Izjave kojim se želi oživjeti ideja Hrvatske Republike Herceg-Bosna, koja je osnovana 28. avgusta 1993. godine, a ukinuta sedam mjeseci kasnije (potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma), dodatno komplikuju političku situaciju u Bosni i Hercegovini.
Ovaj kao i neki drugi događaji, smatra politički analitičar Ibrahim Prohić, pokazuje da ratni ciljevi u BiH nisu arhivirani, oni se samo pokušavaju ostvariti drugim sredstvima.
RSE: Tokom obilježavanja 23. godišnjice Hrvatske Republike Herceg-Bosne pored ostalog je poručeno da je ona "aktuelna, i kao pravna i kao politička činjenica, te da je danas aktualnija nego ikada u posljednjih 20 godina". Kako komentarišete novo oživljavanje ideje o Herceg-Bosni, zajednice čiji su najviši dužnosnici zbog dokazanih ratnih zločina osuđeni na ukupno 111 godina zatvora pred Haškim tribunalom?
Prohić: Hajde da samo malo korigiramo Vaše pitanje. Dakle, Herceg-Bosna nije ponovo oživjela. Ona je živjela cijelo vrijeme. Ne radi se samo o reminiscenciji ili revitalizaciji ideje o Herceg-Bosni. Bosna i Hercegovina se danas nalazi, na žalost, na ideološkom i političkom planu otprilike tamo gdje je bila ranih devedesetih godina.
Vlada potpuna konfuzija, imamo neku vrstu rimejka na ono što se dešavalo pred rat. Savremeno bosansko pitanje nije riješeno, ono je tamo – na samome početku. Imali smo rat – kao da nismo imali rat. Imali smo bolno upozorenje, ali iz njega nismo izvukli pouke i zato se vraćamo gdje smo bili, na određeni način. Nema JNA, nema onoliko oružja kao što je bilo devedesetih godina, ali na ideološkom i političkom planu mi imamo iste ideološke matrice, imamo de fakto iste ciljeve.
Da skratim: novinare i javnost uglavnom interesuju događaji i reagiraju na događaje. Pokušavam da pratim procese i pokušavam da sa polja taktike svoju analizu smjestim na ravan strategije, a na toj strategiji, što se mene tiče, piše sljedeće: ratni ciljevi u Bosni i Hercegovini nisu arhivirani, oni se samo sada pokušavaju ostvariti drugim sredstvima.
Vi imate sada skoro istu matricu sa druge strane, gdje nikada ni Radovan Karadžić nije tako eksplicitno govorio o secesiji kao što to danas govori Milorad Dodik, i ne samo govori. On radi na tom projektu. Svi njegovi postupci, sve njegove izjave, sve njegove odluke, svi njegovi potezi su zapravo realizacija toga. Ne samo zbog političke korektnosti, nego zbog istine i činjenica, treba spomenuti nedavnu izjavu Bakira Izetbegovića da je rješenje za Bosnu tri entiteta – naravno, zna se u našem društvenom kontekstu kakva su to tri entiteta – i dva distrikta, Brčko i Sarajevo.
Dakle, ponovo imamo pred kapijom, na pragu realizacije ideju o apsolutnoj dominaciji etničkog principa u političkom predstavljanju, odnosno etničkog principa u ustavnoj konstituciji i o administrativnoj organizaciji države Bosne i Hercegovine. Dakle, nema nevinih.
Sa druge strane, ili sa treće strane, imate zaglušujuću šutnju akademske zajednice i intelektualaca ili "intelektualaca". Pred našim očima rade se vrlo ozbiljni nasrtaji na državu i na društvo u Bosni i Hercegovini. Nema organizirane društvene snage koja bi alarmirala i koja bi se tome suprotstavila. Meni je žao što moram govoriti kao neka politička žalosna sova, ali situaciju vidim tako.
RSE: Da li je ovo sve u svrhu izbora i predizborne kampanje?
Prohić: Nije. Da se razumijemo: ovo služi i tome. Uostalom, mislim da su ovi konflikti sada intenzivirani upravo zbog potreba izborne kampanje. Vi vidite da se ne dešavaju konflikti samo na relaciji između etničkih zajednica, odnosno njihovih političkih predstavnika nego i unutar pojedinih blokova. Šta vam je bolja situacija između Stranke demokratske akcije (SDA) i Saveza za bolju budućnost (SBB)? Zakrpljeno na određeno vrijeme, ali imate već pukotine. Tamo se ne može očekivati nikakva kohezivnost.
Dakle, karakter etabliranih politika producira probleme, jer su oni politiku sveli na puki klijentelizam i mogu biti zajedno samo dotle dok se mogu dogovoriti oko podjele izbornog plijena, odnosno plijena kojeg donosi vlast. Ovo je puno više od izborne retorike, ovo su projekti, ovo su opasni nasrtaji na političko, ustavno i društveno biće Bosne i Hercegovine.
RSE: U svemu tome, bh. lideri, ma koliko izgledalo da su na suprotnim političkim pozicijama, ipak dobro sarađuju i pothranjuju jedan drugog.
Prohić: Da, oni jako dobro sarađuju. Evo, da ja to ilustrujem na primjeru ove sada konfuzije i konflikta oko referenduma, odnosno Dana Republike Srpske. Bakir Izetbegović je znao ili, što bi pravnik rekao, mogao je znati, nedvosmisleno, da će njegova apelacija pred Ustavnim sudom o Danu Republike Srpske izazvati ovo što je izazvala, ovakve reakcije. Koja je direktna politička posljedica? Vi ste prije dva ili tri mjeseca imali vrlo napetu i konfliktnu situaciju u RS između Dodikove vlasti i njegove opozicije.
Prema mojoj procjeni, mislim da neću nepotrebno dramatizirati, bilo se došlo na neki način na ivicu fizičkog sukoba, i da nije bilo intervencije "preko Drine", vjerovatno bi one subote kada je organiziran miting i kontramiting pala krv. Poslije toga je išla objava Suda u vezi sa Izetbegovićevom apelacijom. Šta imate danas? Imate ponovo kohezivnost između Saveza za promjene i Dodikovog bloka.
Dakle, oni jedni druge pomažu, oni jedni drugima služe. Ne bi me začudilo da bi se kroz nekih petnaestak, dvadeset godina, ko to dočeka, otkrilo da su oni to uradili i u nekom dogovoru, ako ne u dogovoru, onda po nekoj trećoj matrici, gdje je izazivanje haosa, izazivanje konflikta modus vivendi održavanja na vlasti.
RSE: Građani strahuju, kažu – sve ih podsjeća na devedesete. Ima li za to osnova?
Prohić: Ne samo da podsjeća, nego ovo jeste kao devedesetih. Ja ću otići još jedan korak dalje, pa ću tvrditi – za to nemam dokaze, ali imao bih argumenata u nekoj ozbiljnijoj raspravi kad bi za to bilo vremena – ljudi koji danas imaju moć, koji imaju vlast, uz svu tu moć oni su i nervozni. Nervozni su iz dva temeljna razloga: jedan je zato što se boje da će, ako izgube vlast, izgubiti slobodu, i drugi je što znaju kako je katastrofalno stanje u budžetima, odnosno u ekonomiji, i znaju da nezadovoljstvo u javnosti raste. Onda oni samo preusmjeravaju to zadovoljstvo.
Dakle, oni su nervozni i oni bi danas bili u stanju izazvati rat da ne bi izgubili vlast. Naša je "sreća", da budem malo ironičan, naša je sreća u nesreći što ne postoje materijalni preduslovi za vođenje rata i što međunarodni kontekst nije takav da bi pospješio to. Zapravo, u ovome trenutku, na žalost, budućnost Bosne i Hercegovine ne zavisi od njenih unutrašnjih snaga, već zavisi od međunarodnog konteksta i tih geostrateških sila.
Facebook Forum