Oko 11 hiljada visokoškolaca u Crnoj Gori je bez posla. Većina ovih, fakultetski obrazovanih mladih ljudi tako je prinuđena da živi od roditeljskih primanja, najčešće penzija. Ova situacija podjednako teško pada i jednima i drugima. Kako na ovaj problem gledaju roditelji penzioneri koji izdržavaju zrele ljude, a kako mladi i školovani koji ne mogu naći posao?
Biljana je završila Ekonomski fakultet ali je posao do sada obavljala samo na određeno vrijeme ili kao zamjena. Uredno se javlja Birou za nezaposlena lica ali od posla, kako kaže, ni nakon višegodišnjeg traženja - nema ništa. Ova 35 godišnja Nikšićanka u radnoj knijžici ima ukupno 33 mjeseca radnog staža. Živi kod majke koja je izdržava od 260 eura penzije.
"Sad kad treba mi da dajemo roditeljima i da im pružimo neku, da kažem, sigurniju starost mi smo ti koji u nekim zrelijim godinama čupamo i opstajemo zahvaljujući svojim roditeljima i njihovim penzijama, nažalost. Nikšić je postao grad u kojem, i nećete ovo samo od mene čuti nego od mnogih mladih ali zrelih ljudi koji žive od 20-og u mjesecu, čekajući dvadeseti u mjesecu jer je tog dana penzija. Vrlo je teško i tužno", priča nam Ivana.
A 66-godišnja Dragica, penzionerka iz Nikšića priču nam priča iz ugla roditelja koji je godinama izdvajao za školovanje svog djeteta pa i sada iako je sin završio fakultet opet ga izdržava, jer Željko ne može da nađe posao. Iako je završio Pravni fakultet on je prinuđen da povremeno radi fizičke poslove ili kao taksista kada mu se pruži prilika, priča nam njegova majka Dragica.
"Već pet godina čeka posao sa fakultetom. Od 350 eura se ne može živjeti, dok se plate dažbine, hrana suvišno je išta reći nego da jedva sastavljam kraj sa krajem."
RSE: Kakav je vaš osjećaj kao roditelja koji zbog ovakve situacije izdržavate odraslog sina?
Dragica: E, teži je meni, vjerujte mi, (ne zbog novca). Ja bih, kako god, s mojom penzijom mogla sebe izdržavati i podmirivati svoje obaveze ali čim imam dijete nezaposleno vrlo sam neesrećna. Samo neka mi je on zdravo.
RSE: u našoj zemlji kažu da mladi neće da rade i da biraju poslove, da li vaš sin traži posao?
Dragica: Traži od prvog dana i gdje je god konkurisao i odradi test i sve uslove ispuni i samo dobije odgovor- sve uslove ste ispunili ali nijeste izabrani.
Dragica se prisjeća kako je bilo kada je ona završila Višu školu i kako je pomagala roditeljima.
"Odmah sam se zaposlila preko konkursa - sve redovno i ja i moja braća i sestra i moja generacija. A danas, ako roditelji što ne stvore svojoj djeci od čega će oni stvoriti kad ne rade. Mladi ama baš nikakve egzistencije nemaju. Niti se mogu udavati ni ženiti, stvarati porodicu", kaže Dragica.
Za razliku od Dragice koja upravlja kućnim bužetom 35 -godišnjoj Biljani majka Rada je prepustila brigu o finansijama. Ona brine o svakom euru i objašnjava kako se živi od 260 eura penzije, i šta su prioriteti u plaćanju kad penzija stigne:
"Da uzimam i tražim vjerovatno bih te pare potrošila upravo na sebe, za izlazak za šminku, a ovako sam odgovorna da cijeli mjesec moram da imam bar to osnovno u kući. Moraju se platiti računi, to je prvo i osnovno. To je preče, što bi se reklo, i od zdravlja. Kupimo potrebne tablete za majku jer je malo onih koje se mogu uzeti na recepte i malo se bolje živi ona prva nekolika dana, a posle je to čupanje. Manje se šminkam, ne idem više kod frizera kao što sam nekad zaista, išla bar jednom nedjeljno. Više to sebi apsolutno ne mogu da priuštim, pa ne idem. Sve sam svela prosto na neki minimum", objašnjava nam 35-godišnja Biljana kako su njene potrebe, zato što živi od majkine penzije, postale nebitne.
Iako je razmišljala o formiranju porodice Biljana se ne usudjuje na taj korak jer i njen partner nema sigurno radno mjesto.
"Vrlo teško je čovjeku i da pomisli da ima porodicu u ovakvoj situaciji. Vidite i sami kako mladi ljudi koji žive od roditeljskih penzija žele to malo i da prikriju jer je više to...negdje vas je sramota da kao jednu mladu osobu koja je voljna da radi, željna da radi, koja se školovala, koja sve to želi nema mogućnosti negdje da zaradi ni za neke osnovne potrebe, a kamoli za porodicu. Nailazim na momke, na ljude neoženjene, neudate djevojke - to je sve posledica nezaposlenosti i namanja uslova za stvaranje porodice", priča nam Biljana ekonomistkinja bez posla iz Nikšića.
Penzionerka Dragica teško preživljava svaki novi konkurs za posao na koji se njen 32 - godišnji sin Željko prijavi.
" Ponekad nazovemo da provjerimo, da vidimo je li to namješteno, a kao što i jeste danas svi su konkursi namješteni. Sve se zapošljava preko veze i jednostavno ostanemo tu đe smo. A žalosno je kad mora momak od trideset godina da traži majci pet eura da izađe sa društvom, žalosno je zbog njega i njegovog samog osjećaja pripadnosti ovom društvu", kaže Dragica.
