Veliki likovni i kulturološki projekt Ars Aevi obilježava ovih dana 20 godina postojanja. Dva desetljeća od promocije ideje do posrtanja oko izgradnje Muzeja savremene umjetnosti u centru Sarajeva, gdje bi trebao da bude smješten neprocjenjivo vrijedni fundus poklona velikih svjetskih umjetnika, vezana su uz ime Envera Hadžiomerspahića. Utemeljitelj i doskorašnji direktor nedavno je obnarodovao kako će liderske mjesto prepustiti mlađima.
Hadžiomerspahić: Riječ je više o našoj vezi sa Mikelanđelom Pistoletom. Mikelanđelo je prvi osnivač kolekcije Ars Aevi. On je u oktobru 1994. predstavio u Milanu svoj rad Vrata Sarajeva. Njegov veličanstveni primjer slijedili su svi umjetnici svijeta. Zašto? Zato što je on jedan od najuglednijih umjetnika na planeti i jedan od osnivača čuvenog umjetničkog pravca.
On ima jednu svoju filozofiju – voljeti razlike. Insistira na tome u različitim formama već godinama i decenijama. On je pozvao druge partnere - centre i muzeje savremene umjetnosti - da tu ideju - voljeti razlike, ideju trećeg raja, obilježimo u trenutku kada je prastara civilizacija Maja najavila posljednji dan ovoga svijeta.
To je jedan optimističan poziv Pistoleta, koji smo mi prihvatili, da jednim lijepim susretom, u našem prostoru, mudrih ljudi, uputimo poruke, ne samo građanima Sarajeva i BiH, nego cijelom svijetu, kako mi vidimo da bi se moglo krenuti u ljepšu budućnost. Tu liniju koja razdvaja dva svijeta, Ars Aevi je obilježio na susretu autora deklaracije Ars Aevi u našim prostorima.
Hadžiomerspahić: Mi smo najracionalnije iskoristili ovu činjenicu 20 godina projekta Ars Aevi. Dvadeset godina bilo čega, nije šala, a ukoliko je tih 20 godina dovelo do toga da je Sarajevo postalo vlasnik, za vjekove, za buduće generacije najznačajnije kolekcije savremene umjetnosti svijeta u Evropi, ako smo došli u situaciju da je najpoznatiji arhitekta naše planete dao arhitektonske projekte za budući muzej, mislim da je sada ostalo još samo malo da se aktualni politički djelatnici organiziraju, da postignu dogovore da se ta finalna faza projekta Ars Aevi obavi u periodu 2013-2014, da izgradimo Muzej Renca Piana i da djela slavnih umjetnika stavimo u taj veličanstveni objekt, da Sarajevo pošalje u svijet jednu divnu pozitivnu poruku.
Imamo jedan problem, kada je riječ o našim aktualnim političkim djelatnicima. Mislim da je došlo do strahovite greške u njihovim strategijama djelovanja. Kultura se promatra kao potrošnja. Novac za kulturu se daje, kao da se dijeli milostinja nekim ljudima koji su ovdje nepotrebni.
Stvar je drugačija. U pitanu je najracionalnija, najkorisnija investicija. Ni jedan turista neće doći u primitivnu sredinu. Bez obzira što je Sarajevo susret svjetova, što ima takvu baštinu, takvo nasljeđe arhitektonsko, kulturno. Ako ostane slika Sarajeva na svjetskom planu kao slika grada bez kulture i slika primitivnog grada, ni jedan turista neće doći. Sve investicije koje su uložene u hotele, u robne kuće će da propadnu. Ista stvar je i sa investitorima. Mudri investitori iz cijelog svijeta neće ulagati u primitivnu sredinu.
Hadžiomerspahić: To je tačno. Ništa se ne može napraviti sa međunarodnim zvaničnicima ukoliko naši zvaničnici ne ostvare neophodne dogovore. U februaru 2011. su bili postignuti dogovori između Grada Sarajevo i Kantona Sarajevo da ćemo ući u proces osnivanja javne ustanove, da će se općine, Grad i Kanton dogovoriti da u tri godine, 2011., 2012., i 2013. pomalo ulažu da se objekt izgradi. Došlo je do neke, meni potpuno nejasne opstrukcije ili misterioznog zaustavljanja.
Općine nisu prihvatile plan koji su vijećnici Grada Sarajeva usvojili, kao i poslanici Skupštine Kantona, o osnivanju javne ustanove. Ne mogu da shvatim da je moguće da, ako su vijećnici Grada Sarajeva i poslanici Skupštine Kantona, usvojili jedan dokument, da se taj dokument zaustavi negdje na nivou općina. Koji su to odnosi općina, Grada i Kantona?
Nije došlo do dogovora o izradi izvedbenih projekata. U budžete se nisu uključila sredstva za izgradnju objekta, ali za izgradnju objekta koji bi donosio milione turista. Oni će dolaziti u Sarajevo jer oni žele da dođu, ali ih zaustavlja primitivna slika balkanskih prostora. Treba ih ohrabriti. Kolekcija Ars Aevi i Muzej Renca Piana su veličanstveni čin ohrabrenja turistima i investitoru da krenu prema ovim prostorima.
Hadžiomerspahić: Kada smo 1992. godine, u prvoj godini opsade Sarajeva, razgovarali o inicijativi projekta Ars Aevi i kada smo se odlučili da iz Sarajeva uputimo apel najznačajnijim umjetnicima svijeta, da oni svojim djelima formiraju kolekciju Ars Aevi, to je etički odgovor najznačajnijih ljudi na planeti na nepravdu opsade Sarajeva. Mislim da se o tome ne može razgovarati. To je jedna etička činjenica. Odbiti tu etičku činjenicu je zločin ili apsolutna glupost.
U tom periodu smo za taj projekt dobili kolektivnu podršku Generalne direkcije centra Skenderija, Republičkog javnog fonda za kulturu, Grada Sarajevo i države. Poštovane ličnosti kao Sadik Hasanbegović, Ilija Šimić, Muhamed Kreševljaković, Muhamed Spaho, Mustafa Pamuk, Nikola Kovač i Zlatko Lagumdžija - svi su se oni jedinstveno dogovorili da žele projekt Ars Aevi, i na državnom nivou i na gradskom nivou i na nivou republičkog javnog fonda. Postoje zvanični dokumenti. Donijeli su zvanične odluke za takva opredjeljenja. Ako smo u toj situaciji, kada niko od nas nije znao hoće li sutra biti živ, kada nismo imali ništa da jedemo, kada je problem bilo i da dođemo do vode, ako smo tada imali entuzijazam da o ovom projektu na taj način razgovaramo, mislim da niko od nas nema pravo da od njega odustane, a najmanje mi ljudi koji smo na tome radili.
Jesam u proteklom periodu najavio ostavku, nakon 20 godina, uoči imenovanja novih čelnih ličnosti na svim nivoima općine, Grada, Kantona. Do nekih promjena dolazi i na federalnom i na državnom nivou. Svi su obaviješteni, svi su pozvani na kolektivno djelovanje. Ukoliko budu željeli, sačekat ćemo još par mjeseci. Od mene se tražilo da ostanem na čelu Ars Aevija još narednih šest mjeseci, da vidimo konačno da li je moguće da će odgovor na ovakav razvojni projekt da bude negativan.
Hadžiomerspahić: To bi bio najveći skandal na planeti. Sramota je da ti ljudi ne znaju ko su ti umjetnici i po kojoj cijeni oni prodaju svoje radove na aukcijama. Sama kolekcija vrijedi milione eura. Postoje radovi koji vrijede više od dva miliona eura, koji se nalaze u kolekciji.
U trenutku kada je generalna direkcija Skenderije zahtijevala iseljenje kolekcije, napravio sam plan evakuacije. Oni mogu ubiti projekt Ars Aeivi, ali javno. Po planu evakuacije, djela talijanskih umjetnika prebacuju se u ambasadu Italije, djela američkih umjetnika u ambasadu Amerike i tako dalje. To bi bila najveća sramota na planeti. To bi bio definitivni znak i linija iza koje više nikada ne bi smo mogli da izađemo. To bi bila sramota za Sarajevo i BiH za vjekove. Najznačajniji umjetnici svijeta darovali su svoja reprezentativna djela, a ovdje to niko nije prepoznao i djela su vraćena umjetnicima. To bi bilo strašno.
RSE: Ovih dana je bilo sijaset vijesti uz famozni smak svijeta. Nije ga bilo, ali projekt Ars Aevi je na čudesan način povezan sa fabuloznim datumom iz Majskog kalendara?
Hadžiomerspahić: Riječ je više o našoj vezi sa Mikelanđelom Pistoletom. Mikelanđelo je prvi osnivač kolekcije Ars Aevi. On je u oktobru 1994. predstavio u Milanu svoj rad Vrata Sarajeva. Njegov veličanstveni primjer slijedili su svi umjetnici svijeta. Zašto? Zato što je on jedan od najuglednijih umjetnika na planeti i jedan od osnivača čuvenog umjetničkog pravca.
On ima jednu svoju filozofiju – voljeti razlike. Insistira na tome u različitim formama već godinama i decenijama. On je pozvao druge partnere - centre i muzeje savremene umjetnosti - da tu ideju - voljeti razlike, ideju trećeg raja, obilježimo u trenutku kada je prastara civilizacija Maja najavila posljednji dan ovoga svijeta.
To je jedan optimističan poziv Pistoleta, koji smo mi prihvatili, da jednim lijepim susretom, u našem prostoru, mudrih ljudi, uputimo poruke, ne samo građanima Sarajeva i BiH, nego cijelom svijetu, kako mi vidimo da bi se moglo krenuti u ljepšu budućnost. Tu liniju koja razdvaja dva svijeta, Ars Aevi je obilježio na susretu autora deklaracije Ars Aevi u našim prostorima.
RSE: Pistoleti na izvjestan način sluti jednu zlatnu epohu. Okolnosti mu ne idu na ruku, kada je slika svijeta u pitanju, ali kada je u pitanju Ars Aevi – postoji li ikakva šansa da se barem tu stanje popravi?
Hadžiomerspahić: Mi smo najracionalnije iskoristili ovu činjenicu 20 godina projekta Ars Aevi. Dvadeset godina bilo čega, nije šala, a ukoliko je tih 20 godina dovelo do toga da je Sarajevo postalo vlasnik, za vjekove, za buduće generacije najznačajnije kolekcije savremene umjetnosti svijeta u Evropi, ako smo došli u situaciju da je najpoznatiji arhitekta naše planete dao arhitektonske projekte za budući muzej, mislim da je sada ostalo još samo malo da se aktualni politički djelatnici organiziraju, da postignu dogovore da se ta finalna faza projekta Ars Aevi obavi u periodu 2013-2014, da izgradimo Muzej Renca Piana i da djela slavnih umjetnika stavimo u taj veličanstveni objekt, da Sarajevo pošalje u svijet jednu divnu pozitivnu poruku.
Imamo jedan problem, kada je riječ o našim aktualnim političkim djelatnicima. Mislim da je došlo do strahovite greške u njihovim strategijama djelovanja. Kultura se promatra kao potrošnja. Novac za kulturu se daje, kao da se dijeli milostinja nekim ljudima koji su ovdje nepotrebni.
Stvar je drugačija. U pitanu je najracionalnija, najkorisnija investicija. Ni jedan turista neće doći u primitivnu sredinu. Bez obzira što je Sarajevo susret svjetova, što ima takvu baštinu, takvo nasljeđe arhitektonsko, kulturno. Ako ostane slika Sarajeva na svjetskom planu kao slika grada bez kulture i slika primitivnog grada, ni jedan turista neće doći. Sve investicije koje su uložene u hotele, u robne kuće će da propadnu. Ista stvar je i sa investitorima. Mudri investitori iz cijelog svijeta neće ulagati u primitivnu sredinu.
RSE: Čini mi se da ova priča nailazi na mnogo više razumijevanja kod međunarodnih zvaničnika, nego kod domaćih.
Hadžiomerspahić: To je tačno. Ništa se ne može napraviti sa međunarodnim zvaničnicima ukoliko naši zvaničnici ne ostvare neophodne dogovore. U februaru 2011. su bili postignuti dogovori između Grada Sarajevo i Kantona Sarajevo da ćemo ući u proces osnivanja javne ustanove, da će se općine, Grad i Kanton dogovoriti da u tri godine, 2011., 2012., i 2013. pomalo ulažu da se objekt izgradi. Došlo je do neke, meni potpuno nejasne opstrukcije ili misterioznog zaustavljanja.
Općine nisu prihvatile plan koji su vijećnici Grada Sarajeva usvojili, kao i poslanici Skupštine Kantona, o osnivanju javne ustanove. Ne mogu da shvatim da je moguće da, ako su vijećnici Grada Sarajeva i poslanici Skupštine Kantona, usvojili jedan dokument, da se taj dokument zaustavi negdje na nivou općina. Koji su to odnosi općina, Grada i Kantona?
Nije došlo do dogovora o izradi izvedbenih projekata. U budžete se nisu uključila sredstva za izgradnju objekta, ali za izgradnju objekta koji bi donosio milione turista. Oni će dolaziti u Sarajevo jer oni žele da dođu, ali ih zaustavlja primitivna slika balkanskih prostora. Treba ih ohrabriti. Kolekcija Ars Aevi i Muzej Renca Piana su veličanstveni čin ohrabrenja turistima i investitoru da krenu prema ovim prostorima.
RSE: Kultura je očigledno negdje na kraju prioritetne liste naših vlasti, ali sve pod uslovom da takva lista uopšte postoji jer zavisi koja je koalicija trenutačno u foteljama. Oni ono šte je prethodna vlast dogovorila, obično zaboravljaju. Čini mi se smislenim čak i pitanje - vrijedi li uopšte razmišljati o Muzeju?
Hadžiomerspahić: Kada smo 1992. godine, u prvoj godini opsade Sarajeva, razgovarali o inicijativi projekta Ars Aevi i kada smo se odlučili da iz Sarajeva uputimo apel najznačajnijim umjetnicima svijeta, da oni svojim djelima formiraju kolekciju Ars Aevi, to je etički odgovor najznačajnijih ljudi na planeti na nepravdu opsade Sarajeva. Mislim da se o tome ne može razgovarati. To je jedna etička činjenica. Odbiti tu etičku činjenicu je zločin ili apsolutna glupost.
U tom periodu smo za taj projekt dobili kolektivnu podršku Generalne direkcije centra Skenderija, Republičkog javnog fonda za kulturu, Grada Sarajevo i države. Poštovane ličnosti kao Sadik Hasanbegović, Ilija Šimić, Muhamed Kreševljaković, Muhamed Spaho, Mustafa Pamuk, Nikola Kovač i Zlatko Lagumdžija - svi su se oni jedinstveno dogovorili da žele projekt Ars Aevi, i na državnom nivou i na gradskom nivou i na nivou republičkog javnog fonda. Postoje zvanični dokumenti. Donijeli su zvanične odluke za takva opredjeljenja. Ako smo u toj situaciji, kada niko od nas nije znao hoće li sutra biti živ, kada nismo imali ništa da jedemo, kada je problem bilo i da dođemo do vode, ako smo tada imali entuzijazam da o ovom projektu na taj način razgovaramo, mislim da niko od nas nema pravo da od njega odustane, a najmanje mi ljudi koji smo na tome radili.
Jesam u proteklom periodu najavio ostavku, nakon 20 godina, uoči imenovanja novih čelnih ličnosti na svim nivoima općine, Grada, Kantona. Do nekih promjena dolazi i na federalnom i na državnom nivou. Svi su obaviješteni, svi su pozvani na kolektivno djelovanje. Ukoliko budu željeli, sačekat ćemo još par mjeseci. Od mene se tražilo da ostanem na čelu Ars Aevija još narednih šest mjeseci, da vidimo konačno da li je moguće da će odgovor na ovakav razvojni projekt da bude negativan.
RSE: Dolaze neki novi ljudi koji su pokušali fundus Ars Aevija izbaciti iz Skenderije.
Hadžiomerspahić: To bi bio najveći skandal na planeti. Sramota je da ti ljudi ne znaju ko su ti umjetnici i po kojoj cijeni oni prodaju svoje radove na aukcijama. Sama kolekcija vrijedi milione eura. Postoje radovi koji vrijede više od dva miliona eura, koji se nalaze u kolekciji.
U trenutku kada je generalna direkcija Skenderije zahtijevala iseljenje kolekcije, napravio sam plan evakuacije. Oni mogu ubiti projekt Ars Aeivi, ali javno. Po planu evakuacije, djela talijanskih umjetnika prebacuju se u ambasadu Italije, djela američkih umjetnika u ambasadu Amerike i tako dalje. To bi bila najveća sramota na planeti. To bi bio definitivni znak i linija iza koje više nikada ne bi smo mogli da izađemo. To bi bila sramota za Sarajevo i BiH za vjekove. Najznačajniji umjetnici svijeta darovali su svoja reprezentativna djela, a ovdje to niko nije prepoznao i djela su vraćena umjetnicima. To bi bilo strašno.
