Dostupni linkovi

Nosi li nova vlada zaokret u spoljnoj politici SAD?


Hilari Klinton i Donald Tramp (kombo fotografija)
Hilari Klinton i Donald Tramp (kombo fotografija)

Šta je do sada pokazala kampanja za predsedničke izbore u Sjedinjenim Državama? Da li bi nova administracija u Beloj kući donela bitnije zaokrete u spoljnoj politici najveće svetske sile? Na ova i druga pitanja odgovore su ponudili američki novinari koji su gostovali na okruglom stolu u Beogradu, u organizaciji Nemačkog Maršalovog fonda i Balkanskog fonda za demokratiju.

Kampanja koja prethodi predsedničkim izborima 2016. u SAD pokazuje da prisustvujemo redefinisanju državne politike, rekao je Kolin Vudard, novinar “Portland Press Heralda”.

„U retorici demokrata se izgubio neoliberalni treći put iz perioda Bila Klintona, čak iako se njegova supruga Hilari Klinton nadmeće u kampanji. Ona ne govori o tome i to je veliki pomak”, kaže Vudard, te dodaje:

“Na republikanskoj strani imamo iznenađujući uspon Donalda Trampa. Svi ostali republikanski kandidati u načelu su se složili oko republikanske platforme da će biti više slobode ako imamo manje upliva vlasti, niže takse i regulacije. Donald Tramp je jedini među njima koji nije govorio te stvari. Na spektru između individualizma i kolektivizma, Tramp je mnogo više pomeren ka centru od bilo kog drugog republikanskog kandidata. Umesto priče o smanjenju poreza, on govori o tome kako će štititi prave Amerikance od spoljnih neprijatelja. To je oblik desničarskog nacionalizma koji do sada nismo videli u trci za predsedničkog kandidata u SAD.”

Sivel Čan
Sivel Čan

Sivel Čan, urednik spoljnopolitičke rubrike u listu “The New York Times”, očekuje da će 2016. izlaznost na izbore biti veća nego pre četiri godine, kada je nešto više od 60 posto stanovništva glasalo. On smatra da će ovi izbori biti još jedan referendum o ekonomskoj politici Obamine administracije, baš kao što je to bio i prethodni izborni proces 2012.

Oštra borba za mesto predsedničkog kandidata vodi se kako među demokratama, tako kod republikanaca. No, Čan smatra da u taboru demokrata neće biti potrebno mnogo vremena da se zaleče rane koje su Hilari Klinton i njen protivkandidat Berni Sanders naneli jedno drugom. Ukoliko Sanders izgubi na stranačkim izborima, njegovi ljudi će najverovatnije podržati Klintonovu, uz određene uslove, dodaje Čan.

“Mislim da će tražiti određne uslove u platformi Demokratske stranke, na primer da se obavežu da će povećati minimalnu cenu rada po satu na 15 dolara, što je dvostruko više nego danas”, objašnjava Čan.

Čak iako nema više mnogo šansi da pobedi Hilari Klinton, Berni Sanders već je postao jedan od najznačajnijih levičarskih političara u svojoj generaciji, smatraju poznavaoci prilika.

“Najznačajniji Sandersov uspeh je što je uspeo da pokrene ‘milenijumsku generaciju’ da pomeri fokus sa površnih tema i da se zainteresuje za ekonomske programe”, kaže Čan.

Kako je Sanders uspeo da socijaldemokratiji, koja je decenijama u Americi bila povezivana sa komunizmom i nacionalizacijom imovine, vrati pozitivnu konotaciju? Deo odgovora počiva i na novim okolnostima u kojima odrasta “milenijumska generacija”.

“Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, u vreme Hladnog rata, dominantna retorika je povezivala reči ‘socijalizam’ i ‘socijaldemoratija’ sa komunizmom i rigidnom diktaturom Sovjetskog Saveza. To je za ‘bejbi bum’ generaciju bilo stalno prisutno. ‘Milenijumska generacija’ nema nikakvih sećanja na Hladni rat i propustila je celu tu retoričku diskusiju”, objašnjava Kolin Vudard, koji je ove godine ušao u najuži izbor za Pulicerovu nagradu.

Ukoliko Hilari Klinton uđe u Belu kuću, za očekivati je da SAD ponovo otvore transatlantske trgovinske pregovore, koji su za ovu zemlju važan oblik savezništva, dodaje Čan.

“Sa atlantske strane – ovo se direktno odnosi na Balkan i Evropu – postoji veliki skepticizam prema Nemačkoj i Sjedinjenim Državama u vezi s tim sporazumom. Stoga sposobnost buduće administracije da ratifikuje transatlantski trgovinski sporazum ostaje pod znakom pitanja. Kao što znate, trgovina se ne odnosi samo na ekonomiju, već i na geopolitiku. Sjedinjene Države, to nije tajna, nastoje da vežu Balkan za evropsku, a ne rusku sferu.”

Iako primećuje da je Hilari Klinton za razliku od Obame naklonjenija intervencionizmu, Čan veruje da će američka vlada pod hipotetičkim vođstvom Klintonove nastaviti spoljnu politiku aktuelnog predsednika.

“Generalno se nalazimo u periodu smirivanja, pošto su američke težnje za još jednim kopnenim ratom na Bliskom istoku ili u jugozapadnoj Aziji ravne nuli. Mislim da ćemo imati veću upotrebu specijalnih snaga, sajber ratovanja i slično, ali ne verujem da će nas Hilari Klinton odvesti u još jedan kopneni rat.”

Kolin Vudard
Kolin Vudard

S druge strane, ukoliko se u Belu kuću useli kontroverzni milioner Donald Tramp – kome podrška među republikanskim pristalicama raste iz dana u dan – jedino je pouzdano da će njegova politika biti nepredvidljiva, slažu se oba učesnika okruglog stola.

“U kontekstu spoljne politike, izvesno je da je on sam sebi savetnik i da nema nikakvog pojima o tome šta se događa u ostatku sveta. Ako uzmete u obzir da je impulsivan i da smo mi nuklearna velesila, to nije nešto zbog čega bismo se osećali prijatno”, ocenjuje Vudard.

Premda bi ugled SAD u svetu bio poljuljan sa Trampom na čelu, sistem unutar Sjedinjenih Država teško bi se mogao promeniti, zakljuje Sivel Čan.

“Generalno, američke institucije su pokazale da su u dobroj meri postojane – što ima dobre i loše strane. To je i problem, jer dugo nismo imali jedinstvenu stranačku vladu. Obama ju je imao dve godine, kao i Bil Klinton, Džordž V. Buš samo jednu godinu, tako da su Kongres i Predsedništvo pripadali različitim strankama. Tako će najverovatnije biti i u Trampovom slučaju, osim ako uspe da dobije većinu u Kongresu, što je teško.”

XS
SM
MD
LG