Dostupni linkovi

logo-print

Kurdski vojni uspjesi noćna mora za Tursku


Kurdski Pešmerga borci

Kurdski Pešmerga borci

Kurdske Pešmerga snage ove sedmice snažno napreduju prema Mosulu, najjačem uporištu militanata takozvane Islamske države Iraka i Levanta (IDIL). U ponedjeljak su osigurali prijelaz preko rijeke, zapadno od mosta Gver koji je važan pravac za otvaranje nove fronte. S njihovim napredovanjem i uspjesima u borbi protiv IDIL-a, raste i zabrinutost zvanične Ankare.

Pomognuti zračnim udarima koalicije koju predvode SAD, kurdski su borci stigli osloboditi grad Manbij, čime su se približili ostvarenju sna o sopstvenoj državi, zasnovanoj na zapadnim vrijednostima. Za Tursku je to, međutim, noćna mora.

Kada su tokom vikenda slike o oslobađanju Manbija obišle svijet, gdje se vide žene koje skidaju nikab i pale cigaretu, svuda su dočekane sa zadovoljstvom. Osim u Ankari. Prije svega zato što su oslobodioci grada, kojeg su militanti držali u zatočeništvu dvije i po godine, uglavnom bili Kurdi.

Manbij, 10. avgust 2016.

Manbij, 10. avgust 2016.

Pobjedničke trupe čine žene i muškarci koje je organizovala kurdska Zajednica narodne zaštite, sirijski ogranak Kurdske radničke partije (PKK), koja je pored Gulena, državni neprijatelj broj jedan za turskoga predsjednika Tajipa Erdogana.

Stoga Ankara vojni uspjeh Kurda u Siriji gleda s velikom zabrinutošću. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu izjavio je kako oni "očekuju da se Zajednica narodne zaštite povuče na područje istočno od Eufrata", označivši time ovu rijeku kao crvenu liniju svoje vlasti. Zvanična je Ankara jasno stavila do znanja da svako dalje kurdsko napredovanje ka zapadu, neće tolerisati.

Sirijske demokratske snage, u čijem se sastavu bore kurdski borci, predmet su stalnih pregovora Washingtona i Ankare. Turci, naime, zahtijevaju da te jedinice u borbi protiv džihadista vode arapski borci, a da pripadnici kurdske Narodne zaštite igraju pomoćnu, sporednu ulogu. I to samo ponekad. Osim toga, Erdogan zahtijeva da u oslobođenim područijima, vlast uspostavlja arapska većina, a nikako Kurdi.

Taj uvjet kojeg je Turska postavila SAD nije ispunjen, jer su propali svi napori Amerikanaca da Sirijske demokratske snage popune većim brojem Arapa. Kurdi su opet brojniji.

Američka vlada je objavila da su ozbiljno shvatili zabrinutost Turske.

"Manbij je povijesno arapski grad, očekujemo da će to biti i nakon oslobođenja", rekao je portparol Pentagona Gordon Trowbridge.

Vojne snage Pešmerga, Mosul, 14. avgust 2016.

Vojne snage Pešmerga, Mosul, 14. avgust 2016.

Ali, Kurdi imaju druge planove. Njihov je cilj da pod svoju kontrolu stave područje uz tursku granicu, od Afrina na zapadu, uz rijeku Eufrat, sve do iračke granice na istoku. Oni to područje zovu Rojava i baš to bi trebala biti kurdska autonomna oblast, a jednoga dana i potpuno nezavisna država.

A upravo ta su stremljena za Tursku noćna mora, jer se Ankara plaši da bi svako teritorijalno organizovanje podstaklo i PKK da pojača svoje zahtjeve.

Trenutno možda ne, jer su kurdski kantoni Afrin i Kobane razdvojeni, a graničnu kontrolu drže militanti IDIL-a. No, s uspjesima koje kurdske milicije imaju u borbi s džihadistima, niko ne može garantovati da će tako i ostati.

Kurdi nisu željeli rat u Siriji, ali im je uspjelo iz te situacije izvući najbolju moguću korist za sebe, u realizaciji ideja i snova o samostalnoj kurdskoj državi.

U krajevima koje su oslobodili od IDIL-a osnovali su kvazi-državu, vrlo sličnu onoj koju Evropljani i Amerikanaci imaju o budućoj Siriji: s jednakim pravima za žene, slobodom vjeroispovijesti i zabranom smrtne kazne. To su vrijednosti od kojih se Turska pod Erdoganom sve više udaljava.

  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG