Dostupni linkovi

Doček ratnog zločinca Kordića: Omalovažavanje žrtava


Dario Kordić (L), sa Draganom Čovićem i Borjanom Krišto (D)
Dario Kordić (L), sa Draganom Čovićem i Borjanom Krišto (D)

Osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića u bh. gradiću Busovača dočekalo je stotine mještana. Među njima i vrh HDZ-a, političke partije koja je godinama na vlasti i koja troši novac poreznih obveznika koji su preživjeli ratne strahote. Podsjetimo: Kordić je osuđen pred Haškim tribunalom na 25 godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima u selu Ahmići, kada je ubijeno 116 osoba, među kojima 32 žene i 11 djece. Nedavno je dočekan i na zagrebačkom aerodromu. Civilno društvo, mirovni aktivisti, intelektualna zajednica već godinama upozoravaju da se sa praksom dočeka i slavljenja ratnih zločinaca u BiH mora prestati.

“Poštovani ratni osuđeniče!

Izvinjavam ti se što sam ostao živ, a valjda nisam trebao, po tvojim uzusima. Primi moju ispriku što nisam ubijen tog 16. aprila 1993. godine u Ahmićima, jer da sam ubijen tada onda ti ovo ne bih pisao. Oprosti svim mojim Ahmićanima koji su preživjeli. Izvini što su te rastezali po Haškom sudu, što su te razvlačili i na kraju osudili. Oprosti zbog toga! Ti znaš da si nevin i niko drugi ne mora u to vjerovati.”

Ovo je dio iz pisma koje je Elvedin Kermo, rodom iz Ahmića kod Viteza, napisao haškom osuđeniku Dariju Kordiću. I on je, kao i većina ljudi koji su preživjeli 16. april 1993. godine, ogorčen prijevremenim puštanjem Kordića. Adbulah Ahmić tog dana preživio je strijeljanje, a danas svjedoči dočeku čovjeka koji je naredio ubistva članova njegove porodice, rodbine, ali i komšija.

„Nisam zadovoljan. Ovdje vidim, po dočeku, da hrvatski narod, pogotovo ovdje, u Srednjoj Bosni, nije spreman da se suoči, da vidi da je zločin učinjen, nego oni veličaju zločinca koji je sve to pokrenuo“, kaže Ahmić.

Naime, nakon što je Haški tribunal donio odluku o puštanju Darija Kordića poslije izdržane dvije trećine zatvorske kazne, on je najprije dočekan na zagrebačkom aerodromu. Tokom dočeka priređenog Dariju Kordiću, govor bivšeg potpredsjednika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne povicima “Ubico, ubico" prekinuo je mirovni aktivista Zoran Ivančić. Na njega se potom obrušila nekolicina Kordićevih pristalica, a Ivančića i njegovu prijateljicu od linča je spasila policija.

„Neistomišljenike tučemo bejzbol palicama zato što je njihovo zatvaranje u konc-logore ili ubijanje u ovoj fazi povijesti nedopušteno. Mi znamo kako su se režimi proizašli iz nacionalnih pokreta u našoj regiji u dva rata obračunavali sa neistomišljenicima.“

Mezarje u Vitezu, gde su sahranjene žrtve zločina u Ahmićima
Mezarje u Vitezu, gde su sahranjene žrtve zločina u Ahmićima

Nekoliko dana nakon toga, Kordiću je pripremljen doček i u njegovom rodnom gradu Busovači. U prvim redovima bili su čelnici Hrvatske Demokratske Zajednice BiH: predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji obnaša funkciju predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, Borjana Krišto, delegat u ovom Domu, te Marinko Čavara, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH. Svi oni u prvom su redu stajali na dočeku čovjeka koji je pred Haškim tribunalom osuđen na 25 godina zatvora zbog masakra nad 116 bošnjačkih civila u selu Ahmići. Upravo zbog toga, skoro 30 nevladinih organizacija iz BiH zatražilo je da vrh HDZ-a podnese ostavke sa važnih funkcija u državi.

Anes Makul iz nevladine organizacije ACIPS smatra da je ovakavpotez nedopustiv.

„Nedopustivo je da jedna stranka, koja se makar deklarativno zalaže za bolje odnose i demokratsko društvo, organizuje doček za osuđenog ratnog zločinca, a samim tim i svojim izjavama dovodi u pitanje pravosnažnu sudsku presudu. Na taj način HDZ omalovažava 116 žrtava u Ahmićima, što je nedopustivo“, kaže Makul.

O zločinima i zločinčićima

Među potpisnicima ovog zahtjeva je i psiholog iz Banja Luke Srđan Puhalo. Smatra da je u BiH jasno vidljiv problem sa percepcijom ko su osuđeni ratni zločinci. Riječ je o tome da ljudi odbijaju da prihvate da je neko u ime nekog naroda činio zločine, ocjenjuje Puhalo.

„Ta percepcija ustvari se svede na kreiranje jedne atmosfere da su ljudi koji su osuđeni za ratni zločin ustvari heroji koji su 'branili naš' narod, a to što su u toj 'odbrani' počinili i poneki 'zločinčić', to je nešto što im moramo i trebamo oprostiti, jer su njihove 'zasluge' mnogo veće. To vam je, da kažem, jedna relativizacija u kojoj su zločini 'onog drugog' mnogo veći, mnogo jasniji, bez ikakvih dilema, dok za 'naše' ratne zločince vi prosto uvijek imate neko 'ali', odnosno imate opravdanje“, objašnjava Puhalo.

Nije prvi put da se u BiH priređuju dočeci i slavlja za osuđene ratne zločine. Zoran Ivančić podsjeća:

„Herceg-Bosna nije nikada prestala postojati, Herceg-Bosna su formalno kao ukinuli, iako Herceg-Bosna ima Elektroprivredu Herceg-Bosne, Šume Herceg-Bosne, Telekom Herceg-Bosne. U Herceg-Bosni se u selima i gradovima ne može provesti revizija boračkih penzija, invaliditeta, fizički to ne može provesti ova država, jer oni to ne dopuštaju. Znači, Herceg-Bosna nikada nije prestala postojati ni kao projekt popunjavanja Hrvatske, tog njenog neprirodnog oblika kifle. I ja mislim da je u principu to to.“

XS
SM
MD
LG