Dostupni linkovi

logo-print

Kurspahić: S najmračnijih strana istorije


Tabuti sa posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana čekaju na ukop, Memorijalni centar "Potočari", 2012.

Tabuti sa posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana čekaju na ukop, Memorijalni centar "Potočari", 2012.

Da je Srebrenica, dvadeset godina kasnije, smještena tamo gdje jedino i pripadaju događaji koji su obilježili istoriju svog vremena - u sjećanja i poštovanja za njene žrtve i preživjele; u studije i dokumentarna svjedočenja; u memorijalne institucije i muzeje; u udžbenike i naučne institute; u literaturu i druge forme umjetnosti - političke vođe i javnost Bosne i Hercegovine i Srbije ovih bi dana bili prije svega zaokupljeni pripremama za najavljenu posjetu njemačke kancelarke Angele Merkel i pitanje svih pitanja bilo bi: s kakvim rezultatima i s kakvim reformskim planovima dočekati najznačajnijeg partnera u ostvarivanju evropskih aspiracija dvije susjedne zemlje?

Umjesto toga - za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i ministra spoljnih poslova te zemlje najvažnije je da Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija ili ne donosi rezoluciju o Srebrenici ili da ona bude "uravnotežena", predsjednik Republike Srpske odbacuje predloženu rezoluciju kao nastavak britanske "antisrpske politike" i poručuje da bi za njega bila prihvatljiva rezolucija koja bi utvrdila da je u Srebrenici počinjen "genocid i nad Bošnjacima i nad Srbima"; najviši funkcioneri susjedne Srbije agituju protiv britanske rezolucije i pozdravljaju rusku kontrarezoluciju dok mediji raspiruju bratska pravoslavna osjećanja i radost u javnosti što je ruski dokument navodno potisnuo britanski.

I dok se već nedjeljama Beograd i Banjaluka i srpska javnost s obje strane Drine bave očekivanjima ruskog veta ili kontrarezolucije, u Ujedinjenim nacijma u Njujorku je u srijedu, 1. jula, održana komemoracija na visokom nivou pod naslovom: "Srebrenica: Sjećanje i poštovanje za žrtve genocida".

Ban Ki-moon

Ban Ki-moon

"Ovdje smo da se sjećamo hiljada onih koji su izgubili živote u genocidu u Srebrenici prije 20 godina", izjavio je tom skupu Ban Ki-moon, generalni sekretar Ujedinjenih nacija.

"Ne smijemo nikada zaboraviti genocid u Srebrenici. Moramo uvijek poštovati njegove žrtve i preživjele", rekla je Samanta Power, stalna predstavnica Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjenim nacijama.

"Prihvatanje istine - da se genocid desio i da je dopušteno da se desi pet decenija nakon Holokausta - je vitalan prvi korak prema pomirenju", istakao je Matthew Rycroft, Britanski ambasador u Ujedinjenim nacijama

Komemorativni skup u Njujorku, reflektujući najviši stepen međunarodne saglasnosti o genocidnoj prirodi zlodjela počinjenih nakon srpskog zauzimanja "zaštićene zone" Srebrenice 11. jula 1995., pokazao je i uzaludnost dva temelja na kojima počiva odbijanje da se prihvati odgovornost za genocid ili čak poricanje da se on uopšte desio.

Prvi je: tvrdnja kako obnavljanje rasprave o genocidu i njegova osuda narušavaju i čak onemogućuju proces pomirenja.

Nasuprot tome, postoji prevlađujuće civilizacijsko iskustvo i očekivanje da je istinsko pomirenje jedino moguće na obznanjivanju i uvažavanju prošlosti, na bezuslovnom poštovanju za žrtve i preživjele.

Drugi je: očekivanje da bi se insistiranjem na nekoj "dogovornoj verziji istorije", s obaveznim ćutanjem o genocidu ili poricanjem da se on desio, nekako mogao izbjeći sud svjetske javnosti o prirodi počinjenih zlodjela.

Samantha Power

Samantha Power

Na to se, u izlaganju u Njujorku, s autoritetom autorke Pulitzerom nagrađene studije "Problem iz pakla: Amerika i doba genocida", osvrnula Samantha Power rekavši: "Bosansko-srpski ekstremisti bili su sigurni da genocid nikad neće biti obznanjen i da se njihovi zločini neće pamtiti. Krivični tribunal Ujedinjenih nacija je ustanovio činjenice tog užasa i genocid nikad neće biti zaboravljen. Oni koji danas poriču genocid u Srebrenici samo se brukaju i ponižavaju".

Isti takav učinak - traženja "ravnoteže" u počinjenim zlodjelima i spremnosti da se do posljednje entitetske marke naručuju prihvatljive verzije "dogovorne" i "za narod prihvatljive istorije" - imaju i najave kako bi se mogla pokrenuti neka nova istraživanja povodom Srebrenice.

Same Ujedinjene nacije su, dok su još bili živi i dostupni svi učesnici i svjedoci tih zbivanja, u novembru 1999. objavile krajnje samokritičnu studiju o padu Srebrenice dokumentujući "istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske istorije".

Za potrebe te studije, osim tajnih arhiva i diplomatskih depeša iz vremena i mjesta zbivanja, intervjuisane su desetine svjetskih i domaćih aktera - 81 imenovan u aneksu dokumenta, uključujući i Aliju Izetbegovića i Momčila Krajišnika i generale Rasima Delića i Manojla Milovanovića, i desetine u grupnoj identifikaciji kao predstavnici svojih vlada ili Ujedinjenih nacija.

Ta studija, uz presude najviših međunarodnih sudova i uz nepregledno polje nišana u Potočarima, jedino je relevantan sud o tome šta se događalo oko Srebrenice prije 20 godina. Poricanje je dostojno samo sažaljenja.

Izjava šefa diplomatije Srbije Ivice Dačića da "Bosna i Hercegovina nema stav o tom pitanju" tačna je samo utoliko koliko je ta zemlja osuđena da i njena prošlost, njena sadašnjost i njena evropska budućnost zavise od onih čija je politička i životna misija da je eutaniziraju i da onda tijumfuju kako se radi o "nemogućoj državi".

Ali, za razliku od oslanjanja na rusku kontrarezoluciju ili ruski veto, Bosna i Hercegovina ima u svijetu djecu koja su za prošle dvije decenije pozavršavala neke od najuglednijih škola i koja o svojoj zemlji - poput djevojke rođene u Srebrenici, a danas američke advokatkinje - govore s ljubavlju i autoritetom ličnosti koje su preživjele genocid i koje idu i vide dalje.

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG