Autor: James Miller (Priredila: Mirjana Rakela)
Tokom 2014. svijet se suočio s dvije smrtonosne epidemije. Obje su bile opasne i ubile su veliki broj onih koji su došli s njima u doticaj.
Stanovništvo zemalja gdje se bolest pojavila je brojno smanjeno, ali s njom su bili zaraženi i stranci koji su bolesnima dolazili pomoći. Strah se brzo širio, televizije su javljale o panikama, a političari su zagovarali zatvaranje granica ili zabranu putovanja u i iz zemalja zahvaćenih epidemijom.
Jedna je bila virus ebole, ali epidemija je bila geografski ograničena i nije dugo bila glavna vijest u svjetskim medijima. Virus je bio zastrašujući ubojica koji je odnio oko 15.000 života od kada je otkriven 1976 godine. U globalnim razmjerima ipak je bio manje razoran od, recimo, AIDS-a koji je odnio više od tri milijuna života od kada je otkriven 1981. Ebola je uspješno izolirana i pomalo je nestajala.
Druga epidemija, ekstremistička ideologija militantne Islamske države Iraka i Levanta (IDIL), dijeli s ebolom neke zastrašujuće osobine. Oboje su ubile svoje žrtve javno, na zastrašujući i krvoločan način. Žrtve ebole često su iskrvarile do smrti, a IDIL je raspinjao, odsijecao glave svojim žrtvama, žive ih palio.
Ova militantna grupa, kao druge terorističe skupine koje su joj lojalne, ubile su više od 33.000 ljudi između 2002 i 2013. No, samo u Siriji između 2011. i 2016. ubijeno je više od milijun ljudi.
I kao što je ebola nestala iz fokusa tijekom prošle godine, možda u godini koja dolazi, svjetski mediji se neće baviti militantnom Islamskom državom Iraka i Levanta.
Ono što je, međutim, zabrinjavajuće jest da bi se fokus zanimanja javnosti mogao okrenuti prema posebno velikoj prijetnji koja se nadvija nad svijetom – a to je Al-Qaida koja je prilično "profitirala" od događaja u posljednjih nekoliko godina.
Kolaps "države"
Takozvana "Država", područje koje je kontrolirao IDIL, protezala se od Iraka, zapadno od Bagdada, do istočnog Alepa u Siriji. Bila je to paratvorevina sa lokalnom vlasti koju su vodili ekstremisti. Prikupljao se porez, industrija je funkcionirala, osiguravale su se granice, mir i red. Djelovao je obavještajni aparat, ali bilo je očito jedno, sve je kontrolirala "vojska".
Danas je ta "Država", po svemu sudeći, u potpunom rasulu. Na istočnom frontu koalicija iračkih šijita, kurdske pešmerge, iračka vojska, uz međunarodnu zračnu pomoć istjeruju militante IDIL-a iz Iraka.
Pod kontrolom Bagdada su i Faludža i Ramadi, a ofenziva za oslobađanje Mosula je u toku čime će IDIL ostati bez svoga "glavnoga grada".
Sirijske obrambene snage koje podržavaju Sjedinjene Američke Države, a u čijem sastavu su i kurdske snage, preuzele su veći dio teritorija od militantnog IDIL-a uzduž granice Turske i Sirije.
No, to je izazvalo reakciju Turske koja ne želi prepustiti granično područje Kurdima. U listopadu su turske snage napale grad Dabik koji nema vojni, ali ima simbolični značaj za IDIL jer su po njemu nazvali propagandni magazin na engleskom jeziku. Naime, po učenju u tom gradu se vodila bitka između islamskih vjernika i nevjernika.
Što za "geopolitičku ebolu" može imati veći značaj od kontrole grada u kojem je započela apokalipsa? Po svemu sudeći, do kraja 2017. nestati će kalifat. No, znači li to da će ekstremistički IDIL nestati?
Evolucija bolesti
Iako medijska izvješća govore o konačnoj smrti Islamske države Iraka i Levanta, nijedan ekspert kojeg smo kontaktirali za ovaj tekst, ne misli da će zauzimanje teritorija kvazidržave dovesti i do potpunog nestanka ove skupine. Razlog leži u povijesti. IDIL je i ranije bio poražen, istina pod drugim imenima, ali se uvijek vraćao na scenu mnogo opasniji nego je bio ranije.
IDIL otjelovljuje brojna strahovanja eksperata za protuterorizam i vlada raznih zemalja.
Najprije, on ima radikalniju ideologiju od prethodnika, Al-Qaide.
Drugo, moglao je kontrolirati velika područja. To je militantima omogućavalo da koriste ekonomske resurse kvazidržave kako bi hranili daleko veće ambicije.
Budući da su imali pristup naftnim poljima, uz teritorije koji su kontrolirali, objektivno su predstavljali veću opasnost od talibana koji su gospodarili Afganistanom, što je Al-Qaida iskoristila kao povod za napad na SAD 11. septembra 2001.
Treće, IDIL je uspio inspirirati pojedince širom svijeta, ili da dođu na Bliski istok i pridruže joj se, ili da izvode terorističke napade u svojim zemljama.
Slično djelovanje imala je i Al-Qaida, no novo je što je u slučaju IDIL-a veći broj simpatizera bio voljan da postane "mučenikom", a također je rasla razina nasilja.
Nasilje je poticano i preko "franšiza" IDIL-a u Egiptu i Libiji, velikim dijelovima Supsaharske Afrike i u jugoistočnoj Aziji. Istodobno su teroristi koji su položili vjernost IDIL-u izvodili napade u SAD, Francuskoj, Belgiji, Turskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj ...
Drugim riječima, IDIL je mnogo opasnija i "djelotvornija" skupina nego je Al-Qaida ikada bila. Potencijalno, to je iduća faza evolucije radikalnog i nasilnog oblika selefizma koji se razvija već desetljećima.
Ipak, stručnjaci smatraju da će Islamska država Iraka i Levanta doživjeti masivni vojni slom ove godine. No, kao i u slučaju ebole može doći do njenog naglog povratka. Primjer za to je nedavno zauzimanje drevnog sirijskog grada Palmire. To je dokaz da će ta skupina nastaviti djelovati novim sredstvima.
"Operirat će poput bandi dok ponovno ne osvoje izgubljena područja", smatra Hassan Hassan, kolumnist "Narodnih novina" u Abu Dhabiju.
I dok se IDIL urušava, ostaje kao problem jačanje Al-Qaide, ideološke konstrukcije odgovorne za najstrašniji teroristički napad na tlu SAD. Kako joj je uspjelo izbjeći sudbinu Islamske države Iraka i Levanta?
Kao i u slučaju ebole, oni koji su inficirani zarazom selefizma i džihadizma najčešće umiru brzo. Brutalnost akcija IDIL-a od njih je udaljilja sunite, prestrašene muslimane i nemuslimane koji se udružuju kako bi ih pobijedili.
Na neki čudan način izgleda da je militantni IDIL unaprijedio ciljeve same Al-Qaide. Mnogi koji ne podržavaju selefizam su pobjegli na Bliski istok, a svjetske sile se plaše da interveniraju u toj regiji. Ekstremno nasilje IDIL-a je na neki način "normaliziralo" Al-Qaidin donekle manje radikalan pristup.
"Al-Qaida, i što je još važnije – selefističko-džihadistička ideologija i pokret, se šire i to je vjerojatno najbrže rastući trend u islamu danas", smatra analitičar Kyle Orton.
Poput ebole, ali više kao AIDS, ideologija Al-Qaide se širi stanovništvom, posebno onim u Siriji. Naime, dok je masakr nad civilima koji su počinili Rusija i režim Bashara al-Assada zauzimao naslovnice svjetskih medija, a međunarodna zajednica se pokazala nemoćnom da to spriječi, pripadnici Al-Qaide su pokušali izvana probiti opsadu grada. Tako su se građanima Sirije pokazali kao jedina djelotvorna snaga spremna na rizik kako bi se zaustavilo ubijanje.
Nasser Weddady, znanstvenik i aktivista koji se suprotstavlja islamskom radikalizmu i koji je većinu života proveo u Siriji, kaže kako mnogi Sirijci u Al-Qaidi vide "spasitelje, jer je Zapad dopustio da se sve to dogodi u Siriji".
"Gdje je bila Amerika, gdje Vijeće sigurnosti UN", pita se Weddady.
On ističe da "Al-Qida nije nasamarila Sirijce".
"Ona je poput vatrogasaca koji su vam stigli u dom dok on gori. Nećete im reći da vam se skinu s leđa jer se s njima ne slažete ili ih mrzite. Svijet je, zapravo, dao poklon Al-Qaidi na srebrenom pladnju, jer branili su narod kada je to bilo potrebno", komentira Weddady.
Faysal Itani, istraživač u Atlantskom Vijeću u Centru Rafik Hariri, slaže se s ovom tvrdnjom. On kaže da teško može odgovoriti na pitanje da li raste značaj Al-Qaide, no siguran je u to da ne opada.
Facebook Forum