Bez obzira što plinska kriza još nije okončana, bez obzira što država nema skladiše gasa, bez obzira što je BiH najgore prošla, bez obzira što građani strahuju hoće li se ponovo smrzavati – vlasti su zaključile da nema potrebe za vanrednim stanjem.
Prvu, interventnu pomoć BiH pružila je Srbija, zahvaljujući vlastitim naporima da se u nedostatku plina iz Rusije snabdije ovim energentom iz drugih izvora. Za to vrijeme bh. političari nisu uradili ni minimum kako bi ukazali na izuzetno teško stanje u kome su se bh. građani našli. Čak se nisu pojavili ni na sastanku Koordinacione grupe za plin koju je organizovala EU kako bi pomogla zemljama ugroženim nestašicom.
Glasnogovornica Evropske komisije u BiH Zora Stanić:
„Na sastanku Koordinacione grupe za plin se raspravljalo o trenutačnoj plinskoj krizi, uradila se procjena situacije u svakoj zemlji ponaosob, kako bi se identifikovale mjere koje se trebaju poduzeti da bi se pomoglo u rješavanju krize. Nažalost, sastanku nisu prisustvovali predstavnici BiH, tako da nisu bile ni dostupne precizne informacije o trenutnoj situaciji u BiH, da bi se moglo vidjeti na koji način bi se najbolje pomoglo Bosni i Hercegovini gdje je ta pomoć najviše potrebna.“
RSE: Brinu li bh. političari o interesima građana?
Građani: „Slabo. Šta se brine o meni? Već, ako se ja ne snađem, neće niko, bogami. Evo, svašta radim da bih preživjela. Nema da brine. Ko to brine?“
„Kad im se napomene, onda se brinu, znate. Inače, da sami to skontaju, to ništa.“
„Ma ne brinu nikako.“
„Ne brinu, brate“
„Kako koji.“
„Uopšte se ne brine niko, to budite sigurni.“
Koliko su bh. političarima na prvom mjestu građani i njihovi problemi pokazalo se u posljednjih sedam dana. Utrkujući se u optuživanjima ko je kriv i ko je šta sabotirao, politikantstvo je zamijenilo akciju.
No, ne treba da iznenađuje ovakav stav, jer je BiH zemlja koja ne brine o građanima, nego o narodima, kaže profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić:
„Ono što je prioritet političkog djelovanja izabranih predstavnika nisu konkretne nevolje i problemi sa kojima se građani suočavaju u svom svakodnevnom životu, nego globalna pitanja, tzv. pitanja od vitalnog nacionalnog interesa. To su epske borbe oko toga da li će narod – ovaj ili onaj – preživjeti, da li će jedan ili drugi narod „preći“ onog drugog ili trećeg itd.“
Predsjedavajući Komisije za evropske integracije Parlamenta BiH, Halid Genjac, priznaje da je sistem takav da su prvo narodi, a građanima šta ostane.
„Građanin ostaje u sasvim drugom planu. BiH je zarobljena tim postojećim ustavnim stanjem. Jednostavno nije u stanju da do nje dopre realni interes, realni problem, odnosno stvarne potrebe njenog građanina.“
Prosjek efikasnosti bh. vlasti je između 20 i 30 posto od onoga što su sami sebi zadali, napominje Ivica Ćavar iz Centra civilnih inicijativa, a projekcija budućnosti je uglavnom projekcija njihove budućnosti:
„Plinska kriza bi trebala biti jedna dobra lekcija za naše političare kako svoj posao ne bi radili od danas do sutra, već da određene stvari trebaju blagovremeno predviđati i uvijek imati rješenje za svaku moguću krizu, međutim, oni često misle samo o svojim interesima, jer su neposredno pred aktualnu ekonomsku i finansijsku krizu drastično povećali svoje plaće i druge privilegije. Pokušali su osigurati svoju bolju budućnost nakon prestanka njihovih mandata.“
Kad je već stanje takvo, zašto onda građani trpe?
Građani: „Pa šta će? Šta da rade?“
„Nije složno sve da izađe i krene prema njima.“
„A šta? Evo, recimo, ja – penzioner. Šta bih ja? Ko mene šljivi, što se bosanski kaže.“
„Većina ne izlazi na izbore, to je jedini razlog. Oni koji ne bi glasali za njih, ostaju kući pa ne glasaju.“
„Trebalo bi stvarno da ustanemo svi, da ih istjeramo sa ovih mjesta.“
Profesor Asim Mujkić:
„Zašto mi to trpimo? Svi izbori do sada pokazuju da građani i dalje daju svoj glas i žele biti zaštićeni ne kao individualne egzistencije sa svojim stvarnim problemima, nego žele biti zaštićeni u svojoj narodnosnoj apstrakciji. Oni koji navodno predvode te narode, što su etno-političke elite, to vješto i koriste, pa pred svake izbore uvijek dovedu ovu zemlju na rub nekog sukoba, a onda se ponude kao spasioci: „Vaš glas za moje štićenje vašeg nacionalnog interesa će vas u naredne četiri godine spasiti“. To je jedno užasno licemjerje iz koga ja još uvijek ne vidim nekog značajnijeg pomaka.“
I tako do narednih izbora i sljedeće krize.