Književna nagrada „Meša Selimović“ u subotu je u Tuzli dodijeljena književniku Slobodanu Šnajdaru za roman „Doba mjedi“. Ovaj roman prema ocjeni žirija najbolji je roman i protekloj godini objavljen na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
"Želio sam ovu nagradu jer se ona poklapa s mojim programom, iza kojega ja stojim. Na neki način to je moj život. Jer ljudi u mojim godinama ne mijenjaju mišljenje. Možda je to znak starenja. Ova nagrada me podjseća na jedno vrijeme koje nije trebalo uništiti jer bi nam svima bilo bolje.“, rekao je Šnajder.
Njegova knjiga „Doba mjedi“ može se potpuno poistovjetiti s današnjim vremenom jer roman govori o podjelama među ljudima.
Obrazlažući nagradu, predsjednik žirija Mile Stojić rekao je da je roman jedna europska priča.
„Ovo je veliki srednjoeuropski roman zato što istražuje povijest jedne nacionalne manjine u zadnja tri stoljeća. Toman otkriva šta znači živjeti u svijetu koji je podijeljen između dva velika zla i jednog malog ljudskog dobra.“
Ivica Đikić, književnik i novinar te član žirija također ističe da se radi o velikom romanu.
„Obuhvača duži vremenski period i roman ima poseban epski zamah. Ja mislim da je riječ o vrlo važnom romanu za naše vrijeme, za razumjevanje onoga što smo proživjeli i za ono što živimo sada. Mislim da je nagrada zaista otišla u prave ruke.“
Dobitnici književne nagrade Meša Selimović najuglediniji su književnici zemalja regije: Marinko Košćec, Irfan Horozović, Ivica Đikić, Ognjen Spahić, Sanja Domazet, Miljenko Jergović, Mirko Kovač, Bekim Sejranović, Mirjana Đurđević, Ludvig Bauer, Faruk Šehić, Milorad Popović, Ivan Lovrenović, Filip David te Slobodan Šnajder. Svi su osobno došli u Tuzlu preuzeti nagradu. Miljenko Jergović je primajući nagradu 2007. godine podcrtao da je ovo najknjiževnija književna nagrada, a Mirko Kovač 2008. godine istaknuo da nagrada Meša Selimović ima dodatno, emotivno značenje. Ona, kako je tada Kovače rekao, vrednuje ono što je napisano na jednom jeziku, kojeg nazivamo imenima koja smo izabrali nakon što je zajednički naziv propao. To je ono što je dragocjeno i to je bilo moguće samo u Tuzli. Ivica Đikić upravo je na književnim susretima Cum grano salis u Tuzli podsjetio na književne velikane današnjice.
„Ja mislim da su književni susreti Cum grano salis i nagrada Meša Selimović zapravo alternativa svemu ovome što živimo u ovim našim zemljama i u smislu kulture i u smislu politike. Zato je voma važno da ovo ostane, da preživi. Ja volim doći u Tuzlu. Teško se vežem za gradov, trgove, ulice. Ali ljudi koji se ovdje okupe nekoliko dana u septembru nekako čine ljepotu, duhovnost druženja u Tuzli.“
Filip David kaže da se ovi književnici, istomišljenici, alternativci i duhovni revolucionari još samo u Tuzli susreću.
„Jedino što mogu da poželim – da se skupovi u Tuzli nastave, jer, ako se i ovo zaustavi, onda se bojim da će mnogi od ovih ljudi koji ovde dolaze da se nađu u nekoj vrsti ćorsokaka, u jednoj situaciji kada je teško ostvariti komunikaciju sa istomišljenicima.“
Za književnu nagradu Meša Selimović koja se u Tuzli već 16 godina dodjeljuje u okviru književnih susreta „Cum grano salis“ natjecali su se još romani "Anđeo atentata" Svetislava Basare, "Gdje si ti ovih godina" Hadžema Hajdarevića, "Područje bez signala" Roberta Perišića, "Doba mjedi" Slobodana Šnajdera i "Islednik" Dragana Velikića.
Ugledni književnici i pisci Mile Stojić, Filip David, Emir Imamović, Milan Rakovac i Ivica Đikić odlučivali su ove godine kome će nagrada pripasti.
