Dostupni linkovi

logo-print

Borger: Haška pravda nepotpuna ali bitna protiv kulture negiranja


Julian Borger

Julian Borger

Knjiga "Krvnikov trag", diplomatskog urednika Guardiana i dobitnika Pulicerove nagrade Juliana Borgera, govori o traganju za balkanskim ratnim zločincima koje je optužio Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), njihovom hvatanju i privođenju pravdi.

O načinima na koje je došao do detalja malo poznatih javnosti i dojmu koji je potraga ostavila na njega, kao i o haškim procesima govorio je i sam autor.

Borger je na osnovu intervjua s bivšim pripadnicima specijalnih snaga, obavještajcima i istražiteljima iz desetak zemalja rekonstruisao potragu i hapšenja koja su tokom 14 godina bila obavijena velom tajne.

"Ovaj proces hapšenja bio je izuzetno uspješan jer je pravdi priveden 161 osumnjičeni", kaže Borger, iako priznaje da je taj uspjeh ipak različit u odnosu na ono što se kasnije događalo u Tribunalu u smislu obezbjeđivanja pravde za žrtve.

"Nijedan oblik pravde ne može nikada nadoknaditi gubitke i ljudsku patnju. Nema presude za to, pa je i pravda nedovoljna. Ono što je, međutim, važno je da su ljudi koji su počinili nedjela odvedeni iz ovog područja, oduzeta im je sloboda i morali su se suočiti sa svojim žrtvama. Sve su to važne forme pravde", navodi Borger.

U poređenju s onim što se danas događa u Siriji, kaže Borger, pravda iz perspektive presuda MKSJ je ipak pokazala da postoji napor da se pravda uopšte i postigne, iako postoji glorificiranje pojedinih zločinaca.

"Negiranje je prisutno u Republici Srpskoj i velikim dijelom u Srbiji. Vidjeli smo to po anketama o Srebrenici gdje je manjina priznala da se tamo desio zločin. To, ipak, nije odgovornost Tribunala, jer bi to bio slučaj i da je Tribunal savršeno odradio posao. U pitanju je politika i odbijanje velikog broja ljudi da se suoči sa neugodnom istinom. Nema tih presuda i broja zatvorskih godina koje to, same po sebi, mogu promijeniti. Istina je, pak, da će presude i dokumenti proizašli iz procesa i koji su strašno veliki arhivski i istorijski materijal, omogućiti generacijama koje dolaze da se suoče s kulturom negiranja", riječi su Juliana Borgera.

Knjiga "Krvnikov trag"

Knjiga "Krvnikov trag"

Tri i po godine je radio na knjizi tokom kojih se susreo sa stotinama ljudi od kojih su rijetki pristali da govore o svom učešću u hapšenju najtraženijih bjegunaca optuženih za najteže zločine.

"Susreo sam se s puno odbijanja. Četvrtina ljudi s kojima sam stupio u kontakt pristala je da govori – to su špijuni, ozbiljni špijuni, pripadnici specijalnih postrojbi i slično. Oni su bili ponosni na ono što su uradili. Neki su bili u Iraku i Afganistanu, što su smatrali moralno upitnim, dok je ovo bila moralno neupitna stvar za njih i bili su ponosni", ističe Borger.

Ono što je veliki problem kada su u pitanju ovakva istraživanje, priznaje Borger, je kako znati da ljudi govore istinu.

"Kao novinari pokušavamo da iz više izvora dobijemo ono što je istina. Znate i sami da u špijunskim zajednicama postoji mnogo laži. Ipak, sam pokušao da napravim neka unakrsna poređenja kako bih približno došao do istine. Kada sam objavio knjigu shvatio sam da ima nekih detalja koji se ne poklapaju i to je za mene bolno priznanje, što ću morati ispraviti u narednom izdanju", kaže autor knjige "Krvnikov trag".

Homs i Alep poput Sarajeva

Julian Borger se osvrnuo i na sirijsko pitanje navodeći kako je reakcija međunarodne javnosti veoma slična onoj koja je svojevremeno štitila politiku u bivšoj Jugoslaviji, a koja je ubijala svoje građane.

Ljudi, kako je naveo, danas jednako pate u Homsu, Alepu i drugim sirijskim gradovima, baš kao što su patili ljudi u Sarajevu, gdje je i sam bio tokom rata.

Jedan segment iz knjige "Krvnikov trag"

Jedan segment iz knjige "Krvnikov trag"

U knjizi "Krvnikov trag" se mogu naći i intrigantni detalji o hapšenju Slobodana Miloševića, predsjednika Jugoslavije i prvog šefa države kojem je suđeno pred nekim međunarodnim tribunalom za zločine počinjene u ratu.

Kada je u pitanju odgovornost, Borger smatra kako je malo vjerovatno da će cijeli lanac koji je odgovoran za skrivanje ratnih zločinaca ikada biti na neki način osuđen.

Spomenuo je sporadične slučajeve nakon hapšenja Ratka Mladića, ali je prema njegovom mišljenju teško da će oni – pod čijom je političkom paskom počinjen zločin, kao i mediji, intelektualci, te obični građani koji su direktni pomagači – biti izloženi ičem drugom osim, možda, osudi javnosti.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG