Nevladina organizacija Garivo u utorak je dodijelila nagrade “Duško Kondor” za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti. Nagrade za građansku hrabrost uručene su Krstanu Bijeljcu, Slobodanu Pejoviću, Miomiru Mili Plakaloviću i Ameli Dudić, te posthumno Esadu Aliću i Srđanu Aleksiću.
Nagrada „Duško Kondor“ za građansku hrabrost dodijeljena je Slobodanu Pejoviću jer je kao samostalni inspektor za krvne delikte u MUP-u Herceg Novog, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazao građansku hrabrost odbijajući poslušnost pretpostavljenim kada su ga htjeli mobilisati i uputiti na hrvatsko ratište.
Pejović je odbio poslušnost i 1992. godine kada je odbio izvršiti naredbu da se svi muslimani iz BiH koji su se sklonili u Crnu Goru moraju uhapsiti i isporučiti vlastima Radovana Karadžića, navela je u obrazloženju nagrade predsjednica nevladine organizacije Garivo Svetlana Broz:
„Zbog kontinniranog suprotstavljanja negativnim autoritetima, nakon neuspelog atentata, Slobodan Pejović je naprasno penzionsan 1993. godine, ali ga to nije spriječilo da nastavi iskazivati građansku hrabrost boreći se za istinu o sudbini desetina uhapšenih muslimana u Crnoj Gori.“
Slobodan Pejović kazao je da je posebno zadovoljan što nagradu za građansku hrabrost prima u Sarajevu:
„Bio sam pripadnik službe koja je izvršila najgnusnije operacije, predavala ljude koji su u Crnoj Gori potražili zaštitu od ratnih strahota zločincima, koji su ih likvidirali. Time su pogažene tradicionalne časti moga naroda - gostoprimstvo u Ponoviću ono što sam već učinio u mojoj zemlji - molim sve Bošnjake, a posebno porodice nevinih ljudi koji su izgubili živote u toj neljudskoj operaciji da prime duboko i iskreno izvinjenje, ne samo u moje ime nego u ime časnih ljudi u policiji koji su rekli NE zlu i napustili je. A moje je da dovršim započetu misiju da sudska pravda dostigne sve one koji su ovim činom okrvavili ruke i da ih žigoše i kazni, kako se to nikada više ne bi ponovilo.“
Ponos, hrabrost i požrtvovanost
Rade Aleksić prima nagradu koja je posthumno dodijeljena njegovom sinu Srđanu, Foto: Marija Arnautović
Nagrada za građansku hrabrost posthumno je dodijeljena Srđanu Aleksiću koji je poginuo u Trebinju 1993. godine štiteći svog sugrađanina Alena Glavovića. Nagradu je primio Srđanov otac Rade Aleksić:
„Oprostite za suze, i maloprije su suze potekle, ali to su suze koje kažu čovjek je živ. Puštena je suza za dobrotu, za ljepotu, za ljubavlju jedno prema drugom. Koristim ovu priliku, i baš mi je drago što je u Sarajevu, da vam ispričam jedan moj događaj ovdje u gradu. Upravo se potrefilo da je jedan mlad čovjek svojim kolima pošao za Sarajevo. Ispostavilo se da je on novinar - i počela je priča. Ovaj moj prijatelj je također novinar i počela je priča između njih o raznoraznim događajima. Pitanje je na kraju došlo:’Da li si, prijatelju, bio u Trebinju?’ On kaže:’Jesam.’ ’Pa kako ti se sviđa Trebinje?’ A on kaže: ’Lijepo je Trebinje, lijepa je Trebišnjica, svidjelo mi se plavo nebo iznad Trebinja, svidjeli su mi se ljudi, ali pravo da vam kažem najviše mi se što pamtim i što mi se sviđa iz Trebinja je Srđan Aleksić.’ On ne zna da sam ja Srđanov otac. Ja sjedim pored njega. Ne kaže samo meni - nego cijelom Sarajevu se najviše iz Trebinja sviđa Srđan Aleksić. Hvala Sarajevu.“
Nagrada „Duško Kondor“ posthumno je dodijeljena i Esadu Aliću. On je 2008. godine spasio živote četvoročlanoj porodici Ros. Bacio se na bombu koja je bila namijenjena ovoj porodici i poginuo. Asim Ros govori kako je Esad spasio njega, njegovu ženu i njihvo dvoje djece:
Kenan Alić primio je nagradu koja je posthumno dodijeljena njegovom ocu Esadu, Foto: Marija Arnautović
„Ja i moja kćerka Šerifa i moja supruga jedemo sada Esadovim rukama. Da nije bilo Esada, mi sad ne bismo bili tu gdje smo, i ne bismo ovako govorili o hrabrosti i požrtvovanosti Esada Alića. Nije cijenio svoj život, išao je da spasi nas.“
Nagradu za Esada Alića primili su njegov sin Kenan i brat Mirsad Alić:
„Ja sam ponosan na svog brata, Alića Esada - i šta više reći. Teško mi je.“
Nagrade za građansku hrabrost uručene su i Krstanu Bijeljcu, Miomiru Mili Plakaloviću i Ameli Dudić.
Nagrada ''Duško Kondor'' za građansku hrabrost ustanovljena je u čast i sjećanje na neumornog i beskompromisnog borca za građansku hrabrost i simbola građanske hrabrosti Duška Kondora.
Nagradu dobijaju osobe koje su svojim djelima, idejama, zalaganjem i ličnim primjerom iskazale ili afirmisale građansku hrabrost.
Nagrada „Duško Kondor“ za građansku hrabrost dodijeljena je Slobodanu Pejoviću jer je kao samostalni inspektor za krvne delikte u MUP-u Herceg Novog, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazao građansku hrabrost odbijajući poslušnost pretpostavljenim kada su ga htjeli mobilisati i uputiti na hrvatsko ratište.
Pejović je odbio poslušnost i 1992. godine kada je odbio izvršiti naredbu da se svi muslimani iz BiH koji su se sklonili u Crnu Goru moraju uhapsiti i isporučiti vlastima Radovana Karadžića, navela je u obrazloženju nagrade predsjednica nevladine organizacije Garivo Svetlana Broz:
„Zbog kontinniranog suprotstavljanja negativnim autoritetima, nakon neuspelog atentata, Slobodan Pejović je naprasno penzionsan 1993. godine, ali ga to nije spriječilo da nastavi iskazivati građansku hrabrost boreći se za istinu o sudbini desetina uhapšenih muslimana u Crnoj Gori.“
Moje je da dovršim započetu misiju da sudska pravda dostigne sve one koji su ovim činom okrvavili ruke i da ih žigoše i kazni, kako se to nikada više ne bi ponovilo.
„Bio sam pripadnik službe koja je izvršila najgnusnije operacije, predavala ljude koji su u Crnoj Gori potražili zaštitu od ratnih strahota zločincima, koji su ih likvidirali. Time su pogažene tradicionalne časti moga naroda - gostoprimstvo u Ponoviću ono što sam već učinio u mojoj zemlji - molim sve Bošnjake, a posebno porodice nevinih ljudi koji su izgubili živote u toj neljudskoj operaciji da prime duboko i iskreno izvinjenje, ne samo u moje ime nego u ime časnih ljudi u policiji koji su rekli NE zlu i napustili je. A moje je da dovršim započetu misiju da sudska pravda dostigne sve one koji su ovim činom okrvavili ruke i da ih žigoše i kazni, kako se to nikada više ne bi ponovilo.“
Ponos, hrabrost i požrtvovanost
Oprostite za suze, i maloprije su suze potekle, ali to su suze koje kažu čovjek je živ. Puštena je suza za dobrotu, za ljepotu, za ljubavlju jedno prema drugom.
„Oprostite za suze, i maloprije su suze potekle, ali to su suze koje kažu čovjek je živ. Puštena je suza za dobrotu, za ljepotu, za ljubavlju jedno prema drugom. Koristim ovu priliku, i baš mi je drago što je u Sarajevu, da vam ispričam jedan moj događaj ovdje u gradu. Upravo se potrefilo da je jedan mlad čovjek svojim kolima pošao za Sarajevo. Ispostavilo se da je on novinar - i počela je priča. Ovaj moj prijatelj je također novinar i počela je priča između njih o raznoraznim događajima. Pitanje je na kraju došlo:’Da li si, prijatelju, bio u Trebinju?’ On kaže:’Jesam.’ ’Pa kako ti se sviđa Trebinje?’ A on kaže: ’Lijepo je Trebinje, lijepa je Trebišnjica, svidjelo mi se plavo nebo iznad Trebinja, svidjeli su mi se ljudi, ali pravo da vam kažem najviše mi se što pamtim i što mi se sviđa iz Trebinja je Srđan Aleksić.’ On ne zna da sam ja Srđanov otac. Ja sjedim pored njega. Ne kaže samo meni - nego cijelom Sarajevu se najviše iz Trebinja sviđa Srđan Aleksić. Hvala Sarajevu.“
Nagrada „Duško Kondor“ posthumno je dodijeljena i Esadu Aliću. On je 2008. godine spasio živote četvoročlanoj porodici Ros. Bacio se na bombu koja je bila namijenjena ovoj porodici i poginuo. Asim Ros govori kako je Esad spasio njega, njegovu ženu i njihvo dvoje djece:
„Ja i moja kćerka Šerifa i moja supruga jedemo sada Esadovim rukama. Da nije bilo Esada, mi sad ne bismo bili tu gdje smo, i ne bismo ovako govorili o hrabrosti i požrtvovanosti Esada Alića. Nije cijenio svoj život, išao je da spasi nas.“
Nagradu za Esada Alića primili su njegov sin Kenan i brat Mirsad Alić:
„Ja sam ponosan na svog brata, Alića Esada - i šta više reći. Teško mi je.“
Nagrade za građansku hrabrost uručene su i Krstanu Bijeljcu, Miomiru Mili Plakaloviću i Ameli Dudić.
Nagrada ''Duško Kondor'' za građansku hrabrost ustanovljena je u čast i sjećanje na neumornog i beskompromisnog borca za građansku hrabrost i simbola građanske hrabrosti Duška Kondora.
Nagradu dobijaju osobe koje su svojim djelima, idejama, zalaganjem i ličnim primjerom iskazale ili afirmisale građansku hrabrost.
