Bosanskohercegovački entiteti danas su udaljeni jedan od drugog toliko da u mnogo čemu podsjećaju na dvije različite države, i to one koje nisu u najboljim susjedskim odnosima. Iako je stepen korupcije i nefunkcionalnost institucija skoro identična u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, iako su građani jednako siromašni i u Banjoj Luci i u Sarajevu, iako je nezaposlenost ogromna u skoro svim gradovima, a stepen nepismenosti zabrinjavajući, više se govori o razlikama i razdvajanjima nego o jedinstvenoj državi. Dok se čeka put u Evropsku uniju, koja svakako neće entitete već državu, bosanskohercegovački političari rade mnogo više na udaljavanju nego na približavanju ionako ratom podijeljene zemlje. Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora RS:
„Mislim da će se to udaljavanje sve više nastavljati, mislim da ono traje i samo je sada pitanje, zapravo, što će se u BiH desiti prije - da li će EU shvatiti da ovakvim tokom i ovakvim raspletom događaja u BiH, kada se entiteti sve više udaljavaju, može doći do izazivanja ponovne, vrlo ozbiljne krize i naći jednu aktivnu politiku EU prema BiH da bi BiH ad hoc bila primljena u EU ovako nesavršena. Pitanje je samo od ta dva procesa koji će se desiti prije ili čime će rezultirati - da li jednom ponovnom velikom krizom u BiH i regionu, ili će EU to preudprijediti.“
Međuetničke tenzije posljedica su kontinuiteta politika koje u BiH dominiraju već 20 godina, smatra profesor iz Mostara Slavo Kukić:
„Suština nije u kočnicama, većim ili manjim, koje taj razvoj koče, suština je naprosto u nacionalističkim filozofijama koje su dominantne danas kao što su bile dominantne ’94. i ’95. godine. Bojim se isto tako da se te filozofije potpomažu i izvan BiH. Onog časa kada Banja Luka bude načisto s tim da neće dobiti nikakav signal iz Beograda, tog časa će se banjalučki političari okrenuti prema Sarajevu kao svom glavnom gradu.“
Ista priča je i na drugoj strani, navodi Kukić:
„Sve dotle dok iz kabineta Harisa Silajdžića budu stizale poruke tipa dosta je bilo dejtonske BiH, moraćemo preći na drugačiju filozofiju koja će omogućiti jedom etnikumu računicu sa 50 plus jedan, sve dotle će takve poruke iz Sarajeva, iz kabineta Harisa Silajdžića pothranjivati te secesionističke apetite priče o referendumima iz Banje Luke.“
Različit način ustrojstva entiteta doprinosi nefunkcionisanju cijele države, podsjeća dopredsjedavajući Predstavničkog doma državnog Parlamenta Beriz Belkić:
„Još ako su različiti ciljevi i ako nisu usmjereni za rješavanje opštih problema na jedinstven način, onda dolazi do disharmonije i nefukcionalnosti države uopšte. I, naravno, onda se to sve prenosi na poziciju pojedinih naroda i svako traži sebe u tome svemu ne obazirući se na činjenicu da postoje stvari koje se moraju jedinstveno urediti, da postoje stvari koje može samo država uređivati, pogotovo kad je riječ o evropskim integracijama, približavanju NATO savezu itd. Dakle, mi jednostavno nemamo ni vertikalnu ni horizontalnu povezanost različitih nivoa vlasti, tako da vrlo teško funkcioniramo.“
Bivši federalni premijer, danas poslanik u entitetskom parlamentu Alija Behmen kaže da se ni u jednom bh. entitetu ne poštuju evropski standardi i da je to najveći problem. On podjseća na posljednji primjer podjele Bosne i Hercegovine - slučaj Elektroprenosa:
„U Elektroprenos BiH je negdje oko pola milijarde dolara uloženo od strane Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke da se prenos električne energije konstituira prema Aneksu 9 Dejtonskog sporazuma. Sada se to ruši. I šta ćemo dobiti? To će biti jedina država u Evropi, da ne govorim u regionu, koja nema državni kapital u prenosu električne energije. Takvih primjera ima zaista mnogo. Prave se eparhije, prave se kneževine, a Evropa neće 15 država.“
Predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović:
„Veliki dio građana, bez obzira da li želi o tome govoriti otvoreno ili ne, prihvata tu podjelu i ja bih rekao da ponekad bh. političari samo građanima nude ono što preovlađujući broj građana traži. Ja ne bih rekao da bh. političari mogu uvijek kreirati sve negativno što su u našoj zemlji dešava, nemaju oni tu energiju i moć. Oni vrlo često, poput premijera Dodika u RS-u, pažljivo osluškuju što građani žele i onda im to nude. Mislim da je odgovornost građana u svemu tome izuzetno visoka.“