Stranac koji dođe u BiH u većem njenom dijelu neće uopšte moći vidjeti identifikaciju zemlje u kojoj se nalazi. Osim na granici, simboli ili samo ime države rijetki su u RS-u, ili na nekim dijelovima Federacije BiH u kojima živi hrvatska većina. Svaka veza sa BiH u RS-u počela se prekidati početkom posljednjeg rata. Među prvim odlukama tadašnjih vlasti je bilo je brisanje svega što je u svom imenu imalo ime države. Čak su i opštine koje su u svome imenu imale prefiks bosanski to morale promijeniti.
Samo spominjanje BiH i u prvim poratnim godinama nije bilo poželjno, a i danas se na svaki način pokušava zadržati postojeće stanje, kaže
Prijedorčanin Muharem Murseilović, poslanik Stranke za BiH u Narodnoj skupštini RS-a:
„I apsolutno su ciljevi ostali isti, možda su se malo metode promijenile, ali apsolutni je interes da nema države BiH. I ovdje teško ostaje bilo šta što podsjeća na državu BiH. Pa ja kad sam ovdje istakao tablu Stranka za BiH, tri, četiri puta su mi trgali tu tablu, skidali je, lupali je. Jednostavno ovdje se često govori da je RS jedno, a BiH je nešto sasvim drugo, za što ni oni ne znaju šta je.“
Da je BiH kao država neprihvatljiva za političare u RS-u još i danas, potvrđuje i poslanik SDA u entitetskom parlamentu Zinajda Hošić:
„Sam premijer gospodin Dodik je skoro u jednom svom izlaganju u Skupštini Federaciju BiH nazvao kao inostranstvo. Demantuje sam sebe, kaže: ’Jeste, mi smo za napredak BiH i za ulazak u EU’, a na kraju Federciju naziva inostranstvom. Samim tim i svoj narod, znači srpski narod koji živi na području Federacije BiH smatra strancima. Nažalost, oni RS, premda je to jedan od entiteta u BiH, shvataju kao državu“
Sve ovo dovodi do apsurdnih situacija, pa u upotrebi imamo dvije vrste pečata - one za vani i one za unutrašnju upotrebu, kaže delegat hrvatskog naroda u Vijeću naroda RS-a Tomislav Tomljanović, iz NHI:
„Entiteti, konkretno RS upotrebljava ovo samo gdje mora, znači prema vani. Mi smo imali donedavno dualizam u ministarstvima, da imate pečate koji idu za internu upotrebu i pečate koji idu za vani. Recimo, izvadite rodni list koji morate vani negdje dati, onda mora biti pečat da piše država BiH, i okolo entitet i druge stvrai. To što ide vani tako se uradi. Ono što je bilo u internoj upotrebi, to se radilo s internim pečatima. Svako ministarstvo je imalo neki svoj oblik pečata. Bosne, naravno, nije nigdje bilo.“
Predsjednik Kluba SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Momčilo Novaković ovakvo stanje pravda sličnom situacijom i u nekim drugim dijelovima BiH:
„Države može biti onoliko koliko se dogovore narodi i koliko se dogovore, za sada organizaciono gledano, entiteti. U RS-u nema mnogo zastava BiH, ali nema mnogo zastava BiH ni u Hercegovini, dakle u dijelu Federacije imate zastave sasvim druge države - to je Hrvatska.“
To što se čak ni ime BiH ne nalazi ni na jednoj instituciji u RS-u ili na nekim drugim dijelovima BiH, prema mišljenju Tomislava Tomljanovića, rezultat je nepostojanja određenih zakonskih propisa koji bi regulisali ovo pitanje. Prema mišljenjuj psihologa Srđana Puhala, nije neobično da se i dalje veliki broj građana BiH teško identifikuje sa državom u kojoj živi:
„Najveći ili veliki broj građana RS-a Bosnu i Hercegovinu doživljava kao šalter na kojem će dobiti pasoš koji im je neophodan ako hoće negdje da putuju, a ne kao svoju domovinu. Možda je čak jedan broj njih i doživljava kao državu, ali državu za koju nisu spremni skoro ništa da učine.“