Dostupni linkovi

logo-print
U Bosni i Hercegovini jedinstveni su u ocjeni kako je Protokol o saradnji u progonu osumnjičenih za ratne zločine sa Srbijom nastao pod velikim pritiskom Evropske unije, koja vjeruje da će njime biti ubrzana suđenja za ratne zločine i obezbijeđena pravda za žrtve.

No, za predstavnike nevladinog sektora u BiH, ništa od toga neće biti provedeno u djelo.

Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, Pravda i pomirenje”.

“Šta Bosna i Hercegovina gubi? Gubi mogućnost da procesuira ogroman broj ratnih zločinaca koji se kriju iza dvojnog državljanstva i žive u Beogradu, a po tom Sporazumu, Tužilaštvo BiH biće pretvoreno u tehnički servis i moraće da dostavlja dokumentaciju Beogradu. I Beograd to treba da radi obrnuto, ali Beograd nema nikakvu dokumentaciju o zločinima koji su se dogodili na području ove države”, naglašava Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, Pravda i pomirenje”.

Potpisivanju protokola, više od godinu dana protivila su se udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe” kaže da je udruženje dalo podršku potpisivanju, ali da i dalje postoji bojazan da će se bh. tužilaštvo staviti u podređen položaj u odnosu na srbijansko. Ona vjeruje da su moguće i politizacije slučajeva.

“Više ne vjerujem ni našim sudijama, ne vjerujem ni našim tužiocima, jer ovo sve sporo ide. Ali, šta će majke koje umiru, koje željno čekaju, kao i ja, da pronađu kosti svoje djece, da zločinci odgovaraju za zločine, ako politika bude nastavila da se vodi, kao što se vodi”, poručuje Subašić

Najveće razočaranje, kako navodi Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode, je što oni koji su zločin počinili neće odgovarati tamo gdje je zločin i počinjen.

“Opet ćemo se vrtiti u jednom đavoljem krugu i mislim da žrtve ovdje neće doživjeti satisfakciju i da neće biti zadovoljenja pravde”, navodi Memišević

Jurišić, Ganić, Divjak

Jedini, kako sada stvari stoje, koji se stavio u odbranu protokola o saradnji je Bariša Čolak, ministar pravde BiH. Prema njegovim riječima, potpisivanje je jedini način da se riješe pitanja ratnih zločina.

“Jedini je način razmjena informacija i na taj način da više ne dolazimo u poziciju da susjedi raspisuju tjeralice za građanima Bosne i Hercegovine i obrnuto, nego jednostavno da se ti postupci ubrzano rješavaju i da konačno u nekakvom razumnom roku, stavimo točku na to jedno razdoblje”, ističe Čolak.

Čolak priznaje kako protokol ne sadrži izručenje osoba za ratne zločine, ali i da ima posebnu klauzulu kojom garantuje da će se u svakom posebnom slučaju konsultovati žrtve. Upravo ta činjenica, kako upozorava Denis Džidić, iz Balkanske istraživačke mreže, mogla bi biti veliki problem, jer će biti teško uvjeriti žrtve i svjedoke da pristanu na razmjenu podataka.

“Prema novom tekstu Protokola, ukoliko žrtve ne pristanu da se jedan predmet prebaci iz Bosne i Hercegovine u Srbiju, on i neće biti prebačen. Poznato nam je da postoje značajne rezerve žrtava prema srbijanskom pravosuđu, tako da će to biti jedan veliki zadatak tužilaštava u obje zemljeda izgrade povjerenje”, kaže Džidić.

Alić dodaje:

“Da će biti problematično pokazuje taj Sporazum kojeg Srbija sa Hrvatskom ima pet, šest godina, pa opet je prije tri mjeseca Vukčević napisao optužnicu protiv Šeksa i i poslao je u Zagreb. Dakle, nije postupio po Sporazumu. Njemu trebaju političke igre, njemu i njegovim mentorima u Beogradu. Suština problema je u sljedećem. Ne može Vukćević uraditi ništa ukoliko žrtve u Bosni i Hercegovini, a bez njih nema ni jednog kvalitetnog sudskog procesa, odbiju da svjedoče, odbiju da daju izjave za potrebe Vukčevića, što su već nagovijestile. Tako da će taj papir biti jedan u nizu papira koji će biti u ladicama, govoriti o spremnosti Beograda na njegovom evropskom putu, a u suštini, žrtve neće ništa dobiti, a za zločince, to je dobro, još uvijek mogu da se kriju.”

Po nalogu srbijanskog tužilaštva, Ejup Ganić, nekadašnji član Predsjedništva BiH uhapšen je u Londonu 2010. godine, zbog slučaja Dobrovoljačka.

Na zahtjev Srbije, istim povodom, 2011. godine uhapšen je i nekadašnji general Armije BiH Jovan Divjak, a na beogradskom aerodromu 2007., zbog slučaja Tuzlanska kolona, uhapšen je Ilija Jurišić. Inače, srbijansko tužilaštvo trenutno vodi istragu u oko 20-tak predmeta koji se odnose na zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.

Tužilaštvo BiH istražuje 648 slučajeva, a između dva tužilaštava do sada je razmijenjeno svega devet predmeta.
  • 16x9 Image

    Dženana Karabegović

    Diplomirani žurnalista. Od 1999. prelazi iz Tuzle u Sarajevo, gdje u bh. dopisništvu RSE počinje raditi kao novinarka. Obrađuje političke teme, uređuje i vodi radijske emisije i urednica je magazina TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG