Dostupni linkovi

logo-print

Mucha – slikar koji je povezao Pariz, Prag i Sarajevo


Naslovnica monografije "Mucha - Paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900.", Prag, 22. juni 2016.

Naslovnica monografije "Mucha - Paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900.", Prag, 22. juni 2016.

U Pragu je u srijedu predstavljena publikacija koja uspostavlja neobičnu vezu između slavnog češkog slikara Alfonsa Muche i Bosne i Hercegovine. U pitanju je monografija koja nas vraća na početak 20. stoljeća – Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine. Za uređenje bosanskog paviljona bio je zadužen slikar, kojeg svojim smatraju i Francuzi, Alfons Mucha.

Ambasadi Bosne i Hercegovine u Pragu, kako nam je rekla ambasadorica Danka Savić, trebalo je dvije godine da uz pomoć Muzeja za dekorativnu i primijenjenu umjetnost Praga i Bosanaca i Hercegovaca koji žive u Češkoj, upriliče monografiju o Muchinom uređenju bosanskog paviljona na Svjetskoj izložbi u Parizu.

Ambasadorica Danka Savić

Ambasadorica Danka Savić

Za ambasadoricu Bosne i Hercegovine u Pargu, Danku Savić, ovo je najdraži i najznačajniji projekat u njenom mandatu, za čiju je realizaciju bilo protrebno dvije godine.

"Sada, kada je monografija pripremljena i promoviramo je, zaboravljeno je da je dvije godine potrošeno na pripremi i u pokušajima da prikupimo sredstva i nađemo način da se ona publikuje", navodi Savić.

U tome su, kaže ambasadorica Savić, presudnu ulogu odigrali Bosanci i Hercegovci koji ovdje u žive i pritom su to uradili bez ikakve želje za ličnom promocijom.

Uz praški Muzej, suizdavač je Udruženje građana "Luka Lu".

"Muzej za dekorativnu i primijenjenu umjetnost Praga je aplicirao za jedan fond i dobili su potporu češkog Ministarstva za kulturu. Na taj je način sa jedne strane finansirana publikacija, a sa druge su to bile donacije naših građana. Koristim ovu priliku da im se od srca zahvalim na njihovoj spremnosti da promoviraju zemlju i da je na ovako lijep način predstavimo građanima Češke", iskreno će ambasadorica.

U protekle dvije godine, prema riječima Danke Savić, bilo je puno projekata iz kulture, ali je epizoda Alfonsa Muche sa Bosnom i Hercegovinom vjerovatno najljepša veza koja postoji između dvije zemlje.

Tim povodom razgovaramo sa Jasnom Šamić, bosanskom književnicom sa francuskom adresom, koja je na 100 godišnjicu tog događaja 2000. godine izdala monografiju kojom je podsjetila da je kreator "Art Nouveau-a", Alfons Mucha, u osvit prošlog stoljeća uredio bosanski paviljon na Svjetskoj izložbi koja je na neki način označila i početak njegove planetarne slave.

Jasna Šamić je na promociji nove monografije u Pragu priredila i dokumentarac pod naslovom "Pariz – Sarajavo 1900".

RSE: Kako je došlo do toga da Mucha uređuje bosanski paviljon te 1900. godine u Parizu?

Šamić: Mucha je u tom momentu živio u Parizu, ali je već objavljivao u češkim časopisima za kulturu i nije bio toliko poznat sve do momenta kada ga je Sarah Bernhardt (slavna francuska glumica, op.a.) prepoznala i kada je uradio poster za jednu njenu predstavu. Njoj se to jako svidjelo i to je bila odskočna daska za njegovu karijeru. Tada su već u toku bile pripreme za Svjetsku izložbu u Parizu kao i planovi da on uredi bosanski paviljon. Mucha nije dekorisao samo bosanski paviljon, sudjelovao je i u uređenju austrijskog paviljona, ali je bosanski paviljon tako postao najpoznatiji na toj izložbi.

RSE: Mucha će u istoriju slikarstava ostati upamćen kao kreator novog pravca "Art Nouveau-a".

Šamić: On se proslavio sa "Art Nouveau-om" kao i raznim posterima koje je pravio, prvo za Sarah Bernhardt i mnoge druge, a onda su mu ponudili da uradi bosanski paviljon. Bosna je tada bila dio Austro-Ugarskog carstva i imala je svoj paviljon između ugarskog i austrijskog paviljona. To je privuklo moju pažnju, jer je to bio znak da je Bosna u to vrijeme bila dio Evrope. Zašto je bila – zato što je njen paviljon bio u aleji nacija, gdje su bile samo evropske zemlje.

RSE: Da li je po Vašem mišljenju to bio važan trenutak za promociju Bosne i Hercegovine na svjetskoj sceni?

Šamić: Za Bosnu je to bilo izuzetno važno. Ja sam napravila dokumentarni film "Pariz – Sarajavo 1900" gdje se upravo vidi zašto je to bilo važno. Bosna je tada bila pripojena Austro-Ugarskoj. S tim dolaze i novine u Bosnu. Za vrlo kratko vrijeme došle su brojne tehničke i sve druge novine. Dolazi do evropeizacije Bosne uopšte, jer Bosna je bila počela da tone.

Austro-Ugarska je udahnula jedan novi život i Bosna je u tom času stvarno postala evropska zemlja, ne samo u geografskom smislu nego i u kulturno-istorijskom pogledu. Dakle, vrlo brzo su se tadašnji Bosanci evropeizirali. Oni su bili na marginama Osmanskog carstva, dakle uvijek su se osjećali pomalo Evropljani, ali u tom trenutku su to potpuno osjećali. U to vrijeme oni počinju da odlaze da studiraju u Beč i drugdje u Evropi.

Mislim da je ta izložba bila izuzetno važna u tom času za Bosnu. Sarajevo je imalo električni tramvaj prije Pariza i Beča i bilo je tu još drugih stvari. Austrija je htjela da te najbolje stvari iz Bosne pokaže na toj izložbi i na taj način da svijetu pokaže da je u stanju da Bosnu uzdigne, jer znalo se da je Bosna vrlo važna na Balkan. I tada se za Bosnu govorilo da predstavlja "bure baruta".

Alfons Mucha, 1906.

Alfons Mucha, 1906.

RSE: Rekli ste da je to važan trenutak i za samog Muchu. To je početak internacionalne karijere Alfonsa Muche.

Šamić: Bio je važan trenutak jer je dobio priliku da apsolutno uredi cijelu unutrašnjost paviljona, on je putovao prije toga po Balkanu, odnosno po Bosni i to sa nekim čovjekom iz naroda, koji se zvao Latif, pa je on njemu prepričavao čak i priče iz tog doba. Mucha je naslikao motive iz tih priča. On je izučavao istoriju Bosne i napravio je na frizovima. U bosanskom paviljonu je ispričao cijelu istoriju Bosne od rimskog doba, sve do dolaska Austrijanaca.

RSE: Da li su sačuvani ti originali i gdje se sada nalaze ako su sačuvani?

Šamić: Ti originali, ali i cijela izložba iz 1900. godine, sve je bilo uništeno, ostali su samo Veliki i Mali paviljon. Tako je uništen i bosanski paviljon kao i ostali iz aleje nacija. Mucha je sam pokupio ostatke svojih djela. I drugi su nešto skupili tako da postoje fragmenti i jedan manji dio se nalazi u Muzeju d' Orse (Musée d'Orsay) u Parizu. Ranije je bio na mjestu gdje je bila knjižara, a sad su to preuredili. Bio je odmah čim uđete u knjižaru ogromni friz jedne Bosanke iz priče "Ivo i Anica".

Jasna Šamić u društvu hrvatskog reditelja Lordana Zafranovića, Prag, 22. juni 2016.

Jasna Šamić u društvu hrvatskog reditelja Lordana Zafranovića, Prag, 22. juni 2016.

RSE: Svjetska izložba u Parizu nije jedina veza Muche sa Bosnom i Hercegovinom. Nakon posjete Bosni nastaje njegova poznata kolekcija "Slavenska epopeja".

Šamić: Da, onda nastaje "Slavenska epopeja" u kojoj nisu bili samo Bosanci već i ostali slavenski narodi. Nisam to detaljnije izučavala jer je mene Mucha interesovao samo sa aspekta njegovog odnosa prema Bosni i Svjetskoj izložbi 1900. Izučavala sam ga sa stanovišta te veze Pariza i Sarajeva. I prije 16 godina sam pravila izložbu "Bosanski paviljon" i napisala monografiju o tome gdje sam obradila Muchu, kojeg Francuzi računaju kao francuskog slikara.

RSE: Mi sada prisustvujemo praškoj promociji, ima li šansi da se promocija organizuje i u Sarajevu?

Šamić: To bi bilo lijepo, ali vi znate koliko je teško finansirati takav projekt. To nije moja ingerencija. Mislim da bi trebalo da se o tome razgovara sa Muchinim muzejom u Pragu i sa njegovim nasljednicima koji su u Americi.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998.godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG