Kako je ova poruka Pape Benedikt XVI za zbližavanje crkava primljena u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i samoj Srbiji?
Bez obzira što poziv Pape Benedikta XVI na jedinstvo sa pravoslavnim hrišćanima ne predstavlja novinu u odnosu na trenutna opredeljenja katoličke crkve, papine reči dočekane su u okviru Srpske Pravoslavne crkve sa blagonaklonošću. Ni jedno od zvaničnih tela Srpske Pravoslavne crkve, još uvek se nije oglasilo nakon papinog zagovaranja, ujedinjenja dve crkve ali proto-đakon Ljubomir Ranković kaže za naš program, da takve poruke Vatikana ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim:
''Svaka reč koja poziva na jedinstvo, imponuje i svakoga čoveka i hrišćanina raduje. Osobito kada je ta reč iz usta onih koji su najpozvaniji da pozivaju na jedinstvo i samo jedinstvo treba da bude njihova misija u ovome svetu ovde. Tako da poziv pape Benedikta ukoliko je iskren, a verujem da jeste, svakako da će obradovati sve hrišćane. I mora se znati da je veliki hendikep hrišćanstva ta užasna razjedinjenost: na zapadnu, istočnu crkvu, rimokatoličku i pravoslavnu.''
No svaki put kada iz Vatikana stižu pozivi za jedinstvo hrišćana, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi se čuju odobravanja uz rezerve. Ako su te želje za prevladavanje hiljadugodišnjeg raskola zaista iskrene, da li najnoviji papin poziv za jedinstvo sa pravoslavnim hrišćanima ostavlja mesto za bilo kakve sumnje u te težnje, upitali smo nadbiskupa beogradskog Stanislava Hočevara:
'' Ne smemo i ne treba imati nikakve sumnje da su te papine reči sasvim iskrene. Da je to sasvim iskreno vidi se iz toga da je sve što je rekao biblijski, teološko utemeljio i argumentirao. Ko god bih u tome posumnjao, bio bih zaista neodgovoran, jer on je, po svom karakteru, krajnje otvoren i krajnje iskren čovek.''
Nema nikakvih dilema da u okviru Srpske pravoslavne crkve i dalje postoje krugovi koji gaje izvesne rezerve prema zbližavanju sa Katoličkom crkvom. Sociolog religije Slobodan Karanović:
''Otpora je i bilo i biće ih, ali mislim da srž i suština Srpske pravoslavne crkve da je opredeljena na saradnju.''
Takvo opredeljenje većinskog dela Srpske pravoslavne crkve potvrđuje i proto-đakon Ljuba Ranković.
''Mislim da svi zajedno treba da radimo na jedinstvu, osobito u ovom vremenu kada se ceo svet ujedinjuje i ta tako zvana globalizacija Evrope je težnja čoveka danas ka jedinstvu. Crkva bi u tome trebala da prednjači i da bude nosilac te saborne ideje u celom svetu, prvenstveno u Evropi. Pre svega, raduje me taj poziv na jedinstvo i mislim da to treba da bude prioritetni zadatak i svakog sveštenika i svakog hrišćanina: put ka jedinstvu.''
*****
Kako Katolička crkva u Hrvatskoj gleda na inicijativu Pape Benedikta XVI o ujedinjenju crkava. Da li će inicijativa, koja u vrhu Katoličke crkve postoji od Drugog vatikanskog koncila, naići i na plodno tlo i među nižim svećenstvom i među vjernicima.
Vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj podržava inicijativu Pape Benedikta XVI, kaže za naš radio Antun Šuljić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije:
''Katolička crkva u Hrvatskoj pozdravlja i daljnje jačanje i želje i ovoga Pape da se dođe do crkvenoga jedinstva. Nama je naravno u interesu i ovdje i u našem evropskom bazenu, da se ti odnosi i poboljšaju i, ako je moguće, da se što pre dođe do jedinstva. Naime, jedinstvo je znak vjernosti Isusu Kristu. Postoje inicijative, osim onih službenih, postoje i one ne službene inicijative koje pridonose tome ozračju. Ozračju naravno da ujedinjeni možemo više, a to Papa vrlo dobro vidi sa svoje pozicije i mi ovdje osjećamo na terenu da možemo pridonjeti tome jedinstvu na način da i formalno i neformalno tražimo jedni druge.''
Međutim, don Ivan Grubišić, sociolog i splitski svećenik ističe da mu se čini da je dijalog među religijama i ekumenizam više stvar razvoja građanskog društva, nego shvaćanja unutar same crkve da su nužne promjene:
''Mentalni sklop kojim je vjećina klera odgojena jeste isključivost prava na istinu koja je formirana i u Katoličkoj crkvi, a i u drugim crkvama, tako da će pomak ići prema nižem kleru vrlo teško, jer su oni educirani u istinitost svoga konvencionalnog učenja. Ja smatram da su crkve prisiljene u formiranju građanskog društva, kao plurarnog na ekumenizam i međureligijski dijalog, ali da unutar njih, osim kod pojedinaca, to još nije sazrelo. Pa me se doima da je u modi govor o ekumenizmu i govor o međureligijskom dijalogu, jer to traži vrijeme i razvoj građanskog društva, ali da nije sazrelo vrijeme kod većine u hijerarhiji crkve.''
Kako će papina inicijativa biti prihvaćena među vjernicima i nižim klerom u područjima Hrvatske koji su bili pogođeni ratnim događanjima. Antun Šuljić:
''Treba uvažavati, naravno, svačiju bol i uvijek vrlo pažljivo se odnositi prema njoj. Međutim, vjera preskače te zidove koji katkada ostavljaju duboke tragove u savjestima. Međutim, tražiti zajedništvo u vjeri i izdizati se iz onoga što je traumatično i bolno iz povjesti, mislim da je zadatak svakog istinskog vjernika. I u tom pogledu vjerskih vođa naravno.''
Don Ivan Grubišić upozorava:
''Te istine ovim područjima su bile konfesionalno i nacionalno etnički određene i mi još ne možemo voditi jedan miran dijalog, civilizacijski dijalog o našem Drugom svjetskom ratu i dijalog o Domovinskom ratu, na žalost. I tu ćemo još čekati, ni crkve koje su u ratu bile opredijeljene za pravo, svaka unutar svoga etničkog korpusa, vidite da nema nikakvog stvarnog pomaka, nego se samo o tome govori da se dobije na vremenu i da se dobije dojam kako smo mi za pluralizam u crkvi i za jedan razgovor dijalog. I tako, biće vrlo teško.''
Bez obzira što poziv Pape Benedikta XVI na jedinstvo sa pravoslavnim hrišćanima ne predstavlja novinu u odnosu na trenutna opredeljenja katoličke crkve, papine reči dočekane su u okviru Srpske Pravoslavne crkve sa blagonaklonošću. Ni jedno od zvaničnih tela Srpske Pravoslavne crkve, još uvek se nije oglasilo nakon papinog zagovaranja, ujedinjenja dve crkve ali proto-đakon Ljubomir Ranković kaže za naš program, da takve poruke Vatikana ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim:
''Svaka reč koja poziva na jedinstvo, imponuje i svakoga čoveka i hrišćanina raduje. Osobito kada je ta reč iz usta onih koji su najpozvaniji da pozivaju na jedinstvo i samo jedinstvo treba da bude njihova misija u ovome svetu ovde. Tako da poziv pape Benedikta ukoliko je iskren, a verujem da jeste, svakako da će obradovati sve hrišćane. I mora se znati da je veliki hendikep hrišćanstva ta užasna razjedinjenost: na zapadnu, istočnu crkvu, rimokatoličku i pravoslavnu.''
No svaki put kada iz Vatikana stižu pozivi za jedinstvo hrišćana, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi se čuju odobravanja uz rezerve. Ako su te želje za prevladavanje hiljadugodišnjeg raskola zaista iskrene, da li najnoviji papin poziv za jedinstvo sa pravoslavnim hrišćanima ostavlja mesto za bilo kakve sumnje u te težnje, upitali smo nadbiskupa beogradskog Stanislava Hočevara:
'' Ne smemo i ne treba imati nikakve sumnje da su te papine reči sasvim iskrene. Da je to sasvim iskreno vidi se iz toga da je sve što je rekao biblijski, teološko utemeljio i argumentirao. Ko god bih u tome posumnjao, bio bih zaista neodgovoran, jer on je, po svom karakteru, krajnje otvoren i krajnje iskren čovek.''
Nema nikakvih dilema da u okviru Srpske pravoslavne crkve i dalje postoje krugovi koji gaje izvesne rezerve prema zbližavanju sa Katoličkom crkvom. Sociolog religije Slobodan Karanović:
''Otpora je i bilo i biće ih, ali mislim da srž i suština Srpske pravoslavne crkve da je opredeljena na saradnju.''
Takvo opredeljenje većinskog dela Srpske pravoslavne crkve potvrđuje i proto-đakon Ljuba Ranković.
''Mislim da svi zajedno treba da radimo na jedinstvu, osobito u ovom vremenu kada se ceo svet ujedinjuje i ta tako zvana globalizacija Evrope je težnja čoveka danas ka jedinstvu. Crkva bi u tome trebala da prednjači i da bude nosilac te saborne ideje u celom svetu, prvenstveno u Evropi. Pre svega, raduje me taj poziv na jedinstvo i mislim da to treba da bude prioritetni zadatak i svakog sveštenika i svakog hrišćanina: put ka jedinstvu.''
*****
Kako Katolička crkva u Hrvatskoj gleda na inicijativu Pape Benedikta XVI o ujedinjenju crkava. Da li će inicijativa, koja u vrhu Katoličke crkve postoji od Drugog vatikanskog koncila, naići i na plodno tlo i među nižim svećenstvom i među vjernicima.
Vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj podržava inicijativu Pape Benedikta XVI, kaže za naš radio Antun Šuljić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije:
''Katolička crkva u Hrvatskoj pozdravlja i daljnje jačanje i želje i ovoga Pape da se dođe do crkvenoga jedinstva. Nama je naravno u interesu i ovdje i u našem evropskom bazenu, da se ti odnosi i poboljšaju i, ako je moguće, da se što pre dođe do jedinstva. Naime, jedinstvo je znak vjernosti Isusu Kristu. Postoje inicijative, osim onih službenih, postoje i one ne službene inicijative koje pridonose tome ozračju. Ozračju naravno da ujedinjeni možemo više, a to Papa vrlo dobro vidi sa svoje pozicije i mi ovdje osjećamo na terenu da možemo pridonjeti tome jedinstvu na način da i formalno i neformalno tražimo jedni druge.''
Međutim, don Ivan Grubišić, sociolog i splitski svećenik ističe da mu se čini da je dijalog među religijama i ekumenizam više stvar razvoja građanskog društva, nego shvaćanja unutar same crkve da su nužne promjene:
''Mentalni sklop kojim je vjećina klera odgojena jeste isključivost prava na istinu koja je formirana i u Katoličkoj crkvi, a i u drugim crkvama, tako da će pomak ići prema nižem kleru vrlo teško, jer su oni educirani u istinitost svoga konvencionalnog učenja. Ja smatram da su crkve prisiljene u formiranju građanskog društva, kao plurarnog na ekumenizam i međureligijski dijalog, ali da unutar njih, osim kod pojedinaca, to još nije sazrelo. Pa me se doima da je u modi govor o ekumenizmu i govor o međureligijskom dijalogu, jer to traži vrijeme i razvoj građanskog društva, ali da nije sazrelo vrijeme kod većine u hijerarhiji crkve.''
Kako će papina inicijativa biti prihvaćena među vjernicima i nižim klerom u područjima Hrvatske koji su bili pogođeni ratnim događanjima. Antun Šuljić:
''Treba uvažavati, naravno, svačiju bol i uvijek vrlo pažljivo se odnositi prema njoj. Međutim, vjera preskače te zidove koji katkada ostavljaju duboke tragove u savjestima. Međutim, tražiti zajedništvo u vjeri i izdizati se iz onoga što je traumatično i bolno iz povjesti, mislim da je zadatak svakog istinskog vjernika. I u tom pogledu vjerskih vođa naravno.''
Don Ivan Grubišić upozorava:
''Te istine ovim područjima su bile konfesionalno i nacionalno etnički određene i mi još ne možemo voditi jedan miran dijalog, civilizacijski dijalog o našem Drugom svjetskom ratu i dijalog o Domovinskom ratu, na žalost. I tu ćemo još čekati, ni crkve koje su u ratu bile opredijeljene za pravo, svaka unutar svoga etničkog korpusa, vidite da nema nikakvog stvarnog pomaka, nego se samo o tome govori da se dobije na vremenu i da se dobije dojam kako smo mi za pluralizam u crkvi i za jedan razgovor dijalog. I tako, biće vrlo teško.''
