Što zbog loše saradnje raznih nivoa vlasti i zakonodavnih institucija, što zbog inertnosti i loših zakonskih rješenja, borba protiv korupcije u Bosni i Hercegovini je neefikasna. Tome doprinosi i nedostatak političke volje, ali i tzv. “prijateljski” poslovi u koje se ne dira i za koje se ne pita.
Poput svih sumnjivih aktivnosti, i korupcija se provlači kroz nacionalnu matricu, a za to vrijeme pune se džepovi pojedinaca koji su zaštićeni kako od sudske tako i javne osude.
Efikasna strategija i akcioni plan koji će pratiti adekvatna provedba ključni su za rješenje ovog pitanja, naročito u kontekstu približavanja BiH Evropskoj uniji.
"Kad se nađeš u situaciji da ti neko bližnji umire, moraš dati, inače – umre!“, kaže nam jedan Sarajlija.
Dati novac i obezbijediti se da ne prođeš po najgorem scenariju, postala je posve uobičajena praksa za građane BiH:
Očito, u BiH ni najosnovnija prava ne mogu biti ostvarena ukoliko se ne „podmaže“ u zdravstvu, školstvu, pa i u saobraćaju, što pokazuje i snimak postavljen na Youtube na kojem policajci u blizini Viteza zaustavljaju vozilo, a vozač odlazi nakon što je policajcima dao 10 eura kako mu ne bi naplatili kaznu:
U dvije godine korupcija u BiH odnijela je u nepovrat gotovo milijardu i po eura, što će reći da je svake sekunde „pojela“ 24 eura. I ima je svuda. Otvorivši Pandorinu kutiju, što je i kodni naziv najveće korupcionaško-kriminalne afere otkrivene od rata naovamo, ispostavilo se da je još barem milijarda eura završila u džepovima državnih službenika, uglavnom carinika, od kojih je dobar dio bio na čelnim funkcijama.
Sudeći prema aktualnom direktoru UIO BiH Miri Džakuli, razmjere nisu tek u okvirima ove institucije:
„Imamo preko milijaru i po prihoda više nego što se naplaćivalo do tada. Nama se taj još netko nije javio kome su zafalili ti prihodi“, kaže Džakula.
Korupcija u BiH nije tajna djelatnost već javni biznis javnih institucija. Bar tako navodi član Predsjedništva BiH Željko Komšić:
„Najveća je korpucija, najveće se pare vrte i najveći je rat oko toga su javne kompanije, poput Elektroprivrede, telekomunikacija. Nije džaba rat ko će biti direktor i ko će šta dobiti. Najveća se korupcija krije u tenderima“, tvrdi Komšić.
Javne nabavke u javnim kompanijama već odavno su poligon za bogaćenje pojedinaca, gdje se po principu „koliko sam ja dobar“ završavaju poslovi.
Jedan od primjera je i nedavna presuda protiv Konkurencijskog vijeća BiH po tužbi kompanije Elektrokontakt, koja je svojevremeno za nabavku mjernih ormarića za Elektroprivredu BiH dala ponudu manju za gotovo 750.000 eura od firme koja je prošla na tenderu.
Direktor Elektrokontakta Muzafer Kaljić jedan je od rijetkih koji je javno medijima progovorio o neregularnostima:
„Ako sam ja ponudio za taj tender 2,100.000 za cirka 16.000 glavnih razvodnih ormara, a firma koja se nikada do tada nije bavila proizvodnjom toga ponudila je 3,500.000 - znači 1,400.000 je otišlo negdje, u nečije džepove“, naveo je Kaljić.
O korupciji u BiH svi sve znaju, a skoro niko ne radi ništa. Državna Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije nije profunkcionisala ni sa pola kapaciteta. Uzalud svi apeli EU da se BiH mora suočiti sa korupcijom, stanje je i dalje loše. A gdje sve škripi, potcrtao je Richard Wood iz Delegacije EU u BiH:
"Nema pouzdanih i pravovremenih podataka i analiza kada je u pitanju upravljanje i integritet, slab je institucionalni kapacitet. Slab je kapacitet parlamenata da razviju, koordiniraju i prate implementaciju antikorupcijskih politika, strategija i zakona. Prisutan je opšti nedostatak političke volje da se uhvate u koštac sa korupcijom, te visok prag prihvatanja korupcije i slab pritisak javnosti da se to stanje promijeni. Etika javnog sektora je slaba, politički sistem zarobljen, a tu je i upitno finansiranje političkih stranaka, kao i procedure javnih nabavki“, konstatovao je Wood.
Bez političke volje nema ni borbe protiv korupcije, bar dok se sve svodi na prijateljske relacije, a doneseni zakoni ostaju neprovodivi, što zbog nezaiteresovanosti, što zbog brojnih rupa kojima se zaobilaze.
Nedavno je EU podsjetila na 24 višemilionske korupcijske afere u RS koje treba istražiti – od zdravstva, preko afera u energetici, industriji, podjeli subvencija za poljoprivredu. No to za aktere političke scene u RS znači samo da Evropa nema preča posla, pa je našla baš to i baš u RS.
„Ako su samo 24 afere, onda jako dobro stojimo. Znači to je priča ista kao u nekim drugim zemljama, ciljana“, kaže zastupnik SNSD-a u državnom parlamentu Drago Kalabić.
Da se pokušava i bukvalno uloviti u mutnom pokazao je i primjer nedavnih poplava gdje se zloupotrebljavala i humanitarna pomoć, lagalo o štetama, a pitanje je i koliko će novca od donacija, ali i tendera koji budu dodjeljivani za sanaciju šteta, otići u nečije džepove.
