Dostupni linkovi

logo-print

Laibach za RSE: Danas je provokacija biti normalan


Laibach u Budvi

Laibach u Budvi

Muzički program XXX Grada teatra u Budvi otvorio je slovenačka trans-medijska grupa Laibach, koja je u Starom gradu nastupila u okviru turneje “Sound of Music”. Izveli su numere kojima su se još 2003. bavili problemom izbjeglica, dio programa kojim su nastupili u Sjevernoj Koreji, te muziku sa poslednjeg albuma na kojem govore o urušavanju Evrope.

Laibachova muzika se i sluša i gleda. To su konceptualni performansi o sociološkim i političkim pitanjima koji, ako se posmatraju plošno, izazivaju nerazumijevanje jer grupa parodira simbole moći, neprijatelja, demokratije i totalitarizma.

Mnogi u publici na budvanskom koncertu nisu ni bili rođeni kada je Laibach 1980-ih šokirao tadašnji jugoslovenski establišment upotrebom nacističkih simbola i političkih govora u industrijskoj muzici. Ipak, i ta mlada publika zove na bis članove grupe koji se kriju pod pseudonimima Eber, Saliger, Keller i Dachauer. Poslednjih godina sa njima nastupa i pjevačica Mina Špiler.

Kada su prošlo ljeto nastupili u Pjongjangu, kao prvi zapadnjački bend koji je ikada svirao u Sjevernoj Koreji, postali su planetarno poznati. Dio tog pograma izveli su i u Budvi, kao i noseće numere poslednjeg albuma “Spectra”, u kojem govore o ekonomskom kolapsu Zapada, propasti Evrope, zviždačima poput Edwarda Snowdena i Juliana Assangea.

Nakon nastupa, razgovarali smo sa članom Laibacha Ivanom Novakom.

RSE: Danas, kada je sve dozvoljeno, što je provokacija?

Novak: To je interesantno pitanje jer nam dosta ljudi govore da više nismo provokativni, a najviše ih provocira to što nismo provokativni na način kako to oni misle da trebamo biti. Danas je najprovokativnija stvar ako si potpuno normalan, pošto je svijet poludio.

RSE: Zadnjim albumom ste poručili da su heroji današnjice heroji interneta, a ko je danas avangarda?

Novak: Možda je avangarda preuveličana stvar. Vidjeli smo gdje je završila avangarda u prošlosti. Zato se treba usmjeriti ne na avagardu, nego ono što stvara običan život.

RSE: Možda političke partije? Kako funkcioniše vaša partija?

Novak: Mislite na partiju našeg albuma “Spectre”? Da, nazvali smo to partijom, ali zapravo je to pokret koji stvaramo. Jer, ne volimo fan klubove, pa smo rekli ljudima da se mogu učlaniti u našu internacionalnu partiju. Možda će to nekada u budućnosti početi funkcionirati kao politička partija, ali je za sada to samo stvaranje klime za aktivizam. Mi podržavamo ljude da se aktiviraju u svojim lokalnim okvirima i da se povežu sa ostalima internacionalno, a Laibach je tu samo kao inspiracija.

RSE: O nastupima u Sjevernoj Koreji saznaćemo kroz film koji pripremate, a kakav je bio Vaš doživljaj Pjongjanga?

Novak: Pjongjang je jedna interesantna, utopična struktura koja funkcionira, barem koliko smo mi vidjeli. Jako je teško racionalno obrazložit zašto je to tako kako je, ali postoje razlozi da je sistem takav. Ono što smo mi vidjeli je da ljudi izgledaju sretno, možda ne znaju što se događa oko njih, izvan njihovih granica, ali ako ih usporediš sa, recimo, ljudima u Evropi ili u Americi, djeluju nam puno srećnije.

“Laibachov” film o dva koncerta održana u najizolovanijoj zemlji na svijetu imaće premijeru do kraja ove godne.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG