Peter Spiegel (Financial Times), priredila Sabina Čabaravdić
Nije se tinta ni osušila na odluci Nobelovog komiteta da nagradu za mir dodjeli Evropskoj uniji, a Brisel (Brussels) se usredotočio na posao koji najbolje radi: međusobnu borbu za nadležnost nad evropskim institucijama.
No i to je sitnica u odnosu na ono što je uslijedilo. U gradu prepunom političara, obdarenih vrlo relativnim sposobnostima, najveći je izazov odgovor na pitanje: tko će ići u Oslo da primi nagradu?
Prvi plotun ispucan je s neočekivanog položaja. Samo pola sata nakon što je odluka Nobelovog komiteta saopštena, predsjednik Evropskog parlamenta Martin Šulc (Schulz) izjavio se kako on, “zajedno s drugim institucijama EU” , raduje primitku nagrade.
To je zapalilo plamen među čelnicima, koji su se redom utrkivali u ponudama tko bi zapravo trebao putovati u Norvešku I kako treba potrošiti milion eura koji idu uz Nobela za mir. Cecilia Malmström, evropska povjerenica za unutrašnju politiku, čak je predložila da priznanje primi 27 djece, po jedno za svaku zemlju-članicu.
"Kad su Amerikanci sletili na Mjesec, napravili su veliku proslavu”, kaže jedan visoki evropski dužnosnik. “Da smo mi bili prvi na Mjesecu, umjesto slavlja, mi bismo kukali što nismo otišli na Mars!”.
Unatoč Schulzovoj ponudi, zapravo su pravi rivali za odlazak u Oslo druga dva predsjednika: Jose Manuel Barroso iz Evropske komisije i Herman Van Rompuy iz Vijeća Evrope.
Nobelov komitet nagradio je predstavnike EU, ali protokol i tradicija traži samo jednog čovjeka koji će primiti nagradu, odnosno održati govor. Tako je 2001.godine, kad su nagrađeni Ujedinjeni narodi, na svečanosti bili prisutni Kofi Annan, generalni sekretar, i Han Seung-soo, predsjednik Generalne skupštine UN-a. Ali govorio je jedino Annan.
Na redovnom doručku visokih evropskih dužnosnika, u ponedjeljak, je dogovoreno da u Oslo idu Barroso i Van Rompuy, ali nije odlučeno tko će govoriti, niti što će raditi Schulz.
Geir Lundestad, sekretar Nobelova odbora, izjavio je u Oslu kako je predložio Brusselsu da pošalje dva primatelja: jednog da preuzme nagradu, drugog da održi govor. “To bi bio najelegantniji način”, kazao je Lundestad.
Ilustracija
Ovosedmični Summit Evropske unije fokusiraće se na sopstvene institucije, odnosno buduću strukturu euro-zone. Osnova za raspravu biće izvještaj Van Rompuy-a, ali pravi će napor dužnosnici morati uložiti u pokušaj (za šta su potrošili posljednja tri mjeseca) da se jasno odredi tko će financirati sljedeći krug bakovnih zajmova euro-zone?
Kad su se sastali posljednji put, evropski su čelnici dogovorili da teret s nacionalnih vlada prebace na upravo osnovani fond, vrijedan 500 milijardi eura. Ali, prošlog mjeseca su njemački, nizozemski i finski ministri financija cijeli koncept doveli u pitanje objavom da nasljeđena imovina neće biti uključena u plan. Međutim, napominju stručnjaci, šta je poenta cijelog posla ako nisu uključeni nepovoljni krediti koji “sakate” eurozonu.
Ulice su Brusselsa preplavljene muškarcima u kiltovima. Iako je riječ o atrakciji usko povezanoj s utakmicom između Škotske i Belgije u kvalifikacijama za Nogometno preventvo svijeta u Brazilu, ipak bi se moglo, simbolički, i drugačije tumačiti. Da se armija Škota uputila u Brussels da zaustavi diskusije o budućem članstvu Škotske u EU.
Perspektivu škotske nezavisnosti, podgrijao je uspjeh flamanskih nacionalista na nedjeljnim lokalnim izborima u sjevernoj Belgiji. Prošloga mjeseca, kad su zagovornici nezavisnosti Katalonije, preplavili ulice Barselone, portparol Evropske komisije je saopštio kako bi Katalonija trebala ponovno aplicirati za članstvo u EU, ako se odvoji od Španije. Ali u utorak su članovi Komisije objavili kako će na tu temu pravno mišljenje dati kasnije. Ako im ga neko bude tražio!
Očigledno, vrijeme je za promjene u politici, jedino se ne zna jesu li eurokrati spremni za to.
