Dostupni linkovi

logo-print

Bartolović: Očito, još nam mnoge borbe predstoje


Ovotjedni dnevnik vodila je Sandra Bartolović, novinarka iz Hrvatske.

Počinila novinarstvo s predumišljajem. Osuđena na doživotnu. Milosti ne tražim, niti bih je dala. Već 25 godina gubim vrijeme vucarajući se po Saboru, Vladi, Uredu predsjednika, političkim strankama... U tom razdoblju sam radila u nekoliko dnevnih i tjednih novina i na radiju kao novinarka i urednica unutarnje politike. U posljednje tri godine – osnivačica, novinarka i urednica neprofitnog portala Forum.tm.

Doživim li ipak penziju, želim je upravo onakvu kakvu je sebi namijenila poljska nobelovka Wisława Szymborska u pjesmi "Opomena":

Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir koji ne ide a i ne stoji mi,
trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske cipele.
I pričati kako nemam para za hleb.
Kad se umorim sešću na ivičnjak,
sakupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati
alarmnu dugmad.
Vući štap uz gelendere
nadoknađivaću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cveće po tuđim baštama
gomilaću pera, olovke i druge tričarije
I početi da pljujem.
A sad još moramo paziti da nam odeća ne pokisne
Plaćati na vreme kiriju i ne psovati po ulici
Pružati dobar primer deci
pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.
A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me znaju ne budu iznenađeni
Kada odjednom ostarim i počnem u purpurno da se odevam.


Subota, 8. listopada

Danas je u Hrvatskoj državni praznik. Dan neovisnosti. Mi Hrvati tu smo vam malo zbrčkani, smušeni i pomalo nesigurni u sebe i svoju povijest pa baš i ne znamo trebamo li svoje "rođenje" slaviti 8. listopada, 30. svibnja ili 25. lipnja. Nekako kao da ne znamo što bismo sa svom tom silnom neovisnosti i državnosti koju imamo, a još nam je manje jasno kada koji dan i zašto treba obilježavati.

Zbrku je, naravno, unijela politika mijenjanjem odluka o datumima i državnim praznicima. Nikada zato u nas o tim danima nema velikih parada, manifestacija, svečanosti, tek pokoja izvješena zastava. Čak je i državna politika praktički odustala od obilježavanja Dana neovisnosti na velika zvona. Tek skromni polusatni prijem u parlamentu sa sasušenim kanapeima i patetičnim govorancijama o hrvatskom "čojstvu i junaštvu".

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija


Neovisnost, samostalnost i državnost ostavljamo za gordo busanje u hrabra hrvatska prsa kada se treba iživljavati nad manjinama i ugroženima svake vrste.

Građaninu običnom ove je godine ostala tek žal što je državni praznik pao u subotu, a ne negdje usred radnog tjedna pa se uobičajenim spajanjem praznika i vikenda nije mogao izaranžirati "produženi vikend", u čemu smo svjetski šampioni. 'Ajde, bar u nečemu da smo najbolji.

Nedjelja, 9. listopada

Nije ni nas zaobišao intenzivni konzervativni prodor u društvo što već neko vrijeme žestoko hara Europom. Štoviše, kod nas je na djelu nesmiljena klerikalizacija društva do te mjere da postaje sve teže govoriti o Hrvatskoj kao sekularnoj državi.

Hoćeš mediji, hoćeš školstvo, hoćeš zdravstvo, hoćeš svećenike koji posvećuju ministarstva i Ured predsjednice, hoćeš neskrivene poruke s oltara za koga glasati na izborima, hoćeš ministre koji novinare na press-konferencijama pozdravljaju s "Hvaljen Isus!", i još predugi niz situacija iz kojih je jasno da je ovdje prilično teško osjećati se ugodno i opušteno.

I baš kad pomisliš da bi novi mandatar Andrej Plenković, umjereni, proeuropski, moderni konzervativac mogao smiriti uzavrele ideološke strasti, eto ti Bože Petrova, budućeg predsjednika Sabora, kojega ćemo ustoličiti u petak. Komentirajući najnoviju modu molitvenih skupina pred bolnicama koje mole protiv pobačaja, neki čak organiziraju i prave "sačekuše" kada doznaju da neka žena ima zakazan termin za prekid trudnoće, nesretni Petrov, inače psihijatar, ovako će reći: "Imaju pravo moliti pred bolnicama. Smeta li meni gay parada?".

Božo Petrov: Smeta li meni gay parada?

Božo Petrov: Smeta li meni gay parada?


Tako, eto, saznasmo da budući šef parlamenta u istu ravan stavlja one koji se bore protiv nečijeg prava, kao što je pravo žene na izbor, i one koji se bore za nečije pravo, da pripadnici LGBT zajednice budu ravnopravni i nediskriminirani građani ovog društva. I to će nam biti, po ustavnoj hijerarhiji, drugi čovjek u državi? Očito, još nam mnoge borbe predstoje...

Ponedjeljak, 10. listopada

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković predsjednici Republike odnio je 91 potpis izabranih zastupnika i dobio mandat za sastavljanje 14. Vlade RH. HDZ-ov junior partner opet će biti Most, a riječ je o istim strankama čija je Vlada ljetos neslavno propala za manje od sedam mjeseci. Mnogi danas, vjerojatno iz očaja, vjeruju da će Plenković donijeti radikalan zaokret u odnosu na tu sramotnu Vladu.

Ima i nas koji s oprezom iščekujemo ministarska imena, koje Plenković još uvijek drži iza sedam brava. Jer, koga su zmije grizle, taj se i guštera boji. A u prethodnoj Vladi bilo je svakojaka nakaradnog svijeta, od ministara koji su pokretali registar izdajnika, filoustaških povijesnih revizionista koji su naumili pogušiti neovisne medije, onih koji su nakanili u potpunosti privatizirati, odnosno amerikanizirati zdravstvo, ili onih s portfeljom od nekoliko milijardi kuna koji su izjavljivali da nemaju pojma kako se puni proračun, ali "imaju vremena čitav mandat da to nauče".

Uostalom, cijela je Vlada hrabro odšutjela marš pet tisuća neonacista zagrebačkim ulicama, predvođen potpredsjednikom Sabora, koji su pod prozorima Agencije za elektroničke medije skandirali ustaški pozdrav "Za dom spremni". Pamtimo još i poruke vladajućih, prvenstveno nacionalnim, ali i svim ostalim manjinama, da se "isele ako se u Hrvatskoj osjećaju ugroženo", ili neuvijene prijetnje ministra kulture i predsjednice države novinarima neka paze što govore i pišu.

Moja sloboda ne smije ograničavati tuđu i obrnuto. To u dosadašnjoj Vladi nisu shvaćali. Hoćemo li s novom Vladom imati više sreće, ubrzo ćemo saznati. Inače ćemo ponovno morati krenuti u osvajanje prostora slobode za koju smo mislili da je već dugo imamo.

Utorak, 11. listopada

Prvi potez uskoro, nadamo se, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, povjesničara, točnije povijesnog revizonista kojemu je "antifašizam floskula", "hrvatska najveća nacionalna tragedija poraz 1945. godine", a ustaše "mučenici, žrtve i šehidi", samo dan nakon što je stupio na dužnost bio je ukidanje sufinanciranja neprofitnih medija. Riječ je o mizernim sredstvima, ali pomagalo je da se koliko-toliko održi i profesionalno i materijalno devastirana medijska scena u Hrvatskoj.

Mi smo za njega, kao i ostali kulturnjaci i umjetnici koji potpadaju pod njegov resor, komunjare, srbofili, jugonostalgičari, mrzitelji svega hrvatskog, "medijski sveprisutni sveznadari", "uvijek isti verbalni zlostavljači i ljevičarski 'doktori opće prakse'", "agitprop", "pokretni prijeki sud", "subverzivni diverzanti na državni proračun"... Optuženi smo za klijentelizam, a upravo su neprofitni mediji bili najkritičniji prema Vladi koja je raspisavala natječaje za njihovo sufinanciranje.

Zlatko Hasanbegović

Zlatko Hasanbegović


Rezultat njegova ideološka obračuna sa svima nama, osim sramote koja je Hrvatsku zadesila u međunarodnim krugovima, je 280 novinara koji su od 1. listopada bez sredstava za život. Zato današnji prekratki dan prolazi u sastancima, pisanju prijava za brojne natječaje, osmišljavanju crowdfunding kampanje. I mnogi su još takvi dani pred nama. Jer ne možeš živjeti od tapšanja po ramenu i laudama da su neprofitni mediji oaza dobrog novinarstva.

Ali, ne žalimo se. Ipak smo mi prekaljeni prekarni profesionalci. Ničija nas ideološka zaslijepljenost ni politička odmazda ne može ugasiti. Možda se napokon u ovoj zemlji počne razumijevati, a ponajprije u političkim krugovima, da je novinarstvo ono zbog čega se netko ljuti, a sve ostalo je PR.

Srijeda, 12. listopada

Ekstremni desničari i radikali okupljeni u kojekakve braniteljske udruge opet su počeli orgijati. Ovoga puta meta njihovih prijetnji je sam mandatar i vladajući HDZ, kojemu su te udruge inače neformalno militantno krilo. Novi, umjereno konzervativni HDZ što ga Plenković pokušava ustrojiti nije im dovoljno desno, ekstremno, radikalno, šovinističko, nacionalističko, diskriminatorno po njihovu "rafiniranu" ukusu pa poručuju mandataru da se ne usudi za ministra kulture imenovati nikoga drugoga osim dosadašnjeg proustaški raspoloženog Hasanbegovića. A tu ćemo tužnu i štetnu pojavu pamtiti po tome što je u pola godine mandata u kulturi, umjetnosti i medijima uspio uništiti sve što je stigao.

Čudo jedno kako je nakupina samoproglašenih jedinih ispravnih Hrvata, kojima su omiljene demokratske metode iznošenje plinskih boca na ceste kako bi zastrašili svoje neistomišljenike, odjednom živo zainteresirana za kulturu. U promilima se među tim samozvanim djeliteljima pravde i tumačima istine može naći onih koji su ikada ušli u kino, još manje kazalište, poslušali operu, možda odgledali kakav balet ili tek – pročitali knjigu.

Nije bez osnova ni sumnja da neki od njih ne znaju ni sva slova. Ali su zato vrhovni arbitri za izbor ministra kulture kada su vidjeli da na to mjesto može dospjeti i ustaški apologet. Eto, tako vam nekako izgleda evolucija na hrvatski način. Ili kako je to još davno Krleža zavapio: "Sačuvaj me, Bože, hrvatske kulture..."

Četvrtak, 13. listopada

Večeras na premijeri TV-serije "Novine" Dalibora Matanića i Ivice Đikića, kojoj je dugo prijetila opasnost da završi u nekom bunkeru na HTV-u jer brutalno razotkriva devijantno hrvatsko društvo. Navodno uskoro ipak kreće na malim ekranima. Za neke je riječ o žestokoj provokaciji jer bez milosti razotkriva konglomerat politike, medija, kriminala, prljavog biznisa, Crkve, seksa, po uzoru na proslavljenju televizijsku seriju "Žica".

(Trailer TV serije "Novine", Youtube)

Dvojac koji potpisuje "Novine" jamstvo su vrhunskog sadržaja, a liberalna javnost zabavlja se pitanjem hoće li dežurni čuvari morala i ćudoređa na javnoj televiziji otrpjeti prikazivanje dulje od prve epizode, pogotovo ako se netko od moćnika prepozna u nekom od likova. Dobra zabava svakako nam je zagarantirana, bilo da seriju skinu s malog ekrana odmah nakon prve epizode, bilo da prikažu svih 12. Brzo ćemo saznati čija majka crnu vunu prede...

Petak, 14. listopada

Evo nam se danas konstituira deveti saziv parlamenta. Ima nas nekoliko "veterana", saborskih izvjestitelja, koji smo sve dosadašnje mandate preturili preko leđa i svakakvog se svijeta nagledali, i vjerojatno smo već zavedeni pod sitni inventar Sabora, negdje na popisu između stolica, tepiha, fotokopirki i zavjesa.

Uglavnom, kroz sve te sazive malo je zastupnika prošlo s kojima pristojnog čovjeka ne bi bilo sram biti viđen u društvu. Pri kraju svakog saziva u novinarskoj sobi jednoglasno zaključimo kako je "ovo bio najgori mandat do sada". I, naravno, grdno se prevarimo, jer dođu još samo gori i luđi pa plačemo za onima prethodnima. Već mi je sada slabo kada vidim tko nam je ušao u novi parlament.

Ali, evo, za kraj, bit ću pristojna i politički korektna pa neću reći da sam pesimist po pitanju (mahom potkapacitiranih) ljudi koji će nam krojiti gaće iduće četiri godine. Za sada ću se zadržati na stavu da sam dobro obaviješteni optimist. S velikim i ozbiljnim izgledima da već na idućem prolaznom vremenu moja ocjena zapadne u duboku političku nekorektnost.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG