Dostupni linkovi

logo-print

U Sarajevu su započele kulturne svečanosti kojima se obilježava 55. godišnjica postojanja Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, te 55 godina od kada je Ivi Andriću uručena Nobelova nagrada, čiji je on novčani dio podario bibliotekama u BiH. Inače, Muzej čuva originalni rukopis romana "Na Drini ćuprija", ali i još šezdesetak vrijednih zbirki i kompetentnih djela ovdašnjih pisaca. Jedinstvena je muzeološka institucija koja se bavi dvjema oblastima u umjetnosti. Gošća je pjesnikinja Šejla Šehabović, direktorica Muzeja.

RSE: Ovih dana obilježavate 55 godina postojanja. Isto toliko vremena je prošlo otkako je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu. Ovo zajedničko obilježavanje nije puko poklapanje dvaju datuma, nego postoji organska veza između njih.

Šehabović: Mi smo inspirirani projektom koji vezuje godišnjicu otkako je Andrić dobio Nobelovu nagradu i godišnjicu osnivanja Muzeja, istražili smo u našem muzejskom arhivu. Prema istraživanju muzejskog arhiva, postoji veza između kulturnih politika socijalističke Jugoslavije i Socijalističke republike BiH. Baš te godine, kada je osnovan Muzej knjiženosti, Andrić je dobio Nobelovu nagradu.

RSE: Ivo Andrić je originalni rukopis svog najslavnijeg djela poklonio građanima Republike BiH. Muzej nije zbog toga osnovan, ali je ovaj plemeniti čin bio iznimna potpora etabliranju, uzletu ove institucije.

Šehabović: Ne samo da je bio potpora, nego je te davne, 1961. godine, postojao, to također znamo iz naše arhive, jedan lijepi običaj da se istaknuti kulturni radnici konsultiraju pri otvaranju institucija. Mi tako imamo preporuku Ive Andrića da se ovaj Muzej otvori, pa imamo preporuku Meše Selimovića i mišljenje Branka Ćopića, kako bi želio da izložbe o njemu izgledaju. Mnogi ugledni pisci, i drugi kulturni radnici, u ovoj zemlji i širom bivše Jugoslavije, imali su zadatak da podrže otvaranje jedne takve institucije. Nisu svi to podržali.

Zanimljivo je da je Andriće bio od onih koji smatraju da Muzej književnosti u Sarajevu treba da postoji i da u njemu treba da stoje originali njegovih radova. Čak je poklonio i pero kojim je pisana Na Drini ćuprija. Napravio je bilješku, koju ćemo mi izložiti u stalnoj postavci, na kojoj piše da je tim perom pisao svoja djela u određenom periodu, što uključuje i Na Drini ćuprija.

RSE: Vremenom se vaša djelatnost proširila i na pozorište, pa smo, ovdje u Sarajevu, dobili jedinstvenu muzeološku instituciju koja se istodobno, vjerujem i ravnomjerno, bavi sa obje ove umjetnosti.

Šehabović: Ljudi koji su o tome razmišljali, očito su se vodili i atraktivnošću građe koja nastaje iz pozorišne djelatnosti, ali i činjenicom da su brojni naši spisatelji i spisateljice bili na neki način saradnici u teatrima i da građa, koja se takvim načinom može steći, proširivanjem djelatnosti, je neprocjenjiva. Danas smo mi u stanju, da u stalnoj postavci, izložimo i eksponata iz pozorišnog odjeljenja. To će biti posebno zanimljivo jer nikada nisu bili izloženi u stalnoj postavci.

RSE: Kada se u širim krugovima uopšte govorilo o umjetnosti i stvaralaštvu, često sam nailazio na upitanost nekih ljudi šta će nam taj Muzej pored Nacionalne biblioteke. Uzimali su Muzej kao jednu veliku, dobro opremljenu antikvarijatnicu, ništa drugo.

Šehabović: U jednoj od priča Branka Ćopića, ima jedan razgovor sa seljakom, kojem on pokušava objasniti šta je to muzej i nikako da mu objasni šta je to. Stalno mu objašnjava da su tu neke stare stvari i tako dalje. Ovaj kaže da je to antikvarnica. „Nije, ne možeš tu ništa kupiti jer je to neprocjenjivo.“, „Dobro“, kaže on, „Malo finija antikvarnica“.

Ljudi kod nas inače tako posmatraju muzeje. Muzeji nisu biblioteke. Muzeji nisu arhivi. Muzej služi kako bi producirao i tumačio građu. Dakle, naš Muzej mi posmatramo kao resursni centar. Mi smo danas u stanju da ponudimo istraživačima i istraživačicama, iz cijelog svijeta, naše usluge. To će u narednom periodu biti osavremeno jer se ozbiljno bavimo digitalizacijom, tako da više nećete morati sjediti po našim kancelarijama i fotografirati građu, kako biste je koristili u svojim istraživanjima. Zaista, mi smo svjedoci jedne kulturne povijesti koja nas na drugi način ne može naučiti. Posebno u odnosu na akademske institucije, imamo mogućnost da umjetničku produkciju napravimo od onoga što je naša građa.

Šejla Šehabović

Šejla Šehabović

RSE: Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, unatoč nekim drugačijim pogledima, vremenom je postao respektabilna institucija , ima štošta pokazati, pohvaliti se svojim fundusom, svojim aktivnostima, postavkama. Divnim ambijentom kuće, koja je sama po sebi spomenik kulture.

Šehabović: Iako kuća nije vlasništvo Muzeja, nego općine Stari grad, ljudi su počeli vremenom izjednačavati ovaj ambijent bašte sa nekim muzejom. To je romantizirana verzija pogleda na književnost i pozorište, koja se nama zaista vremenom svidjela. Budući da se ta bašta koristi za sve naše muzejske programe, mi ćemo od ove godine imati tri funkcionalna prostora za programe. Već u ovoj godini počeli smo koristit prostor stalne postavke naše galerije Mak i bašte. Dešavalo se da u jednom danu imamo tri paralelna programa u tri prostora, koji su svi na jednom mjestu. To je posebna mogućnost koju vam samo ovakav prostor može dati i koji se nalazi u Ulici Sime Milutinovića, koja je zaista u strogom centru grada.

RSE: Vi imate više od šezdeset zbirki i imate kompletna djela nekih naših autora. To je jedan bogati fundus.

Šehabović: Kod nas se nalazi preko 22.000 eksponata, ali to je naša gruba procjena. Mi još uvijek ne znamo šta sve čuvamo i kolike su to vrijednosti. Nama tek predstoji jedan veliki istraživački poduhvat digitalizacije. Žarko želimo da što veći broj naših eksponata bude neprekidno dostupan javnosti, on-line, u digitalnoj formi, prodajom USB-ova sa digitaliziranim zbirkama. Samo u stalnoj postavci ćemo sada izložiti nasljeđe deset pisaca, devet pozorišnih radnika i radnica i cjelokupnu povijest pozorišta u BiH. To su neprocjenjivi eksponati.

Možete da imate, stalno dostupan original Na drini ćuprije. Moći ćete kupiti na USB kartici originalnu verziju Andrićevog rukopisa. Radit ćemo sljedeću digitalizaciju zbirke Maka Dizdara, koja se sastoji od jedne beskrajne prepiske sa svim značajnijim ličnostima u tadašnjem vremenu.

Posjedujemo jedu od najljepših zbirki, a to je zbirka Isaka Samokovlije. Jedan od najvrednijih eksponata u zbirci su scenografske i kostimografske skice. Pošto tada, kada su se tek osnivala pozorišta u BiH, kompjutera nije bilo. Scenografske i kostimografske skice su prava umjetnička djela, potpisana rukom Zuke Džumhura i drugih autora. Izuzetno bogate zbirke.

Naš problem nikada nije bio da nemamo šta pokazati. Uvijek je bio problem kako i gdje sve izložiti i kako naći finansijska sredstva da se to dostojno prezentira.

RSE: Šta ste to pripremili uz ove godišnjice? Šta je već viđeno, a šta sve imamo vidjeti do kraja?

Šehabović: Mi smo pripremili nekoliko važnih programa jer proslavljamo 55 godina rada Muzeja. Projekt, koji trenutno radimo, zahvaljujući Norveškoj ambasadi u BiH, zove se 55 godina nagrade Ivi Andriću, 55 godina Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Osim izložbe "Mostovi", koja govori o manje poznatim detaljima iz Andrićevog života, a koju je pripremao naš kustos Nedim Mušović, centralni program čitavog ovog obilježavanja počinje u ponedjeljak 20. juna u 20:00. Otvorit ćemo obnovljenu i proširenu stalnu postavku Muzeja.

Obnovljenu, stalnu postavku Muzeja, smo sada u prilici da na siguran način, zahvaljujući Norveškoj ambasadi u BiH, prvi put proširimo duplo. Napravili smo veliki, renovirani, restaurirani i savremeni prostor stalne postavke. Sada u njoj možete vidjeti ostavštinu deset pisaca. Posebno će biti izloženi i rukopisi koji su najvredniji, za koje se uvijek interesovala regionalna publika, kao što su romani "Na Drini ćupriju" ili prva verzija romana "Derviš i smrt". Sada konačno imamo priliku da je i izložimo.

Uz stalnu postavku mi smo producirali odgovarajući dvojezični katalog. Imamo i audio vodič, koji je dvojezičan. Njega ćemo promovirati 22. juna, kao i virtualno prisustvo Muzeja. Do sada nismo imali priliku da budemo prisutni na Internetu na ovaj način. Prvi put ćete imati priliku da, čim uđete u baštu Muzeja, počnete slušati gdje ste došli i zašto ove zbirke. Ljudi će imati intimno iskustvo, da ne moraju kustosi da ih vode kroz zbirke, nego da sami sebi biraju o čemu žele više da nauče.

U petak 24. juna, u 20, promovirat ćemo digitalno izdanje originala rukopisa romana "Na Drini ćuprija". To nam je jako važno iz nekoliko razloga. Ovaj poduhvat smo nazvali - Protiv prepričavanja hisotirje. U BiH niču cijeli lažni gradovi vezani za djelo Ive Andrića. Mi smo željeli da ljudi vide rukopis, onakav, kakav je stvarno nastao i izašao iz ruku Ive Andrića. Posebno mi je drago, jedan dirljivi moment, što će promociji prisustvovati, i na njoj govoriti, Mira Miljanović, prva kustoskinja zadužena za zbirku Ive Andrića u Muzeju.

U nedjelju 26. juna. imamo hepening "Čisti ćejf" u 21:30. SARTR nam poklanja, tako da je predstava besplatna za javnost, jednu divnu predstavu, "Vesela veče u Sarajevu", koja je pravljena za ambijent ove bašte. Proslavu zatvaramo 28. juna u 20, izložbom naše kustoskinje Amine Abdičević, koja se zove Poljska u teatarskom srcu BiH.

RSE: Znaju li oni, koji bi trebalo da znaju, šta sve to ima u Ulici Sime Milutinovića?

Šehabović: Oni koji bi trebali da znaju, kada bi oni znali, ne bi Muzej bio neriješenog pravnog statusa, bez državne potpore. Ova pomoć koju nam je pružila Norveška ambasada u ovoj godini, je neprocjenjiva. Mi smo uz pomoć tih sredstava, koja su ograničena, mada to nisu neka ogromna sredstva, ali su dragocjena, dobili priliku da prezentiramo makar osnov svoje građe i da se nametnemo vlastima u BiH. Neki nivoi vlasti danas zaista pokušavaju da pomognu ovim institucijama, bez državnog staranja. U Ministarstvu civilnih poslova smo, u ovoj godini, imali velikog prijatelja, za razliku od nekih nivoa vlasti koji su negirali rad Muzeja. Ima jedna ministrica, sramota je reći koja, koja je greškom došla u Muzej. Mislila je da je zovu na neki program strane ambasade, koji se slučajno dešavao u Muzeju. Nije znala da se fizički nalazi u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

RSE: Nije prva, ali bojim se da neće biti ni posljednja.

Šehabović: Bojim se da mi ne smijemo računati na naše vlasti kao faktor koji će održati našu kulturu. Dok god budemo na njih računali, kao na odlučujući faktor, nama će kultura propadati.

RSE: Nisam htio kvariti ovo slavljeničko raspoloženje podsjećanjima na ona najteža vremena, na vrijeme kada niko od vas nije primao platu, kada ste vi bili u poziciji kao Zemaljski muzej. Da li je to prevaziđeno?

Šehabović: Mi nismo još uvijek vratili sve svoje dugove prema radnicima, ali evo konačno imamo zdravstveno osiguranje i koliko-toliko siguran prihod u narednih par mjeseci. Naši radnici uvijek sa zakašnjenjem primaju plaće, ali sada je mnogo bolja situacija, u odnosu na onu kada i po godinu dana nismo imali plaću. Radi se o ljudima koji su radišni i skromni. Nama čak ni ne treba neka velika finansijska nagrada, ukoliko će nam se omogućiti da dostojanstveno radimo svoj posao.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG