Robert Cooper, britanski diplomata i dugogogdišnji član Evropskog savjeta za vanjske poslove, bio je uključen u različitim fazama u pregovore između Beograda i Prištine.
Sa Cooperom je u Briselu o dijalogu i sporazumu Beograda i Prištine kao i izgledima Srbije za dobijanje datuma za početak pregovora razgovarao dopisnik RSE iz Brisela.
Cooper: To je hipotetičko pitanje. Mnoge stvari u svijetu mogle bi biti drugačije. Međutim, velika je stvar što je došlo do sporazuma. Pogledajte kakav je situacija bila prije nekoliko godina ili samo prije godinu dana. Da ste me tada pitali da li je moguće postići dogovor, rekao bih vam vjerovatno da nije. Prema tome, ja sam sada s razlogom optimista i ovaj dogovor je veliki uspjeh.
Cooper: U primjeni će biti važne tehničke ekspertize, Evropska unija tu može pomoći. Obje vlade zaslužuju čestitke na tome kako se odnose prema primjeni sporazuma. U ranijim fazama pregovora implementacija je bila slaba strana. Do značajne razlike došlo je nakon dolaska nove vlasti u Beogradu. Postići sporazum je jedna stvar, ali do stvarne promjene može doći tek s njegovom primjenom i tek se kroz tu primjenu stvara povjerenje. Ljudi će povjerovati u taj sporazum tek kada vide praktične rezultate. Ne možemo reći da je primjena važnija od samog sporazuma, ali sporazum bez primjene ne znači mnogo. Možemo li mi pomoći? Da, možemo pomoći finansijski ali možemo i posredovati oko detalja koji nisu precizirani sporazumom. I to je jedan pozitivan aspekt ove cijele stvari.
Cooper: Izazova će biti mnogo. Svaki korak u implementaciji će biti težak. Ništa se neće događati automatski i svaki korak će tražiti velike napore od obje strane. Možda je najveći izazov uvjeriti ljude na sjeveru Kosova da je ovaj sporazum u njihovom interesu. Prihvatanje sporazuma u parlamentima obje zemlje je bilo impresivno, ali mislim da ljudi na sjeveru nisu uvjereni da je ovo za njih dobro, ali se nadam da će se taj stav promijeniti jer život kakav su imali posljednjih deset ili 15 godina, nije bio lagan. Vrijeme je da tome dođe kraj.
Cooper: Pitanje struje i telekoma je dobro prodiskutovano – ali sigurno ima detalja oko kojih se još moraju postići kompromisi. Svi sada već znaju šta su najbolja rješenja. Ova pitanja su uvijek i tehnička i politička. Ona su politička jer neko mora donijeti odluku i tiču se nekih beneficija, ali u suštini su to tehnička pitanja. Tu je i pitanje organizacije struktura vlasti.
Cooper: Pa, jun je blizu i treba uraditi još neke stvari ali na osnovu onoga što se uradilo do sada bilo bi ludo da sve ovo sto je urađeno ne bude zaključeno. Tako da ako bih se trebao kladiti onda bih uložio svoje novce na dobijanje datuma.
Cooper: Pa, ne znam. očigledno da će do toga proći dosta vremena i više od bilo čega drugog to zavisi od njih samih. To pitanje zavisi od toga koliko će brzo oni djelovati. Ono što možemo reći je što prije to bolje i što prije počnete to bolje. Tendencija je da kada preduzmete velike korake da odahnete sa olakšanjem i onda kolabirate ili se osjećate mamurno jer nakon žurke svi se se osjećaju loše i ništa ne rade neko vrijeme. To bi u stvari bila pogrešna reakcija i ne zaboravite: što prije počnete prije ćete i završiti. Počnite sa težim stvarima i završite ih brzo i brzo ćete osjtetiti korist od toga. Ne bih želio predviđati i mislim da su neke procjene suvise pesimistične. Ako se zaista počnu baviti usvajanjem zakona i primjenom reformi onda će dobiti i veliku pomoć EU za to.
Cooper: Vjerovatno je bilo slučajeva gdje su stvari mogle biti jasnije ali mislim da su tekstovi bili prilično jasni tako da se ne slažem. Mislim da je svima bilo jasno o čemu su se dogovorili. Mislim da je nakon dogovora uslijedila i implementacija i tu nije bilo nikakvih nejasnoća.
Možda bih mogao reći nekoliko drugih stvari i vratiti se na početak. Mislim da je ovo bilo veoma značajno, međunarodni ugovori o teškim problemima kao što je ovaj nisu nešto što se dešava svaki dan. Razmislite da li je u zadnjih deset godine bio neki sličan dogovor i mislim da nećete naći mnogo primjera.
Drugo, mislim da ljudi (koji su bilji uključeni u pregovore) zaslužuju da im se oda priznanje. Ja ne znam nikoga drugog na Kosovu, osim Hašima Tačija, koji je imao hrabrosti da ovo uradi uprkos ogromnoj opoziciji.
Nas su gađali paradajzom a ja mislim da se on politički borio sa mnogm većim problemom nego što je paradajz. Mislim da je i premijer Srbije, gospodin Dačić, također pokazao veliki nivo pragmatizma i inteligencije i jednu vrstu realističnog patriotizma. Mislim da su oni zaslužili veliko priznanje kao i moj bivši šef, Catherine Ashton. Ona je također napravila veliki posao i možda niko to nije očekivao.
Cooper: Ovakve stvari se odvijaju po fazama. Prvi ključni momenat je bio sam početak procesa i treba odati priznanje Borisu Tadiću za to. Da nije počelo, da se ljudi nisu navikli na tehničku fazu, da se nisu navikli da razgovaraju jedni sa drugima i da se nisu navikli na ideju da dogovor može biti postignut i čak i primjenjen ovo sve se ne bi dogodilo. Sljedeća faza jer dolazak nove vlade i to je također bila nova mogućnost jer su ljudi imali svježiji pogled na stvari. Rezultat uključavanje i nove i stare vlade je da je čitav politički spektar u Srbiji ovo podržavao.
Mislim da sa srpske strane premije Ivica Dačić zaslužuje puno priznanje. Bio je jako koristan i u prvom dijelu kada je situacija postala malo teža i kada smo se obratili njemu iako nije bio direktno uključen. S kosovske strane, Hašim Tači je uvijek bio ključni protagonist i uvijek je morao prevazilaziti visoki novi domaće opozicije.
Ja sam napustio pozornicu u pravom momentu jer je trebalo preći na viši nivo. Ja sam uvijek skeptičan po pitanju termina tehnički jer je sve političko. Druga faza je bila politička sa velikim P i jedini ljudi koji su se mogli uhvatiti u koštac sa tim pitanjima su bili oni na vrhu vlade.
Tako da je način na koji je Cathy Ashton vodila dijalog, na jedan ličan način sa samo njih troje u sobi, bio pravi način da se to uradi.
Sa Cooperom je u Briselu o dijalogu i sporazumu Beograda i Prištine kao i izgledima Srbije za dobijanje datuma za početak pregovora razgovarao dopisnik RSE iz Brisela.
RSE: Sta je sada vaše mišljenje o sporazumu Beograda i Prištine? Da li je nešto moglo biti urađeno na drugi način?
Cooper: To je hipotetičko pitanje. Mnoge stvari u svijetu mogle bi biti drugačije. Međutim, velika je stvar što je došlo do sporazuma. Pogledajte kakav je situacija bila prije nekoliko godina ili samo prije godinu dana. Da ste me tada pitali da li je moguće postići dogovor, rekao bih vam vjerovatno da nije. Prema tome, ja sam sada s razlogom optimista i ovaj dogovor je veliki uspjeh.
RSE: Na koji način EU može pomoći u implementaciji sporazuma?
Cooper: U primjeni će biti važne tehničke ekspertize, Evropska unija tu može pomoći. Obje vlade zaslužuju čestitke na tome kako se odnose prema primjeni sporazuma. U ranijim fazama pregovora implementacija je bila slaba strana. Do značajne razlike došlo je nakon dolaska nove vlasti u Beogradu. Postići sporazum je jedna stvar, ali do stvarne promjene može doći tek s njegovom primjenom i tek se kroz tu primjenu stvara povjerenje. Ljudi će povjerovati u taj sporazum tek kada vide praktične rezultate. Ne možemo reći da je primjena važnija od samog sporazuma, ali sporazum bez primjene ne znači mnogo. Možemo li mi pomoći? Da, možemo pomoći finansijski ali možemo i posredovati oko detalja koji nisu precizirani sporazumom. I to je jedan pozitivan aspekt ove cijele stvari.
RSE: Šta mislite da su osnovne prepreke, izazovi narednog perioda?
Cooper: Izazova će biti mnogo. Svaki korak u implementaciji će biti težak. Ništa se neće događati automatski i svaki korak će tražiti velike napore od obje strane. Možda je najveći izazov uvjeriti ljude na sjeveru Kosova da je ovaj sporazum u njihovom interesu. Prihvatanje sporazuma u parlamentima obje zemlje je bilo impresivno, ali mislim da ljudi na sjeveru nisu uvjereni da je ovo za njih dobro, ali se nadam da će se taj stav promijeniti jer život kakav su imali posljednjih deset ili 15 godina, nije bio lagan. Vrijeme je da tome dođe kraj.
RSE: Vi ste posredovali u tehničkom dijalogu kada je bilo rijeci o električnoj energiji i o telekomu. Da li su to pitanja o kojima će se ponovo raspravljati, kako vidite narednu rundu pregovora?
Cooper: Pitanje struje i telekoma je dobro prodiskutovano – ali sigurno ima detalja oko kojih se još moraju postići kompromisi. Svi sada već znaju šta su najbolja rješenja. Ova pitanja su uvijek i tehnička i politička. Ona su politička jer neko mora donijeti odluku i tiču se nekih beneficija, ali u suštini su to tehnička pitanja. Tu je i pitanje organizacije struktura vlasti.
RSE: Da li mislite da će Srbija u junu dobiti datum za početak pregovora?
Cooper: Pa, jun je blizu i treba uraditi još neke stvari ali na osnovu onoga što se uradilo do sada bilo bi ludo da sve ovo sto je urađeno ne bude zaključeno. Tako da ako bih se trebao kladiti onda bih uložio svoje novce na dobijanje datuma.
RSE: Ako dobije datum, kada mislite da bi se Srbija mogla pridružiti EU?
Cooper: Pa, ne znam. očigledno da će do toga proći dosta vremena i više od bilo čega drugog to zavisi od njih samih. To pitanje zavisi od toga koliko će brzo oni djelovati. Ono što možemo reći je što prije to bolje i što prije počnete to bolje. Tendencija je da kada preduzmete velike korake da odahnete sa olakšanjem i onda kolabirate ili se osjećate mamurno jer nakon žurke svi se se osjećaju loše i ništa ne rade neko vrijeme. To bi u stvari bila pogrešna reakcija i ne zaboravite: što prije počnete prije ćete i završiti. Počnite sa težim stvarima i završite ih brzo i brzo ćete osjtetiti korist od toga. Ne bih želio predviđati i mislim da su neke procjene suvise pesimistične. Ako se zaista počnu baviti usvajanjem zakona i primjenom reformi onda će dobiti i veliku pomoć EU za to.
RSE: Neki analitičari su kritikovali dijalog tokom tehničke faze kada ste vi predsjedavali ali i nakon toga zbog uopštenosti, također i da su tekstovi sporazuma bili uopšteni. Da li je to bilo urađeno s namjerom?
Cooper: Vjerovatno je bilo slučajeva gdje su stvari mogle biti jasnije ali mislim da su tekstovi bili prilično jasni tako da se ne slažem. Mislim da je svima bilo jasno o čemu su se dogovorili. Mislim da je nakon dogovora uslijedila i implementacija i tu nije bilo nikakvih nejasnoća.
Možda bih mogao reći nekoliko drugih stvari i vratiti se na početak. Mislim da je ovo bilo veoma značajno, međunarodni ugovori o teškim problemima kao što je ovaj nisu nešto što se dešava svaki dan. Razmislite da li je u zadnjih deset godine bio neki sličan dogovor i mislim da nećete naći mnogo primjera.
Drugo, mislim da ljudi (koji su bilji uključeni u pregovore) zaslužuju da im se oda priznanje. Ja ne znam nikoga drugog na Kosovu, osim Hašima Tačija, koji je imao hrabrosti da ovo uradi uprkos ogromnoj opoziciji.
Nas su gađali paradajzom a ja mislim da se on politički borio sa mnogm većim problemom nego što je paradajz. Mislim da je i premijer Srbije, gospodin Dačić, također pokazao veliki nivo pragmatizma i inteligencije i jednu vrstu realističnog patriotizma. Mislim da su oni zaslužili veliko priznanje kao i moj bivši šef, Catherine Ashton. Ona je također napravila veliki posao i možda niko to nije očekivao.
RSE: To je i moje zadnje pitanje. Kako se došlo do tog prelomnog trenutka jer smo imali devet rundi tehničkog dijaloga i deset razgovora sa gospođom Ashton? Činilo se u jednom momentu da smo u slijepoj ulici. Šta je dovelo do tog prijelomnog momenta?
Cooper: Ovakve stvari se odvijaju po fazama. Prvi ključni momenat je bio sam početak procesa i treba odati priznanje Borisu Tadiću za to. Da nije počelo, da se ljudi nisu navikli na tehničku fazu, da se nisu navikli da razgovaraju jedni sa drugima i da se nisu navikli na ideju da dogovor može biti postignut i čak i primjenjen ovo sve se ne bi dogodilo. Sljedeća faza jer dolazak nove vlade i to je također bila nova mogućnost jer su ljudi imali svježiji pogled na stvari. Rezultat uključavanje i nove i stare vlade je da je čitav politički spektar u Srbiji ovo podržavao.
Mislim da sa srpske strane premije Ivica Dačić zaslužuje puno priznanje. Bio je jako koristan i u prvom dijelu kada je situacija postala malo teža i kada smo se obratili njemu iako nije bio direktno uključen. S kosovske strane, Hašim Tači je uvijek bio ključni protagonist i uvijek je morao prevazilaziti visoki novi domaće opozicije.
Ja sam napustio pozornicu u pravom momentu jer je trebalo preći na viši nivo. Ja sam uvijek skeptičan po pitanju termina tehnički jer je sve političko. Druga faza je bila politička sa velikim P i jedini ljudi koji su se mogli uhvatiti u koštac sa tim pitanjima su bili oni na vrhu vlade.
Tako da je način na koji je Cathy Ashton vodila dijalog, na jedan ličan način sa samo njih troje u sobi, bio pravi način da se to uradi.
