Hapšenje i izručenje Ante Gotovine, kažu jedni u Evropi. Drugi kažu kako je
potrebno da Hrvatska dokaže svoju punu suradnju, što ne znači nužno izručenje Gotovine ako on nije u Hrvatskoj. Kako god bilo, Hrvatska mora pokazati da je kredibilna, i da njezin državni sustav provodi vlastite zakone. Jer, samo takvu Hrvatsku žele Evropljani u svom društvu.
Doista, postoji li puna hrvatska suradnja sa Haškim tribunalom? Odvjetnik sa haškim iskustvom i poznavatelj hrvatskih i haških prilika Anto Nobilo ne dvoji kako u hrvatskom političkom vrhu, i na Markovom trgu i na Pantovčaku, postoji politička volja da se učini sve da Hrvatska uđe u Evropsku uniju, pa dakle da ispuni i taj uvjet:
„Međutim, iz početne konstatacije proizlaze i sve ostale posljedice. Ako mi lovimo Gotovinu samo zato jer smo primorani, kao plaćanje nekog danka, cijene, nečega što mi nerado činimo, ali moramo, kako bi ušli u Evropsku uniju, onda se to u provedbi na nižim razinama, kod nižih policijsko-pravosudno-obavještajnih dužnosnika, reproducira na način da oni detektiraju da političari to čine jer moraju i žele ostaviti dojam, ali da suštinski to ne bi trebalo učiniti, jer bi to bio loš politički marketing za onog tko je na vlasti i tko bi organizirao takovu radnju, sa recimo moguće lošim posljedicama na sljedećim izborima, bilo lokalnim, bilo parlamentarnim.“
Zbog toga, Nobilo ocjenjuje kako hrvatski državni vrh konačno treba preći
Rubikon:
„I reći – mi ne lovimo Gotovinu zato jer moramo, da bi ušli u Evropsku uniju, nego mi želimo loviti Gotovinu jer je naše iskreno opredjeljenje da poštujemo međunarodni pravni sustav, da poštujemo činjenicu da postoji pravomoćna optužnica i tjeralica protiv Gotovine zbog sumnje za ratne zločine i mi ćemo svakog tko je osumnjičen za ratne zločine, pa ma tko on bio, iskreno tražiti i pokušati uhititi i suditi mu ili sami ili u suradnji sa međunarodnom zajednicom. Kad bi takav bio pristup i kad bi takav bio stav, onda bi i niže pozicionirani represivni aparat to znao čitati i drugačije bi postupao.“
Jadranka Kosor u kampanji kaže kako ne bi prepoznala Gotovinu da ga vidi. Predsjednik Mesić kaže kako “Gotovina treba odgovoriti na pitanja”. Ne, kaže Nobilo:
„Ma nije to odgovaranje na pitanja kao da se odgovara na novinarska pitanja ili raspravu o nečemu. On je bjegunac pred zakonom, on je osumnjičen za najteže moguće zločine i njega treba uhapsiti. Svi političari će vam govoriti o tome da bi se Gotovina trebao predati, da bi se Gotovina trebao javiti Haškom tribunalu. Ali u svakom drugom slučaju kada se netko ne javi na prvi poziv policije, nitko više ne govori o tome da bi se on trebao pojaviti, nego svi govore o tome da ga treba uhititi.“
Nobilov je savjet prestati se truditi da se ostavi dojam i početi govoriti jasnim jezikom:
„Iz toga bi onda proizašle i daleko efikasnije operativne radnje.“
potrebno da Hrvatska dokaže svoju punu suradnju, što ne znači nužno izručenje Gotovine ako on nije u Hrvatskoj. Kako god bilo, Hrvatska mora pokazati da je kredibilna, i da njezin državni sustav provodi vlastite zakone. Jer, samo takvu Hrvatsku žele Evropljani u svom društvu.
Doista, postoji li puna hrvatska suradnja sa Haškim tribunalom? Odvjetnik sa haškim iskustvom i poznavatelj hrvatskih i haških prilika Anto Nobilo ne dvoji kako u hrvatskom političkom vrhu, i na Markovom trgu i na Pantovčaku, postoji politička volja da se učini sve da Hrvatska uđe u Evropsku uniju, pa dakle da ispuni i taj uvjet:
„Međutim, iz početne konstatacije proizlaze i sve ostale posljedice. Ako mi lovimo Gotovinu samo zato jer smo primorani, kao plaćanje nekog danka, cijene, nečega što mi nerado činimo, ali moramo, kako bi ušli u Evropsku uniju, onda se to u provedbi na nižim razinama, kod nižih policijsko-pravosudno-obavještajnih dužnosnika, reproducira na način da oni detektiraju da političari to čine jer moraju i žele ostaviti dojam, ali da suštinski to ne bi trebalo učiniti, jer bi to bio loš politički marketing za onog tko je na vlasti i tko bi organizirao takovu radnju, sa recimo moguće lošim posljedicama na sljedećim izborima, bilo lokalnim, bilo parlamentarnim.“
Zbog toga, Nobilo ocjenjuje kako hrvatski državni vrh konačno treba preći
Rubikon:
„I reći – mi ne lovimo Gotovinu zato jer moramo, da bi ušli u Evropsku uniju, nego mi želimo loviti Gotovinu jer je naše iskreno opredjeljenje da poštujemo međunarodni pravni sustav, da poštujemo činjenicu da postoji pravomoćna optužnica i tjeralica protiv Gotovine zbog sumnje za ratne zločine i mi ćemo svakog tko je osumnjičen za ratne zločine, pa ma tko on bio, iskreno tražiti i pokušati uhititi i suditi mu ili sami ili u suradnji sa međunarodnom zajednicom. Kad bi takav bio pristup i kad bi takav bio stav, onda bi i niže pozicionirani represivni aparat to znao čitati i drugačije bi postupao.“
Jadranka Kosor u kampanji kaže kako ne bi prepoznala Gotovinu da ga vidi. Predsjednik Mesić kaže kako “Gotovina treba odgovoriti na pitanja”. Ne, kaže Nobilo:
„Ma nije to odgovaranje na pitanja kao da se odgovara na novinarska pitanja ili raspravu o nečemu. On je bjegunac pred zakonom, on je osumnjičen za najteže moguće zločine i njega treba uhapsiti. Svi političari će vam govoriti o tome da bi se Gotovina trebao predati, da bi se Gotovina trebao javiti Haškom tribunalu. Ali u svakom drugom slučaju kada se netko ne javi na prvi poziv policije, nitko više ne govori o tome da bi se on trebao pojaviti, nego svi govore o tome da ga treba uhititi.“
Nobilov je savjet prestati se truditi da se ostavi dojam i početi govoriti jasnim jezikom:
„Iz toga bi onda proizašle i daleko efikasnije operativne radnje.“
