Dostupni linkovi

logo-print

Udruženim snagama da spisak 'dobije lice'


Jedna od majki iz Srebrenice

Jedna od majki iz Srebrenice

Udruženja koja okupljaju majke Srebrenice, sa sjedištem u ovom gradu, Tuzli i Sarajevu, već nekoliko godina prikupljaju fotografije žrtava genocida.

Radi se baza sa kompletnim podacima i taj materijal biće ustupljen Memorijalnom centru Potočari. Da bi se proces ubrzao i Radio Slobodna Evropa se uključio u ovaj projekt i na svojoj web stranici objavio oko 3.000 slika žrtava genocida.

Do sada su žrtve genocida vođene samo pod rednim brojevima, a odnedavno, uz njihovo ime i prezime stoji i slika.

Da bi se došlo do fotografije, treba dosta truda i vremena, kaže Nura Begović iz tuzlanskog udruženja "Žene Srebrenice".

"To je jako teško. Sve porodice su ujedno i žrtve i prognano lice. Jedva si živu glavu izvukao, a da imaš fotografiju. Jednostavno, tražimo da li su neki ljudi sačuvali negdje nekad ranije fotografije. Imamo i one kolektivne, a jedan broj smo uzimali sa ličnih karti. Uglavnom, svaka slika je donirana lično od porodice i svaku porodicu smo pitali i rekli u koju svrhu prikupljamo slike", navodi Begović.

Predsjednica Udruženja "Srebreničke majke" Hatidža Mehmedović uključila se u ovaj projekt od prvog dana. Napominje da je ovo zahtjevan posao, prije svega, što se teško dolazi do fotografija ubijenih. Ona čak nije uspjela sačuvati ni slike svoja dva sina.

"Nemoguće je bilo doći do slika. Kod moje djece, njihove prijateljice su mi dale slike. Nisam imala slika jer su slike ostale u ovoj kući, a mi smo otišli iz druge kuće. Međutim, nije to samo kod mene. To je skoro kod svih tako. Ali, eto, nekako smo se snalazili i uspjeli smo", kaže Mehmedović.

Hatidža Mehmedović

Hatidža Mehmedović

Da bi se proces dobijanja fotografija ubrzao, koriste se sve metode, kaže Nura Begović i dodaje da u ovom poslu ima i zloupotreba.

"Svaku sliku je donirala porodica. U posljednje vrijeme imamo malo savremeniju tehniku, imamo internet, pa smo i putem interneta dali saopštenje i molili svaku porodicu koja kod sebe ima fotografiju da je dâ. Imamo sada i jedan program, pa imamo pregled. Mi preslikamo, imamo određeni format, porodice ne snose nikakve troškove, samo nam pošalju fotografiju, i mi je opet vratimo. Tarik Samarah je jedan broj fotografija uzeo, ali mi mu nismo dozvolili i nismo mu dali. Neko mu je dao jedan broj i on je otvorio galeriju u Sarajevu. Čuj, molim te, galerija u Sarajevu! Sad se naplaćuje ulaz, izlaz. To nije pošteno", smatra Nura Begović.

Realizacija ovog projekta je od velikog značaja za preživjele članove porodica.

"To će biti od velikog značaja, to će biti u muzeju u Potočarima. Te slike će govoriti ne godinu ili dvije, te će slike ostati vječno da govore o onome šta se desilo na prostoru Bosne i Hercegovine i Srebrenice. Prošlost ne možemo vratiti, s tim moramo živjeti, a slike su uspomene na našu djecu, naše najmilije, da ih ne zaboravimo. Zaborav je najveći neprijatelj čovjeka", smatra Hatidža Mehmedović.

Više od 3.000 fotografija

Da bi se ovaj proces ubrzao, projekat podržava i Radio Slobodna Evropa. Na zvaničnoj web stranici objavljeno je više od 3.000 fotografija žrtava. Novinarka našeg radija, Dženana Halimović, predano radi na ovom projektu.

Dženana Halimović

Dženana Halimović

"Misija Radija Slobodna Evropa, kada je u pitanju projekat skupljanja fotografija žrtava genocida u Srebrenici bila je, zapravo, na jednom mjestu okupiti fotografije žrtava i, na neki način, dati lica ljudima koji stoje iza brojeva. Meni je bilo važno da imamo podršku porodica koje su zaista željele, i koje se javljaju, da se njihovi najmiliji nađu na tom – ne više spisku – nego da taj spisak dobije lice", kaže Halimović, te dodaje:

"Moram priznati da smo prilično naporno radili na tome da se i tačnost podataka utvrdi, da tu ne bude nekih odstupanja mimo spiskova koji postoje. Sada već baratamo brojkom od oko 3.000, a dobili smo i spisak oko 250 novih fotografija, koje su prilično značajan doprinos ovom našem projektu. Treba vam vremena da pregledate svaku fotografiju, a kamoli da ubijete svakog od tih ljudi, potom da premjestite njihova tijela u neku od grobnica, da je ponovo premještate, da na kraju jedno tijelo nađete u sedam, osam masovnih grobnica. Mislim da je i zbog toga važno."

Dženana Halimović ističe da će trebati dosta vremena da se genocid u Srebrenici prizna od svih, ali, ovo je jedan od puteva da se dođe do priznaja i satisfakcije za žrtve.

"Neće to prihvatiti generacije ljudi koji su ratovali, ali mislim da će njihova djeca i naša djeca imati percepciju o tome šta se dogodilo u Srebrenici i šta zapravo znači riječ genocid. Tu sva politika nestaje, sve te neke nacionalne emocije nestaju, to je univerzalni zločin i to je nešto što se na žalost dogodilo na ovom našem području i što se mora prihvatiti. Mora se obilježavati, o tome djeca u školama moraju učiti, bez obzira na nacionalnu pripadnost", ocjenjuje Halimović.

  • 16x9 Image

    Sadik Salimović

    Rođen je u Srebrenici 4. januara 1955. godine. Novinarstvom se bavi 40 godina. U vremenu od 1993. do 2000. u Tuzli je bio  sportski novinar RTV TK, Tuzlanske televizije i OBN-a. Dopisnik je Radija slobodna Evropa iz Srebrenice od 2002. godine. Objavio je dvije knjige o Srebrenici, te roman pod nazivom "Srebrenica-Tuzla PUT SMRTI".

XS
SM
MD
LG