjenama zakona, nakon što su prihvaćeni njegovi osnovni principi, biće nastavljena na nekoj od narednih sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH.

Do kraja juna smještaj za porodice iz kolektivnih centara?

«U Republici Srpskoj u alternativnom smještaju nalazi se 5. 200 porodica, od čega individualni zakup koristi 2. 200 porodica. U stanovima koji su sagrađeni sredstvima Vlade RS-a, ima 1. 000, dok se 643 porodice i dalje nalaze u kolektivnim centrima kao najtežem vidu stanovanja“, izjavio je pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene osobe Drago Vuleta.

Tokom sastanka u Šrpcu, posvećenom načinima trajnog smještaja osoba koje se nalaze u kolektivnim centrima, zaključeno da se do kraja juna iduće godine pronađe smještaj za sve porodice koje sada žive u kolektivnim centrima. Vuleta je takođe rekao da ovo ministarstvo, za zdravstveno osiguranje 850 izbjeglica, raseljenih lica i povratnika, koja nisu osigurana ni po kom drugom osnovu, izdvaja godišnje 650. 000 konvertibilnih maraka (KM).

Blagovremeno uključivanje u IPA veoma značajno

Savez udruženja izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u BiH, 10. oktobra je u Jajcu organizovao prvu prezentaciju komponenti Programa predpristupne pomoći (IPA), koje mogu koristiti zemlje na putu u članstvo u Evropsku uniju (EU), dakle zemlje kandidati i zemlje potencijalni kandidati za prijem, kakva je Bosna i Hercegovina. Ovi programi predstavljaju novi finansijski instrument koji se direktno odnosi na prijem u punopravno članstvo u EU, koji će omogućiti da se ispune svi zahtjevi procesa prijema, posebno kad je riječ o prioritetima, monitoringu i procjeni.

Savez izbjeglica je prezentaciju organizovao u namjeri da se osigura informiranost šire javnosti o IPA i dosadašnjem procesu konsultacija, kreiranju mehanizama/prijedloga za učešće u IPA programu.

Tim povodom, naš gost ove nedjelje je predsjednica Saveza udruženja/udruga izbjeglih, raseljenih i povratnika BiH Mirhunisa Zukić:

RSE: Šta je bila vaša osnovna namjera prilikom planiranja ovog sastanka u Jajcu?

ZUKIĆ: Mi kao nevladina organizacija smo svjesni trenutne situacije u Bosni i Hercegovini, što političke, što ekonomske. Takođe su nam poznata kretanja u regiji, jer sarađujemo s nevladinim organizacijama u Srbiji i Hrvatskoj. U tim zemljama su se Programi predpristupne pomoći već počeli realizovati, tako da nam takav način finansiranja od strane Evropske unije nije stran. Nama je bilo bitno da u povratničkim mjestima pomognemo lokalnim vlastima. S njima smo do danas potpisali 75 memoranduma o saradnji. Želimo da im u narednom periodu pomognemo da apliciraju na strateške projekte za lokalnu zajednicu, u okviru njihovih lokalnih strateških planova, kod državnih institucija, a to upravo po instrumentima EU. Dakle, lokalne vlasti će moći dobivati sredstva za određene projekte. Predpristupni fondovi su za nas kao civilno društvo značajno rješenje. Ni lokalne vlasti, ni bilo koje institucije ne mogu koristiti fondove bez civilnog društva, niti civilno društvo može raditi bez lokalnih vlasti odnosno institucija vlasti. Drugim riječima, vezani smo jedni za druge, što do sad nije bio slučaj. Do sada smo bili u jednom totalnom antagonizmu i nerazumijevanju. Smatramo da je ovo jedna pozitivna praksa koja će nam pokazati koliko je važno da zajednički radimo. Radi se o fondovima nepovratnih sredstava. Mislim da je u narednom periodu to veliki izazov za lokalne vlasti.

RSE: O IPA programima se u Bosni i Hercegovini jako malo zna.

ZUKIĆ: Mi smo na nivou BiH formirali Odbor za civilno društvo, koji upravo ima za cilj da učestvuje u planiranju tih sredstava. Znači, ovaj put nećemo samo kritikovati ili usmjeravati, već ćemo biti jedan respektabilan faktor, koji će pomoći u planiranju za 2008-2010. godinu. Zahvaljujući Dokumentu za predpristupnu pomoć mi učestvujemo u planiranju tih sredstava ravnopravno sa institucijama vlasti. Želimo da i biznis sektor učestvuje u apliciranju tih sredstava, zajedno sa lokalnim vlastima i nevladinim organizacijama.

RSE: Sastanak je održan u Jajcu, ali informacije nisu bile namijenjene samo onima koji žive i rade u tom gradu.

ZUKIĆ: Svakako, informacije su upućene široj regiji.

RSE: Zbog čega je za vaš Savez značajan IPA program?

ZUKIĆ: Želimo da lokalnoj zajednici i cjelokupnom nevladinom sektoru, neovisno o tome da li se radi o izbjeglicama, raseljenim licima ili povratnicima, pomognemo da postanu partner lokalnim vlastima i da zajednički apliciraju prema tim fondovima, iz različitih oblasti. Ako je u pitanju socijalni sektor, ako je u pitanju ekonomska podrška povratnika ili bilo šta drugo, da zajednički budu nosioci aktivnosti u projektu. Dugim riječima, želimo usmjeriti nevladin sektor odnosno civilno društvo, lokalnu vlast i biznis sektor. Odabir aplikacija će biti vrlo rigorozan.

RSE: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice završava rad na revidiranoj Strategiji za primjenu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Koliko ste vi kao Savez u to bili uključeni?

ZUKIĆ: Bili smo veoma aktivni – kroz naše komentare, pismene prijedloge, inicijative i sugestije, koji su u kreiranju Strategije bili dobro došli. Mislim da je na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice pao veliki teret. Za oblasti kao što je zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i tako dalje, Ministarstvo čak nema ni ingerencije. Te oblasti se rješavaju pri Ministarstvu civilnih poslova. Strategija je uključila ne samo domaće institucije, već i međunarodne organizacije i civilno društvo. Mi kao Savez smo bili veoma aktivni u svih deset podgrupa, od rekonstrukcije, povrata imovine do zdravstva i obrazovanja. Dakle, naši prijedlozi su se jako mnogo uvažili.

RSE: Pretpostavljam da isto tako mnogo očekujete od ovog izmijenjenog dokumenta?

ZUKIĆ: Zasićeni smo silnim programima i dokumentima za čiju neprovođenje nije bilo nikakvih sankcija. Smatramo da je ovo ozbiljan dokument, ne zato što smo u njegovoj izradi učestvovali, nego zato što ćemo pratiti njegovu implementaciju. Bez monitoringa bi bilo koji sporazum bio mrtvo slovo na papiru.

RSE: Monitoring spočiva u odlasku na teren i provjeravanju situacije u obnovi i povratku.

ZUKIĆ: Da, ali ne samo u obnovi i povratku, nego i u svim drugim segmentima. Recimo, lokalne vlasti uopšte nisu obavezne da kreiraju radna mjesta za povratnike pripadnike nacionalnih manjina u tom mjestu, bilo u FBiH bilo u RS. Imamo niz aktivnosti s konkretnim sadržajem.

Desetogodišnjica udruženja DON

O radu i aktivnostima nevladine organizacije DON iz Prijedora razgovaramo s predsjednicom Murisom Marić:

RSE: Kada je udruženje osnovano i s kojim namjerama?

MARIĆ: Ove godine slavimo desetogodišnjicu udruženja DON. Osnovano je s ciljem da pomogne razvoj u zajednici. Radi na razvoju i izgradnji zajednica kakve su nekad bile – da ljudi u njima osjećaju da žive, a ne da osjećaju isključivo nacionalnu pripadnost. Pored rada na izgradnji zajednice, udruženje DON radi i na zaštiti potrošača.

RSE: Pretpostavljam da je DON skraćenica, šta ona znači?

MARIĆ: Demokracija – organizovanje – napredak (DON). Mislim da sam naziv udruženja mnogo govori o tome šta zaista radimo.

RSE: Koliko ste bili i koliko ste zaokupljeni problemima povratničke populacije, odnosno izbjeglica i raseljenih?

MARIĆ: Od 1998. godine, kada je ustvari povratak i krenuo, naš rad je bio baziran uglavnom na njegovoj podršci. Pored onog osnovnog što su radili mnogi donatori – opravke kuća – mi smo u tom periodu radili na tome da pomognemo ljudima da započnu male biznise da bi mogli da prežive i da ostanu na ovom području. Određenom broju ljudi smo pomogli da počnu s malim biznisima, da osjete da mogu od svog rada da žive u Prijedoru, da mogu da prodaju proizvode koje sami proizvedu. S ove distance nam se čini da je to bio ogroman pomak. Time se postiglo to da se povratak ne svede samo na povratak starih ljudi, već da se vrate, i tu ostanu, kompletne porodice, da njihova djeca krenu u školu i tako dalje. Dakle, zahvaljujući tome Prijedor danas ima drugačiju sliku.

RSE: Mislite li da je dovoljno učinjeno na toj «novoj-staroj» slici, odnosno kako procjenjujete povratak u Prijedor?

MARIĆ: Nikad nije dovoljno – uvijek može više i mnogo bolje. Naše vlasti u oba entiteta kažu da je povratak završen. Međutim, povratak nije završen dok god ima ljudi koji žive vani ili u drugom entitetu, odnosno nisu u svojoj kući. Moglo se i može se mnogo više. No, međutim, bilo je mnogo faktora koji su spriječili bolji povratak, kako u Prijedoru tako i u ostalim sredinama. U Prijedoru fali posla – na našem zavodu za zapošljavanje se nalazi 12.000 lica. Tu su i povratnici i izbjegli i raseljeni i domicilno stanovništvo, od lica koja su tek završila školu do lica koja su u procesu privatizacije izgubila posao. Povratnici bi se htjeli – po ovim zakonima koji se ne implementiraju – vratiti na svoja prijeratna radna mjesta. No, međutim, i sami smo svjesni činjenice da je privatizacija ipak mnoga od tih mjesta ugasila. Svi zajedno trebamo raditi na otvaranju novih radnih mjesta, da Prijedor postane sredina u koju će doći novi investitori, kako domaći tako i strani, da Prijedor bude grad života, da Prijedor bude grad zaposlenih ljudi, da postanemo i jedan univerzitetski grad i da više to ne govorimo o povratnicima, već samo o građanima koji ovdje žive.

RSE: U BiH je prvo bio povratak, a mnogo kasnije održivi povratak. Da li je izgubljeno dragocjeno vrijeme prije nego što su se «sreli» povratak i njegova održivost?

MARIĆ: Naravno da je izgubljeno. Održivi povratak nisu samo zidovi kuće, već je održivi povratak i sigurnost, koju su povratnici u Prijedor imali od samog početka. Ali održivi povratak je upravo i sama egzistencija – da bismo platili troškove života moramo negdje raditi, da bismo djecu poslali u školu takođe moramo negdje raditi i tako dalje. Dok se počelo zaista pričati o tome, mislim da je izgubljeno mnogo vremena. Nas su u tom periodu zaobilazili i mnogi donatori i nismo mogli da pomognemo onoliko koliko smo htjeli, da bi povratak zaista bio održiv.

RSE: Možete li izdvojiti neke od projekata koje trenutno realizujete ili planirate da realizujete do kraja godine?

MARIĆ: Trenutno realizujemo projekat «Zahtjevne zajednice». To je jedan veliki projekat, finansiran od strane EU, koji se, osim u Prijedoru, provodi i u Jablanici i Bratuncu. Radi se o aktiviranju građana da sami riješe ili da sami potaknu rješavanje nekih od problema. Radimo sa kolegama u pet opština pored Prijedora na građenju zajednica. Aktiviramo ponovni rad mjesnih zajednica. Radimo u Bratuncu, Trebinju, Mostaru, Ključu, Novog Gradu i naravno Prijedoru.

RSE: S kim sarađujete u Bratuncu?

MARIĆ: U Bratuncu sarađujemo sa Udruženjem žena «Priroda», a u Jablanici sa Omladinskim udruženjem «Pod istim suncem».

RSE: Mislite da projekat ove tri opštine ide dobro?

MARIĆ: U sakoj od opština se realizuju različiti projekti. U Bratuncu su građani odlučili da im treba društveni dom, te zajednički rade na izgradnji društvenog doma. Nešto slično se radi u Jablanici. Kod nas u Prijedoru je obuhvaćeno 35 domaćinstava, društveni dom i osnovna škola u koju ide 80 učenika.

RSE: Nevladine organizacije, kao što je i vaša, mogu djelovati i ostvarivati ove projekte samo ako za to dobiju donaciju. Mislite li da se pomalo povlači ta vrsta pomoći?

MARIĆ: U periodu kada je povratak bio u najvećem jeku, došlo je do masovnog gašenja nevladinih organizacija. Svugdje u svijetu, pa i kod nas, sasvim je normalno da nevladine organizacije nastaju i da se gase, i to ne samo zbog odlaska donatora. Međutim, onaj ko želi, radiće i dalje. To da donatori odlaze je normalno, Bosna i Hercegovina više nije toliko interesantno područje za ulaganje nepovratnih sredstava. Međutim, smatram da nevladine organizacije u BiH i dalje mogu i treba da djeluju, da za to još uvijek ima sredstava. Polako se uključuju i opštine, pa barem kao sufinansijeri, što je slučaj i opštine Prijedor.

RSE: Ja bih na kraju razgovora zaključila da je udruženje građana DON doprinijelo pozitivnoj atmosferi u Prijedoru, posebno za povratnike, ali i sve druge koji žive u tom gradu, da se osjećaju ne samo ravnopravno, nego i ugodno. Da li sam u pravu?

MARIĆ: Zahvaljujem na takvoj procjeni našeg rada. Prijedor je grad sa preko 110.000 stanovnika; građani žive u 49 mjesnih zajednica. Mi se trudimo da povratimo pozitivnu atmosferu u Prijedor. Imamo mnogo problema koji nas trebaju povezivati, a ne razjedinjavati. Želimo da vratimo povjerenje koje je poljuljano u periodu rata.