Spektakularnim nastupom svjetske zvijezde Manu Chao sa bendom La Ventura na krupačkom jezeru, nadomak Nikšića, pred više od 20.000 ljudi završen je četvorodnevni rok festival - Lejk Fest. Osim što je grad čelika i piva, Nikšić je četiri dana bio grad rokenrola, ljubavi i pozitivne energije koju su sa sobom donijeli ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, ali i mnogih evropskih gradova. Osim snažnog rokenrola, ljude su spojili dobar pasulj i roštilj na otvorenom.
Prethodna četiri dana od ulaza u kamp Lejk festa, šetalištem uz krupačku branu, stotine šarenih šatora i prepoznatljiva ikonografija Lejk festa. Dominirale su jugoslovenske zastave sa petokrakom i one sa likom Če Gevare. A hiljade kilometara koliko treba automobilom od Španije do Nikšića prešli su Migel i Laura da bi uživali na rok festivalu. Doveo ih je u Nikšić, kažu, Manu Chao:
"Mi smo iz sjeverne Španije. I organizacija festivala i kamp sve je ok. A naravno, tu smo da slušamo Manu Chao", kaže Migel.
Za kratko vrijeme koliko su u kampu naučili su i nekoliko riječi, pa Laura za utiske sa Lejk festa na dobrom crnogorskom kaže:
"Dobro, dobro. Dobro je sve, hvala.“
I tročlana porodica iz Italije automobilom i kamp kućicom došla je do Nikšića da uživa u rok muzici i prirodi. Elena ne krije oduševljenje ambijentom i sa ponosom nam predstavlja članove svoje porodice, a naročito dvogodišnjeg Ernesta: "Ja sam iz Peruđe iz Italije. To vam je između Rima i Firence".
RSE: Da li vam se dopada ovdje?
Elena: Muzika je sjajna, a došli smo zbog Manu Chao. Ljudi u kampu su divni, a Crna Gora je prelijepa. Mi smo porodica i odlično se provodimo.
Jedno je zajedničko za sve posjetioce muzičkog festivala - okupila ih je ljubav prema rokenrolu. Neko je tu zbog Ramba, neko zbog kultne Yu grupe ili Kerbera ali svi zbog druženja, dobre energije i fantastičnog prirodnog ambijenta u topolama kraj jezera Krupac. Neki su se kupali, a neki pecali. Bilo je tu i improvizovanih roštilja, velikih kazana u kojima se kuvao pasulj, a ljubazni kuvari nudeći da probamo, ubjeđivali su nas da do sada bolji pasulj nijesmo jeli. Da sve prođe kako treba i predostrožnosti radi, policije je bilo na svakom koraku, a poseban prirodan ambijent upotpunila je i posebna konjička jedinica policije, na zadovoljstvo djece u kampu.
Uz vino i pivo uživalo je i društvo iz Osijeka i Zemuna. Njihov domaćin nakon što su se upoznali u kampu bio je Boris iz Nikšića:
"Ovo vam je čisti dokaz da jedan Srbin i jedan Crnogorac i dvoje ljudi iz Hrvatske mogu da budu zajedno, da budu skupa što bi Hrvati rekli. I mi smo od sada dobri prijatelji i sljedeće godine opet ćemo biti tu, a vi dođite da nas snimite".
Ana iz Osijeka kaže: "Bilo je mnogo zabavno, sve. Ljudi su dragi. Ovi 'montenograđani' su isto super. A upoznali smo i neke Srbe i uopće se nijesmo zafrkavali po nacionalnoj osnovi nikad. Odemo navečer na neki koncert, čuli smo da se tu i svira. A inače sve je super. Pecali nismo ali se jesmo kupali. Na skali od 1 do 10 - muzika je 12, kamp je deset, a WC 2. I kad se sve skupi dolazimo do godine."
Nikola iz Beograda priča da je atmosfera u kampu mnogo opuštena.
"Nikada nisam video na festivalima da toliko ljudi priprema roštilj, da se pali vatra. Tamo gde je rok muzika ljudi su mnogo opušteni i druželjubivi. Takav je Lejk fest. Veliki ogroman je kamp i to mi se sviđa."
Krešimir iz Osijeka kaže da se provodi sjajno ali ga priroda posebno oduševljava.
"Predivno je, ne znam što bih drugo rekao. I nije skupo, normalne su cijene."
No momak iz Bosne i Hercegovine, tačnije iz Bratunca u Republici Srpskoj imao je i zamjerke.
"Mogla bi higijena u kampu biti bolja, da je kamp samo malo sređeniji. Ne treba puno da sve bude kako treba. Za lajnap ili tzv. listu izvođača na festivalu - sedmica."
A njegova prijateljica iz Bajine Bašte koja je na Lejk festu prvi put kaže da će doći ponovo "zbog jezera, prirode i mjesta na kom se festival održava".
Direktor festivala Peđa Zečević kaže da je ovogodišnji šesti Lejk fest prekretnica i da nikada više ljudi iz regiona nije bilo na Krupcu, naročito iz Hrvatske. Zečević kaže da ih raduje to što imaju publiku iz regiona, konkretno Bosne koja je svih šest godina sa festivalom.
"Šta to znači, ljudi koji su bili prve godine oni su i šeste godine sa nama. Imamo publiku koja nam dolazi stalno i ona se polako proširuje... U svakom slučaju ove godine je veliko iznenađenje to interesovanje iz Hrvatske koje je premašilo sva naša očekivanja. I Manu Chao kao glavna zvijezda ovogodišnjeg festa je doprinio da taj naš glas ode dalje i da se čuje bolje. I razni oblici marketinga putem društvenih mreža urodili su plodom, pa smo veoma zadovoljni brojem posjetilaca", zaključio je Zečević.
Facebook Forum